U teškim vremenima djelići velike „horde“ turista, nekima sasvim „začuđujuće“, no ipak valjda, zbog očitih razloga, pohode našu zemlju umjesto odredišta, kakva su egzotična Sirija, Libija, Egipat, Tunis i njima slične zemlje. Turisti eto nisu ni glupi ni ćoravi pa dohodu, a kako budu zadovoljni tako će nam se i vraćati. Maslanja tu ne pomažu.
No, najvažnija zadaća Ministarstva turizma očito nije poboljšati usluge i produžiti sezonu, nego privući one, koji bi i onako došli, ulaganjima velikog novca u promidžbu? da nam u grad arivaju i prosvijetljeni kulturnom? umjetnošću.
Doduše, nismo ni mi ćoravi pa vidimo kako ta ulaganja velikog novca rezultiraju sa više turista s puno manje munite u špazima.
Dubrovnik je perjanica takvog turizma slijedeći likove i djela „velikana“ te grane „privrede“. Toliko obožavamo turiste i ludimo za onima, koji su spremni ostaviti 1 (jedan) Euro za suvenir, da se skupa s našom mladošću vraćamo ponovo intimnosti šetnje Stradunom.
Ma što šetnjama…, puhanjima za vrat, dodirivanjima, usputnim slučajnim maženjima od kojih neka samo što ne urode odnošajima prsa u prsa. Barem tako izgleda, kad se promatra iz kamere i pera Željka Tutnjevića, pa bi to jedan na jedan već mogli zamisliti i jako sočnim bez zapinjanja ramena tamo gdje ih Bog nije ni dao.
Samo još da mu se (Tutnjeviću) uspjelo cenzurirati, po nekim glasnogovornicima grada, slike „redikula“, kojima su kante, kontejneri i smeće najbolja budućnost zapečaćena i donekle zajamčena, gdje bi nam bio virtualni kraj.
U strahu da dio „horde“ turista neće shvatiti kako ljeto pohodi onih par mjeseci godišnje i u “Naš“ grad s malim slovom, valjalo je učinjet posljednju bitku, posljednje trzaje dok se to još moglo s ono nepostojećeg! nam novca, koji se još uvijek, vještinom mađioničara politike, izvlači ispod stramaca poreznih obveznika, a ko nema ispod stramca bit će mu deložiran stramac sa okolnim krajobrazom interijera obitavališta. Svakako, kako je krenulo, uskoro će biti po onoj staroj: „Daje se na znanje da ko nima postoli neka gre bos“.
Sve za stranca, rijetko i za turista. I PDV je iz džepova običnih poreznih obveznika uskraćen putom naplate u džepove poreznih obveznika turizma. Glupo bi bilo da oni, koji imaju za nas i umjesto nas, nama puku, raji, redikulima, poslušnicima, prodanima, razjedinjenima i rasprodanima smanje PDV na kruh i mijeko, hranu za bebe i lijekove kad se od toga ne živi? nego od turizma. Ono preostalih domaćih ugostitelja, koji su možda stvarni vlasnici svojih objekata, lete odjednom na krilima fiskalizacije u kojoj je kao kolateralna žrtva, do duše časno priznavši da je malo? griješio pao i gospar Ivo Rudenjak. I teško će se oporaviti ?!
Sve sretna Vlast broji kunice i ojriće od ugostiteljstva, prikazujući da je povećanje zarade višestruko i stostruko. Valjda u kasu sretno svrstane Hrvatske, što bi značilo u svakoj civilizaciji, da s tolikijem prilivima nema straha za državni proračun. Doduše u pitanju je hrvatski.
Trebalo je vlasnicima hotela, ekskluzivnih restorana i vila, koji su mahom strani uljegači, rjeđe ulagači, smanjiti PDV za skoro tri puta da bi im ostalo novaca od gastarbajtiranja u nekad, s ponosom se sjećamo, suverenoj Hrvatskoj, kako bi tamo doma mogli prehranit velike familije i pripomoći razvoj svojih, zbog ekonomske recesije, napadnih zemalja, koje će nas u potrebi braniti ako ne budemo dobri ko i 1991. godine.
Svi natpisi na savezničkim mirotvornim oklopnjacima, helikopterima i ratnim brodovima, koji bi nam došli braniti slobodu (do duše i već nam je brane od poznatih im ugrožavatelja) imali bi napokon, da svima sve bude jasno, ne samo dovoljno razvidne dvojezične nazive, nego i dvopismene za iskazivanje oštrica kulturne? „ mirotvorne“ borbe. Imamo mi u našim ministarstvima ne samo ministra Bauka nego i drugih ministara što zvučnih što znakovitih imena i prezimena, koje Narod obožava skoro kao ministra financija. Ako ko slučajno ne zna ko nam je Ministar neka se srami ili sakrije u garantiranu mu mišju rupu, a ko se ne uspije skriti magarac će biti.
Ostali dok još mogu, kad su za to iskoristili mogućnosti demokracije bojkotiranjem referenduma i izborom mikro asfalta s garancijom od 4, odnosno 5 godina, neka se idu igrat na kukalo. Ko ne zna za tu staru dječju igru bit će na nju vrlo brzo podsjećen jer povijest se ponavlja. Eto na primjer nemaš državu, pa imaš Državu, pa nemaš državu a ondak je reko veliki vidovnjak i još veći prorok Amschel Mayer Rothschild davne 1773. godine: „Rat se mora provoditi tako da se nacije sve više tope u dugovima, i na taj način sve više padaju pod našu kontrolu.“
Znam da sam nekima, nekad mi „prijateljima“, odozgor postao opak ko crnokrug, među ostalom i citiranjem ovog „novovjekog“ proroka, ali ponavljanje je majka znanja.
Dobro i što to nekad pukovnik, danas margilalni? vlaj s Korčule iz Rijeke Dubrovačke, na temeljima nekakve utopije IM o domoljublju ima spjegavat. Njima, koji su se na vrijeme još u nevrijeme, bavili i bave pravilno? Popularnim koristoljubljem i k tome, ni manje ni više, nego o turizmu???
Očekuje li se da časnik i gentelman udari na očito nevinu Anu Rucner. Ni govora.
Gaji li se nada da će pokušati otvarati vidike puku, iz sve manje im preostalog „krajobraza“, i krenuti na poznatog turističkog radnika i plesača Moreškom protiv Linđa. Ma niti govora.
Šporki? Tisak u naslovnici piše „HTZ PREKINUO SURADNJU S VIOLONČELISTICOM, Niko Bulić potrošio 5,3 milijuna kuna na nastupe Ane Rucner“. Da o tekstu, u kojemu se ispod sve pojasnilo?, i ne govorimo. Mogu Mu stavit soli na rep jerbo je bio kraj mandata i obično tad prođe baka s kolačima pa se samo naivcima dogodi da uhvate Katu za Mandu i ne uvale ruku u pekmez, kad već džem ne može biti marmelada.
Zar gospar nije bio na godišnjem odmoru tijekom spomenutih trženja, jednako, kao i posla oko preuzimanja Srđa za poznate “ulagače”. Dakako investiranje u prave i poštene? ljude ne pozna granicu ni odmor, uključivo onaj na bolovanju.
Što se tiče spota sa EU-ROPSKOM himnom to je čista smijurija nabačena na predivne krajolike Hrvatske i to samo ne vide oni, koji razlogom određenih značajno visokih cifara uvijek zažmire kad pomažu? našem turizmu putom poreznih obveznika. Zanimljivo da je turistički djelatnik u glazbi, za ovu kultnu „promidžbu“ uspio „u-ložiti“ gotovo jednak iznos od, za sad, 5 milijuna kuna, kao i umjetnik među gradonačelnicima. Njegovi slobodni gradbenici uljepšat će nam grad novim slojevima mikro asfalta, koje tek slijedi skidanjem onoga otopljenog. S obzirom na petoljetnu garanciju, valjda besplatno?. Na korist? puku i narodu. Do duše za ove javne? radove njegov kolega iz klupe, gospar Pero Vićan je rekao, kako su najveća prevara od stoljeća sedmog. Ako jest, a kako je počelo, onda bi se moglo skontat da će pothvat biti još veći i premašiti sam sebe.
Gradonačelnik upošljava i umirovljenike idejom, ko preko student servisa. Najnovije bi moglo biti da pod okriljem mraka otkopavaju šahte i odvode za vodu pokrivene dragocjenom crnom masom napravljenom da potraje financijska mužnja građanstva ali da grad za prve jače kiše ipak ne potone.
Marko Mišo Mujan
p.s. I na kraju o grafitima. Dobro gradonačelnik kaže „Kaznite krivce“ i još kaže „Čudi nas ovakav primitivan čin netolerancije, kojeg u Dubrovniku nije bilo ni tijekom Domovinskog rata niti u teškim poratnim vremenima.“, ko da su današnja vremena ljudskija od onih ratnih i poratnih. I mislite li da će za to biti pronađeni i kažnjeni krivci. Dok god se ne pronađu, smatrat ću da se radi o samo jednoj od teških, a time i ciljanih podvala politike, koja nas dijeli svojim interesima dok se s druge strane ruka s rukom mije. Hajte molim vas ima još kulture u Hrvata koja može progovoriti. Može biti i dvojezičnost ako se dokaže (do duše sumnjiva) zakonitost odluke o broju Srba stanovnika Vukovara ali na latinici, koja bi u Hrvatskoj trebala biti svima razumljivo pismo.
Radi li se možda o nezakonito iskazanom činu tobože zakonskog uvođenja kvazi dvojezičnosti ili se u stvari nastoji staviti na znanje snaga pisma, kojega se mržnja još nije ni blizu uspjela ukloniti sa ulica i pročelja feniksa Vukovara… a kamo li sa stratišta koja urlaju od bola jednako, kao i preživjeli sudionici masakra, koji je od toga Grada učinjen… kako li tek urlaju glasovi onih što se još uvijek vode kao nestali… Neki ih ne čuju i ne vide gore visoko u magli… dok se ne spusti.
U Dubrovniku se spremamo nakon mnogojezičnosti i na natpise sa mnogim pa čak i egzotičnim pismima. Probni je balon napuhan i još brže ispuhan a njegov sadržaj bi nam trebao ostati, kao sedativno depresivni flaster zalijepljen na kori mozga za proizvodnju osjećaja krivnje.
Pa što fali da se mi Hrvati po Njima eto i sramimo kolektivno, kad smo već postali jadni i prodani. Što Vi mislite. Ja ništa. Pišem.
Mjesto tema o podjelama fotelja bez znanja? partnera u sramnom “Dubrovačkom dogovoru”, garaže na Ilijinoj glavici, rasprodaji Srđa i prijavama Uskoku, koje je papala maca, bivša gradonačelnica grafit, koji je očito djelo pojedinca (makar i u političke svrhe instruiranog ili za to nagrađenog) proglašava porukom neke tobožnje, i valjda organizirane, manjine u Dubrovniku, što je u najmanju ruku zločesto i tendenciozno. Takve mrzilačke manjine u Dubrovniku nema… Možda je manjina ostala unutar zidina grada, ko što i jest, možda je manjina za slobodni Dubrovnik i suverenu samostalnu Hrvatsku… ali to je već druga priča koja nema veze sa komentarom gospođe, koja je MEP.
No imamo mi i Gradonačelnika Vlahušića, čije su riječi izvučene iz konteksta za mene zakon: „Nad našim zidinama stoji zastava Slobode koja Dubrovčanima i gostima iz cijelog svijeta garantira slobodno izražavanje….“ Dakako, zasigurno će biti tako… dok ne progovorimo Držićevski za Libertas.
Stavovi i mišljenja u rubrici ‘Vaše vijesti’ ne izražavaju nužno uredničku politiku redakcije portala dulist.hr, već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora.