Miroslav Škoro pjeva onima, koji čuju, „Otkud Ti pravo“ , i nema smisla praviti se gluh, sad kad treba čuti, i reći, a ne šutjeti. Otkud mi pravo da sebe eskulpiram i izbjegnem od istine, ne pokušam spasiti život i dostojanstvo prije nego to bude kasno.
Piše: Marko Mujan, mag.pol.
Hoće li se dogoditi slučaj pilota koji se eventualno katapultira iz neispravne letjelice ili će pomoći upozorenje dva koraka unaprijed da prije „polijetanja“ zbog krive i skupe strategijske odluke odustajemo od sumnjive alternative.
I onako sve završi na Čovjeku.
To što je netko bio u ratu, dao doprinos skupa s onima bez kojih bi bio nitko i ništa (u tako delikatnom vremenu), ne opravdava danas baš od ničega, kako mene tako ni njega. Nikoga!
2012. godine pišem o malverzacijama, koje se spremaju (ovdje), 2017. godine ponovo upozoravam da će biti onako kako će biti, a ne onako kako bi to trebalo (ovdje).
Kako ? Jednostavno!
Pratiš trag prljavih škuda, jal legalnih, jal ilegalnih, i potom kako odlaze i sutra nestaju u ropotarnici prošlosti konvertibilne, od naroda nemilosrdno namaknute (porezima i ovrhama) Kune, i sve ti je jasno.
Bit će jasno i onima, koji se tome vesele jer ne shvaćaju da Novi svjetski poredak neće biti njihov izbor ako do njega dođe, a on ide i gazi. I shvatit će da kozmopolitizam drži šuplju priču, jer jedino nacionalne države, i podjela suvereniteta vlasti na njihove entitete, mogu eventualno spasiti svijet da, koliko je to moguće, bude i po ljudskoj mjeri i jednak svakome.
No vratimo se temi.
Kažu da su projekt gradnje Golfograda na Krvavo Našem Srđu, i onaj kupnje borbenih starudija (krama) od neću reći Izraelaca, jer ne mislim da je tako, sve na istom tragu, ali ako Bog da, ne i u istom paketu!
Bili radije 6 ptica, Novih, glasnika slobode, mira i suverenosti, koji će letjeti barem 30 godina (pa i 50), ili čak 12 ptica starčadi, što su bile sve drugo, po svojoj reputaciji, osim glasnika mira, kojih će letjeti opet 6 u prosjeku, bude li sreće, do (kažu a ne zna se) 20 godina. Pošto ? Poto!
Potrošit će se velike novce, kažu, ako se kupe Novi, a zna se dobro koliko koštaju, a koliko privrijede umirovljenici, makar im se za mirovinu manje izdvojilo dolazi im kraj i tko će ih zamijeniti.
Stari izraelski borbeni zrakoplovi F-16 su puno urlali i “žući“ prosipali za razliku od novih švedskih Gripena koji bi nama na Ponos dugo zujali i svojim poglavito preventivnim djelovanjem meda dali.
Što radimo ???
Umjesto u novo i vrhunsko ulažemo u starčad da nam čuva slobodu i “suverenitet“. Naši bi piloti i pilotkinje nakon ocvalih Migova i dalje mogli pjevati onu “Dadoše mene mlada-u za stara“.
Umjesto, o gotovo isključivoj, obrani svoga neba, već se šuška o ratnim opcijama uporabe, u valjda “savezničkim“ konfliktima, protivu onih nama sličnih, koje se napadne kako bi ih se rušilo i prikrilo privatne biznise i dugove, onda Sarkozy pod istragom, poveznicom i na krvnički smaknutog Gadafija.
Na drugi način, bez ispaljenog metka, u “obrani“ Domovine eto i Sanader pod istragom, pa Milanović i Karamarko u sukobu interesa, i sve Premijeri a sve “pravo i pošteno“, pogotovo kad se na sudu donesu pravorijeci. Ako ne onom doje, onda će na onom gore siromašnom pravnicima a bogatima za pravo.
Jedva čekam da se npr. Milana Bandića ili Andra Vlahušića za afere oslobodi od krivnje, jer onda Narodu ne preostaje čak ni trenutno “zviždanje“ i sloboda??? govora, nego po Ustavnoj “pravdi“ naroda, a ne i Boga samo jedno, kako to pjeva Merlin “Da šutiš !!!“.
Da podvučemo, osim onih, koji imaju određenih interesa, svi dobro znaju to što znaju i Oni.
Današnji Ministar obrane Republike Hrvatske, koji za sebe izjavljuje da je Vojnik, nama braniteljima, koji su ostali u sustavu poslije Njega (i dijela članova Generalskog zbora), svojim nezakonitim političkim djelovanjem, kroz famozni Pamflet, zbog kojega ih je tadašnji predsjednik Republike Stipe Mesić Zakonski! umirovio Rješenjem, sve im prihvatljivog kompromisa, zvanog Časni otpust, time je postao Poduzetnik i Političar.
Slijede karijere, slijede ulasci u sustave, informatika, lobistika, logistika, akumulatorika kapitala, svekolika na uši izašla mi “SINERGIJA“, javljaju se novi “prijatelji“, novi saveznici, jal Njiha, jal Hrvatske.
Što s tim onda ima pozivanje čak i na moj “antisemitizam“ ako antisemit ni u ludilu nisam.
Što s tim iskreno ima izraelski Narod i hrvatski, i njihove države ako se radi o privatnim stvarima trgovine, i moći vlasti da se “demokratski“ dobiveni izbori pretvore u vlastodrštvo. Pa zar sam ja rekao da će biti onako kako hoću ili je to rekao Premijer, dočim je na vlast došao. Hoćemo li smjet i mi reći da je Frenkel od Srđa ujedno i trgovac oružjem od prvih sa svjetskih lista, i da se kuha kaša, kojoj bi mi neki nadobudni bili temeljac, a oni samo začin.
Mesa još nema a već je živo pitanje jesmo li od Države postali Tvrtka.
Dubrovnik se vratio svojoj duši i Srce je Hrvatske, a to će se pod svaku cijenu pokušati razbiti.
Ministre Krstičeviću, pred hrpom branitelja, kroz zube ste promrmljali, na moje pitanje pred izbore, da nećete dopustiti rušenje Tornja na Srđu, i držim Vas i dalje za riječ. Nisam tad govorio samo o Tornju nego o krvlju obranjenom Srđu, jer rušenje Tornja bi bilo samo točka na I planirane, i u odlučnom trenutku, od „branitelja“ Dubrovačkih dogovora, Braniteljima osujećene pogube izdaje i predaje Stožerne točke hrvatske Državnosti. Neosvojenog Dubrovnika, i tome živog dokaza i simbola, brda SRĐ.
Družite se vi na večerama , dogovarajte, sa računala letite na dronove, ali na Srđu raskinite sramotan ugovor o koncesiji. Dopustite Društvu prijatelja dubrovačke starine i Gradu Dubrovniku da obnove Utvrdu ponosa Hrvatske i u njoj Muzej Domovinskog rata i dvoranu, i salon, i kapelicu slobode, a i restoran pa ako se nekome radi neka ga iznajmi.
Hoću li Vas, i one iznad Vas, moliti da nam čuvate slobodu Novim pticama mira?
Bih rado, kad bi bio već danas vakat prilika da idemo svi u isto kolo (i crveni i crni i žuti) za slobodnu, suverenu, neovisnu i jedinu nam Hrvatsku, ali Neću ! I onako Boj ne bije “svijetlo“ oružje nego Srce u junaka, a Grad je u Srcu i Srce u Hrvata, kako pjeva Marko Perković “E moj Narode“.
Stavite na referendum pitanje, koje zrakoplove kupiti. Odgovor znate, pitanje je imamo li za tako nešto hrabrosti i želimo li biti ravnopravni partneri ili ekspozitura EU, po meni Ropske, do duše moderno ekonomski ala bananjero.
Ovo je samo stav i ukoliko ste sigurni da je vaš ispravan to je vaš problem i uspjeh, no na meni je da upozorim za dugo znanje i ravnanje a novim generacijama za sjećanje i buduće djelovanje.
Svi poštuju, a i sreća voli hrabre.