Veliko iščekivanje. Nebo su osvijetlile zvijezde i projektor obasuo zid pokretnim slikama. Počinje premijera filma ‘Druga strana medalja’ o našem modernom ratniku, sportašu ‘invalidu’ Mihovilu Španji. Publika očekuje prvi, udarni kadar, kojim započinje priča puna emocija.
Pojavljuje se Miho sam samcat u pred zoru na obodu brda Srđa, sjedi u meditativnom okružju. Moli i vjeruje, tu na svetom mjestu gdje bi sutra trebao šetati, pored bazena ‘svoje’ vile, netko za koga će On i sva djeca poslijeratna i sutrašnja plaćati danak onoga što bi im s ogromnim kamatama u dug ostalo.
Pitamo sada naše prijatelje, na razinama više, a i visoke politike, one iznjedrene na prevari, lažima i korupciji na račun Dubrovnika i Hrvatske, u kojem su mutnim vodama, sad kad stiskaju redove pred izbore, ograničivši se prisilno, isključivo na provjereno poslušnike i uhljebe, koji će im prvom prigodom okrenuti leđa i pokazati da su im oni, kao ‘prijatelji’, puno dalji od nas, koje drže svojim neprijateljima. Obraz se ničim ne može oprati ako ga se stavi u službu osoba, koji su ga davno izgubile.
U početku su dobronamjerni pitali, zbog čega Branitelj nije malo izravniji kad piše, s jedne strane, a s druge, što mu to treba nakon svega, kad će i onako biti po njihovom. Pisanje je bilo izravno ali odmjereno s oprezom, jer je opasno ići na kriminal protiv svih okorištenih i ogrezlih u laži, koji imaju moć institucionaliziranu u vladajućem aparatu manipuliranja sudbinom Dubrovnika i Hrvatske. U protivnom, da je bilo govoriti sasvim otvoreno, sigurno ne bi, za sad, ostalo na samo jednom obavijesnom razgovoru.
Nitko do sad nije uspio stavit svoje riječi u njegova usta ni proniknuti u misli jer se čistoća ne može postići za prigodu, već ju se treba živjeti da bi se do nje išlo. Neki će se, tobože, zapitati zašto to sad na još uopćeniji način radi.
Piše o podrezanim krilima kokošara, koji toga svjesni, još uvijek njima lamataju dok im prijatelji po muci ‘natjerani’ u bitku poručuju: ‘Samo naprijed, ošini po prašini izdajnička kukavička dobro ‘fudrana’ anti-dubrovačka i anti-hrvatska visoka družino. Jer istinski Dubrovčani su stali na noge, a onda otvorenih očiju uzletjeli raširivši krila pokazujući Hrvatskoj, kako se za nju bori.’ Ima puno takvih ‘Dubrovčana’… puna ih je Hrvatska, bit će ih još i više da nam svima, a ne samo njima nekima, bude bolje na Svome.
Nije vrijeme za uljuljkivanje, već je vrijeme za odluke puče Dubrovnika, jer si napokon, kao i devedesetih godina ovih dana ponovo pobjednik!
Digao si se za spas podzemlja Omble, i vode bez koje čovjek ne može živjeti, sačuvavši je za budućnost civilizacije, unatoč kolebljivcima, koji su šarali malo ‘desno’, malo ‘lijevo’ za interese svojih mentora što doguraše do Europa, i onih zainteresiranih za mjesta u Saboru ili položaje upravljanja devastacijom Grada u svrhu ostvarenja svojih osobnih interesa. Probudit će se od njih neki, a neki i neće jer su im obrazi od karte devere…
Podigli ste se dragi Građani za spas morske Luke, i ponovo stali s braniteljima skupa u obrani Naše tvrđave Imperijal i Tornja slobode na Srđu. Neki otvoreno, neki potiho. što pokazuje da nas ima i više od 10.500, samo što je većini zaposlenih i njihovim obiteljima stajao ‘Damoklov mač’ nad glavom ako bi se odlučili riskirati izaći na referendum, kad im najveći poslodavac u gradu, kao svojim djelatnicima savjetuje da taj dan iskoriste za odlazak na Elafite.
Uvijek je vrijeme! Zbog svih, a ne samo zbog sebe, shvatiti da se može, kad se istinski želi. I branitelji su (ovakvi ili onakvi) bili izloženi i manipulirani jer su po njihovim glavama, davno bube toliko masla nanijele da sumnjaju i u one najdobronamjernije u svojim redovima a za širenje laži obećavaju im nagrade. Ipak, kad ti priđe jedan od ‘zavedenih’ i kaže da je krivo naveden na priču da Branitelj, a ne političari, koji imaju zemlju i kuće na Ivanici, ima interes da se tamo gradi golf, stvari postaju jasnije. Slično novom pokušaju podvale, iz istog zagorjelog lonca, o tobože Braniteljevoj video zanimacije na račun nekih visoko postavljenih. Osim izravno u glavu, Branitelj se nikad iza leđno ne igra s bilo čijim mjestom, zanimanjem, niti sudbinom, što uključuje i pitanje egzistencije profesionalca, time i njegove obitelji.
Čudnoga li Grada… samo je potreban i najmanji povod za revanšizam. Ovih je dana naš suborac i brat po oružju zbog banalnosti bio izložen postupku i kao bolestan čovjek oduzimanju prava da žedan dobije čašu vode do koje je došao tek nakon što je sebe ozlijedio i po intervenciji hitne pomoći. Ovo je mali osvrt i obraćanje svima a ponajprije Braniteljima Dubrovnika onda kad bi neki najradije da Branitelji o svemu što znaju šute ili rade onako, kako im se kaže. Budimo uz one, koji su ostali uz nas, i s nama se danas bore za slobodni Dubrovnik i vrijednosti, koje ga takvim čine a protiv kriminala, korupcije, nepotizma i malverzacija.
Unatoč svemu zbog onih, kojima je teško, osjećaju se nejako, rade kao „stoka“, bolesni su ili slabi, a ponajprije zaradi naših malenih neki se gore trebaju suočiti s činjenicom da nemjerljiva snaga srca živi u ljudima kojima je Grad u srcu!
Marko Mujan, mag.pol.