Dubrovčanin Mario Obuljen uspješno je završio još jedan veliki maraton. Ovaj put riječ je o posebnoj utrci, Atenskom autentičnom maratonu, kojeg je sjajni član Atletskog kluba Dubrovnik završio s vremenom 3 sata, 20 minuta i 21 sekundu, što mu je na kraju donijelo 543. mjesto u konkurenciji preko 15 tisuća trkača (maraton ima ograničenje prijava na 19 tisuća, a mnogi ne završe utrku).
-Najdraže mi je bilo na kraju, kad sam istrčao taj težak i zahtjevan maraton, prošao kroz cilj, uzeti naš barjak Svetog Vlaha i razviti ga na tako značajnom mjestu svjetske povijesti. Bio je to poseban osjećaj. Znakovito je bilo što je grčki vojnik Filipides trčao od polja Maraton do Atene kako bi objavio pobjedu grčke vojske nad Perzijancima te zapravo proglasio slobodu, a na zastavi Svetog Vlaha je također pisala sloboda, ‘Libertas’ – ispričao je za DuList svoje prve dojmove Obuljen, koji je iznimno zadovoljan nastupom i cijelim doživljajem.
-Znao sam da će staza biti zahtjevna i naporna, ali nisam znao da će biti toliko teško, na što je utjecalo više faktora. Gledao sam prije utrke dijagram staze. Od 20. do 32. kilometra je baš konstantna uzbrdica, a dosad svaki maraton koji sam trčao bio je 95 posto ravan. Osim toga, u Grčkoj je u ovo doba godine dosta toplije nego u ostatku Europe, ali ipak nisam očekivao sam da će temperatura zraka rasti i do 23 stupnja Celzija. Idealna temperatura za maraton je od 10 do 15 stupnjeva. Tako da se na visokoj temperaturi puno brže dehidrira te se brzo izgube elektroliti. Zato sam u Atenu došao tri dana ranije te sam se uspio koliko-toliko aklimatizirati, s obzirom da sam došao iz Zagreba, gdje je dosta hladnije. Do utrke sam pio puno tekućine kako bih napunio tijelo elektrolitima. Još uz sve to start utrke bio je u 9 sati, ali sam se morao ustati u 4.30 sati, kako bih u 5.10 sati stigao na organizirani autobus do Maratonskog polja. To me dosta poremetilo, jer se inače budim oko 6. A nije isto probuditi se u 6 ili 4.30 sati ujutro. A za maraton moraš biti naspavan i čuvati svaki atom energije. Dakle, morao sam ustati rano, a još je noć bila hladna, malo sam se smrznuo, a po danu upeklo sunce. Bez obzira na sve te nepovoljne uvjete jako sam zadovoljan svojim nastupom.
Kad je završila dionica s uzbrdicom, je li nastupilo olakšanje?
Jest, jer je uslijedila lagana nizbrdica. Međutim, noge su mi bile potpuno istrošene, polomljene zbog uzbrdice. Planirao sam povući na toj dionici, ali nije bilo šanse. Jednostavno nisam mogao razvući korak jer su mi noge bile upaljene i krute.
Kakav je osjećaj trčati Atenski maraton?
Poznata mi je povijest Maratona, a oduševila me i posebna atmosfera koja je vladala tijekom utrke na ulicama Atene. Utrka se trči od Maratonskog polja do prvog modernog olimpijskog stadiona Panathinaiko. Bio je sjajan osjećaj trčati tom stazom jer je bilo puno Atenjana koji su nas bodrili sa strane, pogotovo stariji ljudi s maslinovim grančicama. Ulice su bile prepune. Bio sam oduševljen kako su se s divljenjem odnosili prema svima koji su imali akreditacije ili torbe atenskog maratona, kao da vam se klanjaju, tolika je to razina poštovanja. Vidjelo se koliko drže do maratona kao njihove tradicije. Takve scene te dodatno motiviraju. Kad ‘uletiš’ među te ljude ne misliš toliko o svim teškoćama koje te muče. Inače me taj grad oduševio, posebno zbog načina na koji predstavljaju svoje starine, na rasvjetljenim nalazištima gdje možete vidjeti sve samo kroz šetnju gradom.
Utrku ste završili za 3 sata, 20 minuta i 21 sekundu, što Vas je plasiralo na 543. mjesto u konkurenciji preko 15 tisuća trkača. Koliko ste zadovoljni rezultatom?
Iskreno, uopće nisam gledao koji sam konačni plasman ostvario, ali sam osobno jako zadovoljan s ostvarenim vremenom. Inače, da je maraton ravan, spreman sam trčati ispod tri sata. Iskreno, mislio sam da ću u Ateni istrčati bržu utrku, ali su me ‘zeznuli’ rano buđenje i visoka temperatura zraka. Inače sam poprilično samokritičan tijekom priprema i na treninzima, ali zbog svih okolnosti koje su se dogodile baš sam jako zadovoljan rezultatom. Moram pritom istaknuti doprinos Lise Nemec, koja mi u svim ovakvim prilikama bitnih događaja jako puno pomaže izvrsnim savjetima. Motivirala me kroz cijeli ciklus priprema. Uvijek nađe pravu riječ motivacije u pravom trenutku.
U 2018. godini postavili ste sebi cilj nastupiti na najvećem maratonu na svijetu, New York City Marathon?
Tako je, to sam sebi zacrtao za iduću godinu, negdje u studenom. U međuvremenu ću u travnju iduće godine istrčati još jedan maraton u Europi, bit će to Rotterdam u Nizozemskoj ili Beč u Austriji. Za Rotterdam, koji je najbolji maraton u Nizozemskoj, a po časopisu ‘Runner’s World’ uvršten je u prvih deset na svijetu, poznato je da je bolja temperatura zraka, ali problem može stvoriti jak vjetar koji usporava trkače. Beč je sjajan maraton, najveći u Austriji, ali je problem što već u travnju znaju biti visoke temperature. S druge strane New York City je posebna priča. Na primjer, utrku je 2016. godine završilo više od 51 tisuće trkača, a ove godine su imali više od 98 tisuća prijavljenih. Naravno, ne može svatko tko je prijavljen i nastupiti, jer treba imati ispunjenu normu od istrčanih 3 sata i 5 minuta. Tu sam normu ispunio ove godine u Linzu, kad sam trčao 3 sata, 2 minute i 28 sekundi. Tako da sam jako sretan zbog tog nastupa. Jako sam uzbuđen jer to je u maratonu ispunjenje snova. New York je New York, u puno toga specifičan. Na primjer, u Ateni mi je značajna bila povijesna strana maratona, a New York je za mene među modernim maratonima apsolutni broj jedan.