Nema onoga tko nije sanjao neki ‘vrući’ san probudivši se kad je bilo najnapetije i najslađe, ali zamislite da je, nakon što ste se prenuli iz njega, pored vas nepoznata žena ili muškarac.
I dalje ista, predivna ‘osoba’, naočita, kao ona iz sna. Nemoguće da se samo tako tu našla, netko je ubacio u čudnu igru ‘slučajne’ podudarnosti, i sad što je tu je. Spremite joj doručak u krevet i ona mazna i ugodna ispriča kako odavno mjerka i zna sve o svom predmetu žudnje, za dolazak do kojega se trebalo jako potruditi, steći saveznike i u redovima vaših ‘prijatelja’.
Jako složen i kompliciran postupak, nakon kojega je to životno partnerstvo, bilo tek formalna sitnica, šlag na torti, jer ljubav je slijepa, osim za stare lisce poput poznatog ‘Gangstera’ iz Neretve, koji se bavi spajanjem srodnih srca.
‘Ženik’ u ovomu slučaju obožava računalnu tehnologiju i ptice grabljivice. Nije naročit programer niti ‘gejmer’, ali na računalima se da dobro zaraditi, a hobi s pticama je vezan uz egzotične krajeve u kojima se pripitomljavaju sokolovi, pa što ne bi i mi uvezli nešto tih ptica da tjeraju dosadne vrane i druge strvinare zasjele na žicu oko dobrano opustošenoga nam imanja.
Partner-ica ima prijatelje, koji lifraju računala koliko te volja, ali oni obožavaju tamo negdje neki Dubrovnik, toliko da bi ga okružili ljubavlju doslovno i fizički, no Dubrovčani su malo teški i vole slobodu u ljubavi.
Kako im se približiti? Jednostavno! Preko onih gore brojnih ljubitelja (na kraju se ispostavi), ipak lakih komada, glazbe, škuda, dukata, borbenih ptica, onih koji pričaju o svom kraju, kojega su prerasli ne shvaćajući da ih grli tuđinska ‘partnerica’ dobro zasjela na kreditnu karticu. Ona po cinicima to zaslužuje jer je EU-Ropska, što bi se ono reklo Svjetska, kaže baka, sinko, bjelosvjetska.
Frenki se bavi prodajom svega, pa i ptica grabljivica, što na crno što na bijelo, nisu ga tamo doma baš voljeli ali dobro je uvalio ljubav našemu ženiku, a partnerica radi pravi posao, obrlatila svoga dragana za san o Golfogradom obgrljenom Dubrovniku i ne pušća.
No pustimo snove, i snove o snovima. Vratimo se u stvarnosti i aktualnoj problematici. Ministarstvo okoliša, piškiću-kakiću, jednu te istu studiju zaštite, bez promjena i javne rasprave, poništi pa odobri, kako?, Kako lijepo!
U Državi Hrvatskoj se nema što mislit o Dubrovniku u Dubrovniku kad za to postoji pamet u ‘Zagrebu’, a tamo se nadmeću Kurta i Murta, pa dočim jedan sjaši drugi uzjaši i jami u svoje ruke kompletnu Državu, i odluči Kurta kontra Murte za sitni interes i uvijek tako, a ono mlado ždrijebe iz 1991. sve više stasalo razmišlja hoće li se oteti jahačima ili postati kljuse jedino svjesno njihove nesvijesti da će, kad tad, ostati gole stražnjice.
Revolucija ili evolucija mogla bi u nas završiti za neke na zadnjici u koprivi, no tamo bi osim kupljenih igrača i ‘neutralne’ mogla dočekati i koplja koja su u nju pobacali.
Muči me iskreno i pitanje hoće li iznad Dubrovnika letjeti borbeni zrakoplovi marke Gripen ili F-16. Prvi su novije tehnologije, trebaju im manje zahtjevne poletno sletne staze a ne trebaju bit ni savršeno čiste jer im motori nisu nisko, kao u F-16-estica. Brine me što je rat evoluirao do te mjere da ni branitelji Hrvatske nemaju pojma što je rat i ratovanje unatoč svih iskustava a eto bit će da im fali Diploma.
U Hrvatskoj postoji pojam za drugačiji rat i on se naziva posebni, ali u Jugi je to bilo nedovoljno definirano pa se imenovao u specijalni, tragom kontinuiteta ‘promjena’ u Plenkovićevoj (trenutno) Hrvatskoj vodi se Hibridni rat, valjda protivu Naroda i kažu pojedinih dužnosnika. A kad sam im govorio da nije trebalo ići na ‘besplatne’ večere s imaginantima Golfograda! A Eee, kasno shvate da kuca tika-taka ?!?
Vratite nam Dubrovnik, vratite mi Hrvatsku i hrvatski, znamo mi što je posebni rat i kako se on vodi, ne maslajte nas izrazima specijalni i hibridni jer nismo zvekani, i još smo svoji na svomu, i tko to ne shvaća znat će kad-tad, ako ne i prije, jer Narodu od slobode ništa milije nije.
I nema tih para i nema tih ‘milodara’, koji bi nam prodali Vaš jeftini san dok nam se sinove osuđuju za udružene zločinačke pothvate samo zato jer su branili svoj Narod. Je li to s ratnim hibridima i pesticidima možda zato da nas lakše parceliziraju i nastave rasprodaju prije nego nam djeca uspiju odrasti u slobodi? Možda, ali nećete lako!
Marko Mujan, mag.pol.