Povodom otvaranja javne rasprave o “Prijedlogu zakona o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske” (koji se mogao zvati na hrvatskom i prijedlogom Zakona Republike Hrvatske o ulagačkim pothvatima najviše razine),
koja je otvorena u trajanju od samo, jedan jedini, tjedan dana (uobičajeno je mjesec), kako bi se svelo na najmanju moguću mjeru vrijeme za proučavanje i davanje primjedbi svima koji su za to zainteresirani.
Dakako primjedbe na propisanim obrascima su omogućene uglavnom samo onima, koji se služe računalom povezanim mrežom.
U ime Vlade RH predlagatelj Ministarstvo gospodarstva, traži od Sabora žurni postupak donošenja Zakona , što je ovako obrazloženo: “Odredbom članka 159. Poslovnika Hrvatskog sabora predviđena je mogućnost donošenja Zakona po hitnom postupku, ukoliko to, između ostalog, zahtijevaju osobito opravdani razlozi ili otklanjanje većih poremećaja u gospodarstvu.”
Cijeli prijedlog se može pronaći ovdje, a peticija koju je potpisalo u tri dana tri tisuće građana ovdje.
Sukladno navedenom i ponukan mogućim posljedicama na poduhvate Srđ i Ombla poslao sam primjedbu Predlagatelju, kao prilog raspravi:
Odlučio sam se uključiti u ovu javnu raspravu i obratiti Vladi Republike Hrvatske, kako se pod krinkom “demokratske procedure” ne bi dozvolilo razbaštinjenje nas i budućih generacija, kako bi se spriječilo sječenje grane na kojoj svi skupa sjedimo.
Neshvatljiv je ovaj Prijedlog Zakona o strateškim i investicijskim projektima Republike Hrvatske od prvog do posljednjeg slova, od prve do posljednje riječi, od prve do posljednje točke, jer izigrava tekovine Domovinskog rata i poništava slobodarstvo, neovisnost, suverenost i samostalnost, temelje na kojima se, i zbog kojih, ginulo za Hrvatsku Državu. Trenutno se u Dubrovniku vode javne rasprave, prava bitka za očuvanje hrvatskog teritorija-zemlje od kriminalno obavljene rasprodaje kamenjara, šume i poljoprivrednog zemljišta naknadno prenamijenjenog u građevinsko. Dok se na jugu, mirnim demokratskim putom pokušava spriječiti ili ublažiti rezultate dovođenja pred svršeni čin prodaje cijelog platoa – zaravni Srđa, pojavljuje se prijedlog Zakona, koji ukoliko bude usvojen, sav trud i svu volju građana Dubrovnika, koji su ujedno i stanovnici Hrvatske, poništava.
Nezamislivo je da se pod izlikom investiranja u Hrvatsku provodi rasprodaja jedinog preostalog supstituta, zemlje a i vode, te zapasuje more.
Negdje tamo u početku listopada 1991. godine nakon općeg napada na područje Dubrovnika jedne noći između Dubrovnika i ostatka Hrvatske na crti bojišnice ostalo je 27 duša, hrvatskih gardista sa kojima su kucala mnogobrojna srca, ali očito, puno je bilo onih sposobnih, koji nisu imali hrabrosti stati pred mnogostruko jačeg neprijatelja. Mukom, znojem, krvlju, velikim trudom i odricanjem od usta narod je podržao obranu i potom osamostaljivanje Hrvatske.
Danas nakon više od 20 godina događa se ono što se ni u snu ne može zamisliti.
Donosi se Zakon po kojemu se tu obranjenu zemlju za čiji svaki kamen se žrtvovalo otvoreno nastoji rasprodati pod izlikom “investicija”.
Možda smo, kao ratom pogođena zemlja, i jesmo, osiromašeni i bačeni u kreditno dužničko ropstvo ali zar se ne može donijeti, ako već mora, i uz potpuno razvidno objašnjenje, i provedenu široku demokratsku proceduru, Zakon po kojemu će se moći prepustiti zemlja u najam, koncesiju investitorima na 30, 50, 99 godina a po tom vratiti Hrvatskoj Državi ili vlasnicima zemlje, građanima, stanovnicima Hrvatske.
U takvom slučaju mogla bi se stvoriti vjera i povjerenje u dobra namjere Vlasti i možda bi umjesto ovakvog priloga raspravi čitali pismo potpore, no očito takvo pismo, nakon ovoga, teško da ćete dobiti. Da ne duljim i skratim, jer se nemam namjere očitovati pojedinačno o člancima Zakona, recimo da sam u strategijskom smislu (dakako da nisam sam). Protiv.
Dovoljno je reći da ga ne podržavam. Ujedno, dao sam vam svoje mišljenje i prijedlog za razmišljanje a vi kako hoćete. Svakako, nadam se da demokratska prava promišljanja i djelovanja, kao i iskonska prava čovjeka na samoobranu u ovoj Državi ili EUropskoj, kojoj ste prepustili dio suvereniteta, građanima Republike Hrvatske ovakvim načinom žurne procedure, kao primjerom mogućeg pravila, u budućnosti neće biti oduzimana niti oduzeta.
Marko Mišo Mujan
p.s. Osvrćući se općenito (potpuno nevezano za moje primjedbe) stanoviti ljubitelj humora pod pseudonimom Malik Tintilinić našalio se bajkovito do gole kože, na slijedeći način, valjda prelasku, da se i ja našalim, u feudalizam:
“Ovdje je problem korumpiranost državnih institucija i takozvanih političkih elita koji podvodeći sebe podvode i sve nas krupnom kapitalu. Da budem grublji, slikovitiji i jasniji, te naše takozvane strukture i elite se ponašaju, kao kakva islužena madame (mama san), koja je dugogodišnjom praksom toliko ispekla zanat da je zahvaljujući umijeću i poznanstvima otvorila svoj ekskluzivni, luksuzni bordel samo za biranu klijentelu koja pati od debelih lisnica i erektivne disfunkcije. Ali ništa zato, mama san garantira lijek. Podvodeći mlado nevino meso za njihove najodvratnije perverzije i sve to zagarantirano diskretno umotano u grimiznom satenu. Ne dozvolimo da budemo naivno mlado meso za nečije perverzije. Protjerajmo mamu san i njezin bordel! Spasimo našu mladost i budućnost naše unučadi!”
Stavovi i mišljenja u rubrici ‘Vaše vijesti’ ne izražavaju nužno uredničku politiku redakcije portala dulist.hr, već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora.