Piše: Marin Fragić
Želja za posjetom Brazilu tinjala je već neko vrijeme, a ostvarila se početkom ove godine. Bio je to moj dvanaesti i najduži posjet Južnoj Americi u trajanju od 40 dana. Brazil je vrhunska alternativa za daleke destinacije kao što su Karibi, Meksiko ili neke u Aziji. Idealan je za one koji tijekom naše zime žele pobjeći u ljeto i doživjeti europski štih, a biti negdje daleko. Mentalitet je sličan našemu, a još i ležerniji. Plaže su beskrajne, čiste i uredne. A hrana je ukusna. Brazilci su iznimno gostoljubivi. Oni vas prime otvorena srca, pozovu u svoje domove i vrlo vam neposredno pristupe na ulici. A kad saznaju kako dolazite iz jedne male i njima dosta nepoznate zemlje, potrude se pokazati vam i one dijelove koje obični turist teško može sam otkriti. Axé, samba i karneval su bonusi kojima je teško reći ne, a ja sam svoj posjet za Brazil već rezervirao i za dogodine.
Ubatuba – brazilska prijestolnica surfanja
U Brazilu me dočekalo 28 Celzijevih stupnjeva, ali i dosta vlage – čak 90 posto. Slično vrijeme se zadržalo tijekom cijelog boravka. Nisam se dugo zadržao u Sao Paolu jer ne volim velike gradove. Nakon dva dana zaputio sam se prema Ubatubi – općini u saveznoj državi Sao Paolo. Vila korak do plaže Itamambuce u Ubatubi bila je moj dom nepuna tri tjedna. Smještaj su mi velikodušno ustupili prijatelji iz Sao Paola. Ubatuba i okolica su, zbog više od 100 plaža i velikih valova, mjesto koje je poznato kao brazilska prijestolnica surfanja – sporta koji je tamo broj jedan. Nogomet je u tom kraju daleko iza po popularnosti. Na Ubatubi se za svakoga nađe idealan kutak. Bilo da netko preferira osamu na dugoj plaži Purubi ili društvo u fancy loungeu na plaži Vermelha do Norte ili isključivo uživanje u kristalno čistom moru na otočiću Prumirim.
Ekološki osviješten narod
Nemoguće je bilo ne primijetiti ekološku osviještenost Brazilaca. Na tridesetak plaži koje sam posjetio, ne pronalazi se niti jedan opušak, komad plastike, omota ili bilo kakvog otpatka, usprkos tome što vikendima na plažama bude tisuće posjetitelja. Čak i u vrvi maškaranog ludila karnevalske povorke, ljudi strogo paze na urednost okoline. Naime, neki od njih bi glumili kante za otpatke i držali najlonske vreće u koje bi sudionici ubacivali smeće. Nažalost, standard zemlje je takav kakav jest pa komunalna infrastruktura nije na razini kakvu mi imamo u Europi. Ipak, stanovnici zaslužuju duboki naklon na osobnom doprinosu očuvanju okoline.
Obitelj na prvom mjestu
Na plažama u oči upadaju još neke definicije Brazila i njegovih stanovnika. Prije svega to je obitelj. Ona je iznimno bitna stavka u njihovoj kulturi. Zaista ne pamtim da sam vidio odrasle ili djecu s mobitelima u rukama. Zadivljujuće je bilo promatrati tri naraštaja kako zajedno grade dvorce u pijesku, surfaju, šetaju, razgovaraju ispod suncobrana ili igraju futebol – mješanac nogometa i odbojke na pijesku koji je popularan kao kod nas kao picigin.
Kultura tijela
Druga odrednica Brazilaca je njihova opčinjenost kulturom tijela. Ipak su to tropi i većinu godine su ljudi lagano obučeni, odnosno svučeni. Bez ikakvih problema u banku, supermarket ili neku drugu ustanovu može se ući bez majice. To je njihova verzija ‘Respect citya’ i sasvim poželjan oblik se, kao ja, prvi put susretne s Axé glazbom, ostane fasciniran bogatstvom i lepršavosti tonova koji mame na ples i zabavu. Samba je njihova kulturna baština. Zvukovi bubnjeva sambe su svugdje, a lokalci nesputano pozivaju na ritmičko i žustro ljuljanje bokovima. Niti jednom nisam prisustvovao nekom glazbenom događaju, bilo u lokalnom kafiću ili open-air festivalu, da se bend nije sastojao od barem osam članova. A često bi im se i prolaznici pridružili pa bi odjednom cijeli prostor postao jedan veliki orkestar svirača, pjevača i plesača.
Karneval – brazilski praznik
Put sam tempirao tako da zadnja dva tjedna uživam u karnevalu i putovanju preko obalnog područja između
Sao Paola i Ria de Janeira. Još jedna esencija Brazila je zasigurno karneval. Zadnja dva tjedna sam odložio za uživanje u čarima karnevala i putujući mahom Brazilci. Ta orijentiranost na pretežno domaće turiste ima jednu negativnu (ako ona to i je) posljedicu. Naime, engleski jezik se tamo rijetko govori. Stoga, ako netko poželi posjetiti Brazil, toplo preporučujem da prije puta savlada 50-ak fraza i nauči minimalno stotinjak riječi portugalskog jer će mu boravak biti uvelike olakšan.
Rio de Janeiro i iskustvo u getu
Smještaj u Rio de Janeiru mi je bio u hotelu vrlo blizu Lebron plaže s pogledom na Ipanemu koja je, uz Copacabanu, najpoznatija plaža na svijetu. Stigao sam dva dana prije službenog početka karnevala i svugdje uokolo se mogla osjetiti vesela vibra. Kao pravi turist, naravno da sam obišao i kip Isusa Otkupitelja, posjetio najpoznatiji stadion Marakanu – olimpijsko selo koje je danas prenamijenjeno u stanove, svjetski poznate brazilske plaže, kao i obližnju favelu – brazilski geto. Iskustvo u faveli ću pamtiti sa susretom sa ‘stražarima’. Bila su to tri vrlo sumnjiva tipa koji su me zaustavili pitajući zašto fotografiram okolinu. Kada sam im rekao da sam turist na njihovo pitanje odakle sam, naivno sam ispalio kako sam iz Hrvatske. Najotrcaniji od njih ispružio je prijeteći kažiprst i samo uzviknuo ‘Petković’. To je bio signal da se polako izgubim iz vidokruga unesrećenih ljubitelja nogometa.
Paraty i Sao Sebastiao – gradići na Costi Verde
Za moj ukus, karneval u Riju je malo previše gužvovit i bučan pa sam se otišao stotinjak kilometara dalje, na jug prema Paratyu i Sao Sebastiaou i popratio njihov karneval. Riječ je o prekrasnim kolonijalnim gradićima koji su dio Coste Verde. Inače, to su bila prva kolonizirana mjesta u Brazilu. Paratay odiše šarmom mješavine europskog klasicizma, domorodačke kulture i tradicije afričkih robova. Pun je ukusno uređenih suvenirnica, restorana, parkova i muzeja. Sao Sebastiao je sličan. Ono je popularna cruise destinacija s najraznovrsnijom gastro ponudom na Costa Verdi. Ima šarmantan stari grad u kojem sam imao sreću unajmiti prekrasni apartman djevojke Wendy koja je tri puta posjetila Hrvatsku, a apartmane opremila po uzoru na jedan u kojem je boravila prilikom posjeta Dubrovniku.
Lijepi otok – osjećao sam se kao doma
Iz Paratya sam se zaputio prema Ilhabeli – u prijevodu ‘Lijepi otok’. Odmah po dolasku sam se počeo osjećati kao da sam doma. To je nešto što nikada prije nisam doživio na putovanjima. Najčišći, infrastrukturno najuređeniji, arhitekturom najujednačeniji dio Brazila koji sam posjetio je upravo taj Lijepi
otok. Otok ima dva vrha visoka preko tisuću metara, mnogo vodopada i osamljene plaže. Izleti se nude po prilično povoljnim cijenama. Primjerice, prijevoz jeep safarijem na drugu stranu otoka od 15 kilometara u trajanju od 6 sati košta oko 25 američkih dolara, a izlet gliserom i posjet nekoliko plaža u trajanju od 8 sati iznosi 35 američkih dolara.
Brazilska kuhinja
Hrana je bazirana na ribi i mesu te Brazil nudi ogroman izbor voća. Za ljubitelje ribe, preporučio bih ‘siri’ – delikatesu od mesa morskih rakova i ‘moqueca’ – brudet od škampi. Za one koji vole meso, pichana i churraso su ukusna jela koja su najčešće servirana uz grah, odnosno feijoadu. Deserte koje bih izdvojio su
torta od mrkve zvana ‘bolo de cenoura’ i čokoladni ‘pave di brigadero’. Lokalna piva i vina se mogu preskočiti, ali caipirinha nipošto. Zanimljivo je kako je taj koktel nastao kao jeftini lijek za španjolicu koja je harala na početku 20. stoljeća.
Što Brazilci misle o Hrvatima?
Brazilci su se začudili kako sam ja sa svojih 188 centimetara prosjek u svom selu u Hrvatskoj. Tamo sam se osjećao ponosan jer sam Hrvat. Mirko Cro Cop Filipović je u Brazilu prava ikona s kojom su ljudi fascinirani. Također, naši pomorci su veoma cijenjeni kao profesionalci i ljudi. Dosta Brazilaca mi je zadivljeno pričalo kako su im naši pomorci odlični kolege na kruzerima.