Uputio sam preko 70-ak e-mailova posljednjih godinu dana. Postiglo se puno i ništa. Ostvarila se suradnja s upravnim odjelima Grada Dubrovnika koja nekad funkcionira bolje ili lošije. U ponekim zaposlenici su vrlo ekspeditivni i rješavaju predmete brzo. Istovremeno imamo one koji na upite ne odgovaraju mjesecima. Jedini način je biti uporan – govori nam predsjednik Gradskog kotara Grad Marin Krstulović koji je ovu funkciju preuzeo pobjedivši na kotarskim izborima kao kandidat kandidacijske liste ‘Dajmo ruke’ u svibnju 2018. Od tada, i službeno, ne isključivo kao stanovnik povijesne jezgre, uhvatio se u koštac s problemima s kojima se naši sugrađani bore na razini svakodnevice.
Pojedinci postupaju mimo odluke
Pomaci su ostvareni osiguravanjem novih parkirnih mjesta tamošnjim stanovnicima principom ‘residents only’ i sprječavanje ugostitelja u namjeri da puštanje javne glazbe iz svojih lokala produže do pola noći, umjesto 23 i 30 sati kako je ranijom odlukom dopušteno. No, naravno, kaže Krstulović, odluke nisu provedene do kraja.
-Promjena je vidljiva svakome. Ipak parking za župana dubrovačko-neretvanskog, konzervatore i djelatnike turističkih agencija nije izmješten na donju etažu ‘Atlasa’ kako je i propisano. Nekome tko ima osiguran parking, osam mjesta ne znači mnogo, no nama su ona velika stvar. Također, pojedini ugostitelji ne pridržavaju se ograničenja za puštanje glazbe. Građani su na svojim mobitelima instalirali aplikaciju za mjerenje buke i napravljena je karta koja je pokazala ono na što smo mi cijelo vrijeme apelirali, a to je da buka izvan dogovorenog vremena prelazi dopuštene granice za gradilište kamoli urbanu cjelinu. Između ostalog, u tome ide prilog mjerenje ovlaštenog inženjera iz Splita. To se može lako riješiti na način kako je učinila Barcelona. Dakle, ugraditi mjerače buke koje će kontrolirati komunalno redarstvo – objašnjava.
Sustav ne funkcionira
Ovim dolazimo do novog problema, priča predsjednik Gradskog kotara Grad, a to je da donedavno nije bio dostupan službeni broj telefona za komunalno redarstvo. Broj djelatnika jest porastao, međutim do njih se dolazilo uglavnom ‘okolo kole’. Sasvim jasno je kako postojeći sustav često ne funkcionira te ga treba unaprijediti. Isto se može primijeniti na održavanje javnih površina.
-Gradu se redovito obraćamo u svezi očitog probijanja popločanja gradske jezgre. Krajem studenog 2018. kao kotar izvršili smo izvid i poslali službeni dopis za dio sjeverno od Straduna da se naprave najpotrebniji popravci ulica na kojima se plaća javna površina. Za očekivati je da će se to riješiti do kraja travnja kada se vraća većina stolova. Razlog zašto sustav ne funkcionira jest jer tvrtke ovlaštene za sanaciju nemaju dovoljan broj radnika što je izazov u čitavoj RH kamoli ne jednom turističkom gradu. Zbog slabe kapacitiranosti i brzine suočavamo se sa stalnim propadanjem. Uspijevamo krpati ono što je najuočljivije, ali iz ruku nam je izbjeglo redovito održavanje što dovodi do toga da je sveukupni izgled neprihvatljiv. Prava je sreća što nas do sada nitko nije tužio jer kada se neki turist posklizne zbog nesanirane rupe na to ima potpuno pravo – zaključuje Krstulović.
Slijedom njihova dopisa od ukupno 13 prijavljenih obnovljen je pločnik tek Zlatarske ulice koja je druga po opterećenosti nakon Straduna te jedan dio Palmotićeve. ‘Radi se točkasto’, primjećuje. Kako bi spriječili daljnja oštećenja potrebno je definirati kakva vozila smiju zalaziti u povijesnu jezgru, mišljenja je. To je odredbom u bivšoj državi bilo sasvim jasno.
-Tonaža mora biti ograničena. Opterećenje je preveliko pa se stvaraju ulegnuća. Uostalom, nekad je postojala catara pa se većina pretovara nije obavljala preko mosta na Pločama zbog čega na istočnom ulazu u jezgru danas imamo potpuno otučena gotička vrata. Za takvo što bi se drugdje završilo u zatvoru. Tu je i problem prijevoza građevinskog materija uz i niz skale gusjeničarima. Mi to ne trebamo zabraniti, ali zar je tako teško staviti ponte na dva skalina. Izvođač koji nije u stanju to napraviti ne bi trebao ovdje ni raditi. Najmanje što možemo zahtijevati od njih je zaštita spomeničke cjeline. Također, dosta roditelja se ljuti što se djeca koja idu u sedam ujutro u školu moraju gurati ispred kamiona. Ne dao Bog da se dogodi kakva nesreća. Trebala bi biti barem neka mala pauza između kretanja – poručuje. Unutar kotareva, usput podsjeća, postajali su službenici koji su vršili uvid u stanje na terenu. Imali su financije i mogućnost djelovanja. Danas se, tumači, od građana očekuje da obavljaju ulogu upravnih odjela, a tamo sjede ljudi koji su za tu zadaću plaćeni novcem preznih obveznika. Ipak, kao najveći izazov na kojim su sve dosadašnje gradske vlasti izgubile političke bodova, ističe, je repopulacija povijesne jezgre.
Ne možemo jednako valorizirati krov u Gradu i kokošinjac u Zaprešiću
-Zbog jedne odluke Vlade RH izgubit ćemo 30 posto stanovništva, konkretno radi se o zaštićenim najmoprimcima. U većina slučajeva riječ je o ljudima treće životne dobi koji nisu kreditno sposobni kako bi riješli otkup tih nekretnina. Krajem 2019. dobit će račune na puni iznos stanovanja. U tom kontekstu najveći problem gubitak je onog velikog ‘g’ u Gradu, tzv. urbanih elemenata. Ako dođe do toga onda se slobodno možemo pretvoriti u resort. Novi Plan upravljanja gradskom jezgrom kao osnovu morao bi imati borbu protiv depopulacije koju nam je donio prekomjerni turizam. Neprihvatljivo je da gradski stanovi stoje derutni i prazni. Grad treba brinuti o svojim nekretninama i umjesto liste čekanja za socijalne slučajeve napraviti onu naklonjenju mladim ljudima s i bez djece koji predstavljaju potencijal u sljedećih 30 godina – govori Krstulović ukazujući i kako je vrijeme za donošenje Plana upravljanja destinacijom isteklo još jučer.
-Grad se mora uhvatiti u koštac s Bookingom i Airbnb-om. Ne može se jednako tretirati jedna baka koja iznajmljuje apartman ili sobu u vlastitoj kući i neki vlasnik 15 nekretnina sumnjivog kapitala. Ona ovdje živi i plaća porez već desetljećima dok ga on koristi isključivo kao resurs zarade opterećujući pri tom znatno komunalnu infrastrukturu. Takve tvrtke kapitala 20 tisuća kuna ako se pokaže potreba sutra će se ugasiti bez problema. To nam se već događalo za vrijeme Domovinskog rata – priča. U problem uništavanja izgleda destinacije ulazi i zloraba Pravilnika od jednostavnim građevinama kojim za gradnju novih belvedera na gradskim krovovima nije potrebna suglasnost susjeda. To dovodi do mjenjanja izgleda prilikom kojeg netko tko više ne može otvoriti prozor od novog belvedera nije stranka u postupku te se ne može žaliti.
-To može glatko proći u novoizgrađenim naseljima, ali u spomeničkoj cjelini takvo što je nedopustivo. Ne možemo jednako valorizirati krov u Gradu i kokošinjac u Zaprešiću – kategoričan je Krstulović. Nada se i kako će spomenuti plan uvesti reda u sadržaje objekata koji su nesrazmjerni s brojem stanovnika.
-Njime bi se trebali odrediti minimalni uvjeti koje jedno naseljeno mjesto treba imati. Ako dođemo u fazu da smo sve prepustili tržištu onda možemo i sebe same prodati. Detaljnim urbanističkim planom do 1992. godine funkcija objekata je bila jasno definirana. Moramo izaći u susret vršiteljima djelatnosti jer jedan Mišić koji izrađuje ključeve sigurno ima veću vrijednost za Grad nego neki restoran – smatra. O potrebama lokalaca nužno je voditi računa počevši od trgovina s odjećom i hranom, javnih kupališta do igrališta za djecu i parkova za išetavanje ljubimaca.
‘Zapišavanje’ teritorija za pet kuna
-Oštro se protivimo koncesijama i zaključavanjima kupališta. Njih su napravili i uredili građani radi kupača, a ne zbog ugostitelja koji tamo imaju svoje lokale. Kad bi doista postojao koncesionar on bi bio zadužen za održavanje tog kupališta. Ovako imamo vršitelje koncesijskih odobrenja, koji ne čiste dio kupališta na koji se bacaju njihove čaše i boce koje često završe na kupačima. S druge strane pošto ne postoji ucrtan plan površina ništa ih ne ograničava u širenju stolova po plažama. To se svodi na ‘zapišavanje’ teritorija za pet kuna – ironičan je Krstulović spominjući kako se Grad Dubrovnik, međuostalim, proglasio prijateljem djece, međutim igralište ispod Minčete stoji neobnovljeno.
-Radovi na zamjeni podloga uvršteni su u gradski proračun za 2019., ali putem upravnog odjela doznali smo da imaju problem s njihovim izvođenjem. Uvjerili su nas da će se on riješiti do kraja godine što je za nas jedini prihvatljiv rok. Moramo paziti da i ovo malo prostora što je ostalo ne uništimo na način da ta mjesta ostanu djeci dostupna i zaštićena od bilo kakvih pokušaja komercijalizacije. Važno je i odrediti pozicije gdje vlasnici ljubimaca mogu bez problem išetavati svoje pse, a da to nije tik uz dječja igrališta. Imali smo prijedlog da se na istezalištu baraka u Posatu s lijeve strane ostavi jedan dio gdje će moći svoje ljubimce ljeti dovesti na kupanje. Uostalom zašto se ne bi odredio prostor za išetavanje pasa na Gracu. Veliki problem su nam fekalije na mjestima predviđenim za igru. Osim pasa nerijetko se događa da ih u zimskim mjesecima u nedostatku sanitarnih čvorova neodgovorni pojedinci koriste za uriniranje – kaže. Osim smrada urina upravo u razdoblju pred i pod sezone prisiljeni su nositi se s nelegalnim odlagalištima otpada koji zbog rekonstrukcije prostora za turistički najam niču kao gljive poslije kiše.
-Više puta nam je obećano da će u Strossmayerovoj ulici biti postavljene nadzorne kamere. U njoj je prisutno opterećenje zbog vlasnika apartmana koji prilikom čišćenja na poziciji koja nije predviđena za to ostavljaju smeće iako je 30 metara dalje u Androvićevoj Čistoća postavila kante. Spremnici za odlaganje prije su bili i kod Muzeja Rupe pa stariji ljudi koji žive ispod Svete Marije nisu morali šetati. Smatram da bi se njihovim ponovnim postavljanjem dijelom poboljšalo postojeće stanje. Jednako je s krupnim otpadom. Nesuvislo je da ga Čistoća o svom trošku skuplja s ilegalnih odlagališta umjesto da se dogovori cijena i datum kada su ga u mogućnosti skupno pokupiti i naplatiti. Život se događa, bez obzira na naše odluke. Naši prijedlozi dolaze od korisnika usluge te će omogućiti bolje svima, ukoliko se implementiraju. Mi nismo u istoj poziciji kao netko tko iz kuće odlagalištu može pristupiti automobilom – zaključuje predsjednik Gradskog kotara Grad Marin Krstulović što ih praktički uz sve ranije navedeno degradira na status građana drugog reda koji tobože uživaju privilegiju života u turističkoj meki i, barem prema godišnjim proračunskim pokazateljima, nabogatijem gradu Hrvatske.