Republika Hrvatska
Napisah prije dvije godine, a vrijedi i danas jednako, pa da ponovimo ovaj put Premijeru, Predsjednici, ali i prvom Podpredsjedniku: „Bilo bi dobro kad govorite u ime Vlade i u ime naroda Hrvatske da se ostavite ideologija i prepustite ih povjesničarima skupa sa zločinima, koje su one počinile… a za Hrvatsku, koja je do nedavno bila suverena, shvatite da je, ma kakvom je tobože lijeve ili tobože desne (crne ili crvene) strane nastojale tumačiti, poštujete kao Državu svih onih, koji su za nju krv dali i znoj lili i za nju život položili.
Ako ne možete to prihvatiti iz dalje povijesti, koja se tek treba rasvijetliti, a onda jednostavno od Domovinskog obrambenog rata na ovamo. I ne zamarajte nas, koji smo se za nju borili, ideologijama, nego sačuvajte zemlju i Hrvatsku od rasprodaje, koja se na velika i mala vrata provodi jer Naroda bez njegove zemlje nema. Ako je Vaš ideal Novi svjetski poredak onda je moj odgovor i ideal Slobodna, neovisna, suverena i samostalna Hrvatska. Možda nije u redu zaključivati kakvi su čiji stavovi ali na Deklarativne nemam namjeru pristajati.”
Hrvatska u Novom svjetskom poretku
”Najveći” samozvani vjernici i ne-vjernici, ti najistaknutiji ”lijevi” i ”desni”, koji nas bespoštednim trudom dijele na ”crvene” i ”crne”, osim zajedničkih koristi imaju i svoga boga, onoga unovčenoga u svaku poru naših snova o slobodi. Zajedničkim ”stranim a domaćim” snagama upregnuti u Novi svjetski i bezbožni poredak, prema skici jednog od njegovih prvoboraca Moše Pijade: „…Potrebno je zato stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi…. Seljak koji poseduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima platu i ima hleba, za nas ništa ne vredi. Mi od njih moramo načiniti beskućnike, proletere… , zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira…“. Doduše danas u Hrvatskoj imamo otvorene mogućnosti za različitost pristupa, tako da biramo, hoćemo li do toga cilja doći preko novog ”slobodnog” Beograda, Bruxellesa, Parisa, Londona ili Washingtona. Njima gore sve jedno kako, samo da Im je ovako. Prije pet godina sam napisao: „Trula vrhuška drži nas nad ponorom bezdana dok ljudi kao mravi nad njim grade mostove. Novi svjetski poredak je ruganje cjelokupnoj ljudskoj civilizaciji.“
Dubrovnik u Hrvatskoj
Da se mi vratimo ključu hrvatske priče o Novom svjetskom poretku. Našem Dubrovniku. Ovih dana čitamo zanimljiva štiva ”slobodnih” novinara i izjave dobrotvora i partijskih domoljuba, pače i vojnika Partija. Onih, koji su prijetili ubijanjem Muzeja Branitelja u tvrđavi Imperijal i rušenjem Tornja Slobode odsjeći glavu našem neuništivom ponosu na Srđu. Dubrovački Dogovor je zato i okupljen oko prodaje i koristi, a ”iznenada” se dogodio i ”Zagrebački” Dogovor, zbog čega nego obrane svojih povlaštenih primanja. Eto ih s ”lijeva” i s ”desna”, hrle svomu bogu novca dok nas dijele i puštaju da umjesto njih i institucija, tražimo kosti predaka po jamama, rovovima i rudarskim oknima. U ”međuvremenu” hrvatski? političari šute o tome, kako ”naši dragi” razvijači Golfograda pripremaju jeftinu, nešto skuplje prenamijenjenu zemlju za investitore ”udomaćeni” do te mjere da nam spočitavaju demokraciju i predstavnički sustav u Dubrovniku. Očito to delaju i u Hrvatskoj. Ne bi čudilo.
Zastupnik u Saboru
Unatoč većine u vlasti na tragu Dubrovačkog Dogovora, izabrasmo i jednoga od dvoje Zastupnika u Sabor RH, koji se, vidi drskosti, odvažio Tamo govoriti i iznositi stavove onih, koji su ga izabrali. Golferi pitaju javnost: „Je li napad na projekt zloupotreba imuniteta zastupnika?“. Prvo: ne radi se o napadu nego o obrani od očitih zloporaba projekta, Drugo: to je pravo Saborskog Zastupnika! Gospodo dosta ste nas otupljivali i upornim stvaranjem problema iscrpljivali. Gradi vam tunel ispod Srđa… malo je, trebalo je i vodenu akumulaciju na Ombli… pa zatim micati Muzej i rušiti toranj OiV… treba vam i cesta, dalekovod, sutra kanalizacija… pored našeg i novac iz Europskih fondova (čitaj Hrvatski novac). Pogriješili ste vrijeme… Dubrovnik je zaglibio u laži onih, koji imaju namjeru prevariti njegove stanovnike. Oteti im Grad, plaže, brda i zatrovati jedine preostale… morske doline. Došlo je vrijeme da oni, koji su vas ”prevarili” odgovaraju, a nakon toga se može i razgovarati….
Toranj Slobode na Srđu
Odakle vam pravo u nekad, ali i danas, mogućno suverenoj Hrvatskoj tvrditi da je toranj na Srđu, kao dio prstena strategijski značajnih odašiljača i veza nelegalno izgrađen. Tvrditi da nakon više od pola stoljeća bivanja na krvavoj zemlji nije svoj na svomu i da se seli o našemu trošku uz vašu ”pomoć”??? Odakle vam pravo vrijeđati Hrvatsku i njezine interese. Odakle pravo i pomišljati, vama i kriminalom obilježenom Gradonačelniku, oduzimati pravo i braniti vjeru u budućnost naše djece zastupniku u Saboru RH. Ako smo dobili, tobože, tehničku Vladu to ne znači da gubimo pravo na politiku u okviru demokracije, ma kako je vi tumačili. Slučajno ili ne došli ste gore na tvrd teren, ali tek na izgled. Najbolje se to pokazalo u Domovinskom obrambenom ratu pod nasrtajima i granatama stijene su se lomile i na njima je bilo teško opstati. Što god su ih više lomili to su više shvaćali da postoji i srce u tim stijenama a i sveti Duh uz ta srca, koji ih povezuje u jedno. Ne vjerujete, nije važno, bolje je tako nešto i ne provjeravati. Mislite li da se danas, nakon tek četvrtine stoljeća nešto promijenilo. Nije! To su one iste stijene, to su ista ona srca, i Duh u kojega je iz ”okultnih” razloga najbolje ne dirati. Bog novca, makar novac uzimao iz naših džepova, u toj igri neće nikad pobijediti, niti zavladati, jer njegov vrhunac je propast i ništavilo blisko onima iz Danteovih krugova Pakla. Naši bi Stari rekli da nema sreće za onoga tko s vragom tikve sadi. Ponekad mi je dolazilo na pamet preispitati stavove prema ”investitorima”, izdajnicima pomagačima, pa i prema Gradonačelniku i prethodnicima, ali svaki put uz najbolje namjere zapelo je na početku. Ali ne na taktici, kojoj su plaćenici vješti, nego na strategiji u kojoj su gramzivo zašli na tuđi teren, pokušavajući na njemu zabiti što više golova. To će teško ići.
Karamarko i Vlahušić na Ivanici
Vlahušić potvrđuje da je najjači HDZ-ovac u Dubrovniku. On, a ne Franković, raportira Karamarku kako se već godinama bori i vodi teške ratove i dodaje: „Karamarko je istaknuo kako je razvoj Dubrovnika briljantan. Godilo mi je to čuti. Pogotovo kad to kaže šef HDZ-a, a znate da se lokalni HDZ s njime baš i ne bi složio.“
Ako nisu novinari izmislili, Karamarko je rekao (njemu na upitnu čast): „Bilo je nekih koji su mahali bijelim transparentima, govorili su: „Srđ je moj“. Nakon izraza ”prokletnici” za branitelje od strane nekih medija, evo i slične, kulturne primjedbe upućene barem desetini tisuća odraslih Dubrovčana od vele poštovanog prvog potpredsjednika Vlade: „Bezumnici s transparentima, što misle da im je Srđ ostavio ćaća, radili su svašta ne bi li zaustavili taj projekt, ali nisu uspjeli.“ Za ovakvu bi se izjavu moglo reći samo jedno. Sramotna. Pogotovo uz saznanje da je firma njegove supruge preuzela posao vođenja odnosa sa javnošću za ”investitora” Frankela.
Vlahušić: „Radna snaga koja dolazi i dolazit će sve više u Dubrovnik neće imati gdje stanovati osim u susjedstvu. Ivanica ima veliki potencijal, ali o tome nisam mogao govoriti da me ne proglase luđakom.“
Čini se da je spomenuo i drvene objekte za smještaj. Jeli mislio na barake proleterima? Ne zna se…
Marko Mujan, mag. pol.