U prestižnoj biblioteci Parnas Matice hrvatske iz Zagreba upravo je objavljena nova knjiga dubrovačkog filozofa i prevoditelja Maria Kopića pod naslovom ‘Žudnja i stremljenje’.
Mario Kopić i u ovoj najnovijoj knjizi opisuje veoma široki tematski luk. Pitanja kojima se bavi krajnje su raznovrsna, ali isto toliko izazovna i, ništa manje, dalekosežna. No ta raznovrsnost pitanja i tema koje privlače Kopićevu pažnju počiva ipak na cjelovitom problemskom polju. A ono je vezano uz fundamentalne ontološko-egzistencijalne dimenzije čovjekova opstanka, poput žudnje i želje, kritike i analitike, autonomije i autohtonosti, religije i spoznaje, rada i orijentacije, tehnike i sublimacije, te nadasve čuđenja odnosno začuđenosti kao zajedničkog izvorišta kako mišljenja tako i umjetnosti.
To čuđenje, prema Kopiću, nosi i vodi eros. Temeljni je Kopićev uvid u ovoj knjizi da žalac erosa, koji nije samo seksualna požuda, nego prije svega želja, jest žudnja. Žudnja kao ljubavni ugođaj, kao strast, žudnja je za nečim oduvijek i zauvijek izgubljenim, naime ontološkim i antropološkim identitetom. Upravo je otvorenost tako shvaćene žudnje ono što čini zajednički okvir svih radova, daje im duhovni ton, prožima ih i na svoj način sabire.
Najnoviju je Kopićevu knjigu za objavu u Matici hrvatskoj priredio naš istaknuti filozof Damir Barbarić, napisavši u popratnoj riječi da su Kopićevi filozofski radovi u neprestanom dijalogu s mišljenjem bitka Martina Heideggera, francuskom post-hajdegerijanskom filozofijom, koje je glavni predstavnik Jacques Derrida, talijanskom post-modernom „slabom mišlju“ i slovenskom fenomenologijom.