Digitalizacija je sveprisutna, pa tako i u financijama i računovodstvu. Govori to i novi Zakon o
fiskalizaciji koji je stupio na snagu 1. rujna 2025. godine. Njime se, uz postojeću obvezu fiskalizacije u gotovinskom prometu, obveza širi i na račune koji se naplaćuju putem transakcijskog računa. To znači da se fiskalizacija (poznata kao sustav Fiskalizacija 1) od sada odnosi i na račune plaćene transakcijski, a od 1. siječnja 2026. godine svi obveznici B2B (Business-to-Business) morat će izdavati i fiskalizirati račune putem sustava eRačun, tj. u poslovanju s drugim poreznim obveznicima. Od 1. siječnja 2027. i obrtnici će morati izdavati i fiskalizirati račune putem sustava eRačun. Za mišljenje o novom zakonu pitali smo i ekonomsku analitičarku Maritu Kisić Kamić, koja je kao prvi problem istaknula nedovoljno razvijenu infrastrukturu i tehničku podršku za ovakve novitete.
– Infrastruktura ne podržava naše poslodavce. Dok sam u Župi, meni dolazi obavijest da sam u BiH. Prema tome, koliko god se informatičari trudili osigurati nešto poslodavcima, naša infrastruktura ne podržava naš sustav. Kako ćemo onda poslovati? Druga stvar je što su se na tržištu, osim FINE, pojavile i tvrtke koje nude informatičku uslugu dostave faktura poslovnim subjektima preko svojih posebnih kanala. No, njihova komunikacija s nama, korisnicima je jako loša. Osobno sam imala iskustva s tvrtkom e-Moj Račun. Kad moja tehnička podrška ne radi i ne mogu dostavljati e-račun, a zatražim od njih pomoć, moram razgovarati s umjetnom inteligencijom. Tako izgubim previše vremena pišući poruke virtualnoj asistentici – istaknula je najveći problem analitičarka.
Nema više komunikacije ‘Čovjek 2 Čovjek’
Kaže i kako poslodavci troše previše energije da bi objasnili umjetnoj inteligenciji da im treba samo jedna najobičnija otpremnica uz fakturu, ali i kako je nemoguće kontaktirati njihovu tehničku podršku. Dodala je kako za FINU ne može komentirati jer osobno nema iskustva, ali da se ovako ne može raditi.
– Postoji mogućnost da će za obrtnike zakonodavac pronaći neko prihvatljivije rješenje. Primjerice, za nekoga tko proda dva ili tri proizvoda mjesečno u nekoj hotelskoj kući. Zakonodavac je imao dobru namjeru uvesti ovakav sustav fakturiranja i komuniciranja, ali trebalo je pronaći pravednije rješenje. Lijepo je da idemo naprijed i da koristimo umjetnu inteligenciju… Ali pitam se jesmo li mi uopće dovoljno savladali sve te tehničke alate koji nam se odjednom nameću na tržište, a koje zakonodavac nije provjerio – jesu li zaista sposobni preuzeti tako velike odgovornosti. Nemojmo zaboraviti da ovo sve i treba ukalkulirati u svoju
cijenu proizvoda kojeg nudite na tržište, pa nisu ove usluge besplatne, slanje eRačuna, primanje eRačuna, arhiviranje eRačuna i dr., sve na teret poslodavca – objašnjava naša sugovornica.
Uvođenjem Fiskalizacije 2 otvaraju se brojna pitanja za poduzetnike i širu poslovnu zajednicu. Riječ je o sustavu koji donosi nove obveze, od povezivanja poslovnih subjekata preko informacijskih posrednika do obavezne klasifikacije proizvoda i usluga putem KPD oznaka.
– Dakle, Fiskalizacija 2 je spona između poreznih obveznika B2B (Business-to-Business), veže se na informacijskog posrednika, a skup je podataka koji se izdvajaju iz eRačuna te se povezuje sa sustavom Porezne uprave i dobiva se potvrda da je račun fiskaliziran u Poreznoj. Ne zaboravimo da je tu i obavezna klasifikacija proizvoda i usluga na eRačunu putem KPD. To vam znači da će roba i usluga morati imati jedinstvenu šifru po KPD u cijeloj Hrvatskoj, oznaka je šesteroznamenkasta. Sve to košta, ponovno ističem, da je poduzetništvo trebalo i moralo biti više zastupljeno u ovakvim promjenama. Nedavno sam sudjelovala na jednom seminaru u našem gradu. Mladi znanstvenik koji je izlagao smatrao je da svi moraju znati ono što on misli. To nije u redu. Postoje informatički jezici kao što postoje, primjerice, i liječnički – i ne može se očekivati da ih svi razumiju jednako – zaključila je Marita Kisić Kamić.
