Odlazak konvoja „Libertas“. Nino Popović Vladi RH: „… sami svoje PRODAJEMO za interese i titule, za ulazak u bogate političke elite EU“
Vlada Republike Hrvatske: „Nino, ne prodajemo ništa. Ulazak u EU smo ostvarili zahvaljujući konstantnom provođenju reformi i strukturalnih promjena čime smo pokazali kako smo zrela demokracija koja ide u korak s vremenom.“
Prilično dugo vremena sam se suzdržao od komentara na stranicama Vlade RH, ipak sam IM na ovo odlučio kratko napisati (dok su još pitanici), prije potpadanja pod EU-ropsku:
„Prodajete sve po redu u korist vrhuške, na primjer one HEP-ove, koja tim vašim restruktuiranjima dolazi na put uništenja njegovog hrvatskog predznaka i otpuštanja tisuća njegovih djelatnika….
Sve predajte strancima “investitotima” u njihove ruke i budite skupa s nama stranci na nekad našoj zemlji i Državi.“
Ne znam zašto i meni nisu, kao Ninu, barem pokušali iz Vlade odgovoriti, no možda i bolje, nego da sam ih uhvatio u može bitnoj LAŽI.
Ljudi iz „najviših“ „NAM“ odozgo krugova, vele električarima (vodovodnih značajki osobnosti), dajte struju za oni gori NoviGradPark od grada nam Dubrovnika posječenog zelenila i za sad samo cvijeća obješenog na galge, kako su, za koristi svoga osobenjaštva, odredila napraviti domaća Vlastela u svrhu otuđivanja od naroda, kojemu voda već dolazi na grlo. „veliki“ Vođa sve strano prihvati objeručno i oplemeni projekte primitivno, radovima sumnjive moralnosti, zajašivši nas predano gotovo objenožno.
On je za razvoj ?, koji je ravan težnji velikih sila da osvoje Mjesec, Mars, pače i samo umjetno sunce iluminata grijano sjajem naše bijede. Zbočno im neki blago revolucionarni pojedinci pokazali, a i dijelu neuspavane javnosti bez „sramno“ prokazali, pogubnost mučenja jegulje i čovječje ribice, kako bi se sagradilo još veću branu jaza, između njih bahatih i nas prezrenih, uz pomoć im podložnih.
Eto ode EBRD kredit u babino brašno, ali zato nam dragi Vi u demokratističnoj većini?, odabraste pobornika Vam? Razvoja???. Kad Ste nanovo, razvidno „usrećili“ nas svjesne, onda će se otvoriti oči doskora i onim utihlima (u izazvanoj komi), kad se vrnu iz svojevrsne nesvijesti sveprisutne besvijesti.
Staro je pitanje što putuje kad se odapne strijela prema jabuci, doduše truloj od informacija…
Zato, dat ću sebi za pravo, braniti stav da plovi Grad, a mi odlazeći proizvodimo učinak tog puta, koji odvodi u zaborav slobode življenja.
U priči o Ombli došlo je do, trenutno, prevrata izazvanog istinom iznesenom iz čistog razuma pojedinaca dragovoljaca.
Sve to nije bilo dovoljno. Još preživljava spektakl samoubilačkog prizivanja jedne od, ČUJ, naj jačih, PAZI, Hrvatsko-Čačićevskih „INVESTICIJA“ u Propadaniju. Nastavlja se sapunica, koju ni sva voda Omble nebi uspjela isprati a da se ne upotrijebe i neke druge, slične joj amonijakalne izlučevine.
„legenda“ projekta, nedaj Bože hidroelektrane Ombla, gospar Paviša nada se da će njenim “protivnicima”, od trešnje pred takvim “neprikosnovenim autoritetima”, predebelo ograničenih strukom (pretpotstaviti je i debelim interesom), pasti gaće. No, sve su remeni u naroda stegnutiji i u najbogatijem “nam” Dubrovniku (po povijesnim vrednotama). O ostalom bi se dalo i te kako razgovarati na, zimi opustjelim, ulicama g(G)rada… Dakao, otplovljavanje otamo mnogima je kasnije palo gorko. Osim Ko nije zaorco za Bruxelles.
Politika, koju vodi HEP, je razotkrvena i sad nam ostaju nove igre interesa tamo, u malomu Komolcu, na „slučajno“ rasprodanoj zemlji… bez korištenja prava Grada na prvo otkup. Vlastela, kao i HEP izbjegavaju! monopolizirati?, nama svima, životno potrebna dobra. Tako i zemlju sa koje će nam dolaziti, ili, gdje kuda, odlaziti VODA.
HEP nije (još) uspio dovoljno propasti da bi njegovi čelnici, donedavni i sadašnji, ostali još većim „gazdama“, a radnici firme postali silom „boljitka“ neradnici. Ta otpuštanja su ucelofanjeno gnojivo plodova „restrukturiranja“. Što se tiče budućnosti, pojavit će se u dogledno vrijeme stvarne korporativne Gazde posrtanja HEP-a i imat će nekakva čudna, no već sutra „naša“ EU-ropska imena.
Igra je sa sredine terena prešla u šesnaesterac i neće se igrati samo nogama… bit će tu i laktova.
Miris love se širi, i ako se ne koristi brzo i na vrijeme, početi će snažno zaudarati a onda se možda i promisli glavom…. bogme i trbuhom… Samo pomalo… trenutno nas ne brigaju te “sitnice”… radujemo se od globale svijetu i njegovoj staroj zvjezdarnici EU-ropske zamisli.
Trebat će za nju tako „BOGATU“ trulim! nadama? (za boljitak???) imati i te kakvog apetita. Mnogi će trbuho-z-borci progovoriti, no poslije sjahanja, kao u pitanju referenduma, nema kajanja. Borba će biti… ali puno teža. Napredak, ZNA SE se i PIJEVCI na granama pjevaju, slijedi… samo za koju društvenu skupinu… Valjda za šerife i njihove kauboje…
I što reći o Gradu, koji za svoj puk gradi mostove ni na nebu ni na zemlji, nego da mu je to neminovnost, kad na svojoj zemlji uskoro (Grad) nije pitanik. No, ni na nebu Omble. Tamo jedino, još uvijek, lete NEKI „šišmiši“, za sad tiho i nenametljivo dok im ne pokušaju ponovo praviti podstanarski separe u njihovom „špiljskom“, bolje reći ISKONSKI jedinom domu… a „grade“ leva, leva, puno „brže“ nego prije prije rata.
Gotovo revolucionarno a nigdje revolucionara iza barikada, možda nekolicina na vjetrometini, između slobode volonterstva i utvrde demokratizma što „živo kuca“ u SRCU praznoga Grada u kojemu su još samo predstavnici našijeh Vlasti (tijekom radnog vremena, a poneki i dulje u korist… puka???).
Tijelo stare gradske jezgre se lomi u glibini vlasnosti viših interesa, ali s vremenom (vidjet će se) u planu je bajpasiranje, pa i presađivanje oboljelog SRCA, nakon čega i mozak pothvata (lokalni PLANER), u svojoj sigurnosti odlučivanja odlazi u drugi plan. Iz razloga, ne samo stanja, nego i takvoga, zdravom krvlju domaćina, hranjenog srca. Jer „fetivi“ domaćin će, odigravši svoju ulogu, oslabiti ostavivši nas ko i posječeni krajobraz Omble, Posata etc., a onda strana tijela, razne kar-cio-niza-m-one i prebojane „nam“ Njihove rakovice kreću već požutjele u kurbin pir.
Jesu li baš sva naša koplja bačena u trnje i šipražje, koje se tako oštrom i temeljito progresivnom siječom priprema na posluh i trbuhozborenje korištenjem zraka iz otvora suprotivnom ustima… Vrag ga zna, ali će znati i oni, koji ga upoznaju, daleko od nas nekih, kojima je i globalizacija i EU-ropska nacia sumnjiva ploda od samoga poroda, kamoli „ne“ sumnjivog! plodo“uživanja“.
Tišina je pomalo zloslutna, i nekakvi čudni mir, osim žagora posjetitelja s cruisera water-fronta pod „našijem od Dubrave dubima“. Evala in ko ga je (mir?) izvento za taki puk ovakijeh gospara.
Veselo, veselo, to se Dubrovnik pakira, pred Držićevski plov, dok još ima svoje brode atlantske. Plovidbe, kojoj su izmakli odlećeli aeroplani za učinjet most spasa prema metropoli, iz koje se može dalje prema Metropolama, kud koji mili moji…
Zaplovi Grade jerbo reoplana nemaš, ufaj se u ono broda, što nan ih (makar pod hipotekama) još eto nekoliko osta.
Viđu PloviGrad, a na njegovom mjestu, mješće domaćina čizma osta „gosta“ što, nu nam pozdravljuć Ga, mašu odlazećim pučanima. Čemu više besjediti… Pametnomu dosta, i već pun kufer svega. Nema su čim, a na put se sprema. Do duše, bez duše, Dubrava Mu pusta osta.
Samo. Pomalo. Priči neće biti, takav IM poželjan, kraj. Nadzire se Zvjezdana aurora borealis samojedućih duginih boja. Trenutno nas ne brigaju “sitnice”, radujemo se svijetu zvjezdarnice EU-ropske, koja nas isčekiva isčuđujući se kako ne vidimo da se događa što njezini „vijerni“ podanici na svojim leđima i sami već bolno ćute.
Marko Mišo Mujan
P.S. pred „blagdan“ pomno reklamiran prostituiziranim kontekstom „Mažuranića“ i u ČAST 29%-tne težnje ulasku odraslih glasača…
Izvadak iz Europske konvencije o ljudskim pravima:
Dio I
“Prava i slobode
2. Lišenje života nije u suprotnosti s ovim člankom ako proizilazi iz uporabe sile koja je apsolutno neophodna:
c. i u akciji poduzetoj, sukladno zakonu, radi gušenja nemira ili pobune.”
Komu bilo što smeta ili se u mojemu članku prepozna na volju mu se pobuniti i iskazati nemir.
Svaka sličnost slučajno „odgovara“ stvarnim osobama.
Stavovi i mišljenja u rubrici ‘Vaše vijesti’ ne izražavaju nužno uredničku politiku redakcije portala dulist.hr, već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora.