Glazbena radionica Sorgo dio je dubrovačke suvremene i baštinske kulture, mjesto gdje se susreću pomalo zaboravljena glazba i provocira novi način izvođenja glazbe, a akcent se daje na suvremeno stvaralaštvo.
Pod imenom jednog od najpoznatijih dubrovačkih skladatelja nalaze se tvorci ovog sjajnog projekta – Marija Grazio i Aljoša Lečić, koji su rado za DuList porazgovarali o trenutku u kojem je nastala radionica, te kako se razvijala do nedavno održane promocije programske knjižice, ali i o trenutku u kojem Dubrovnik (kulturno) trenutno boravi i opstaje.
– Napravili smo promociju 13 godina, malo neobično vrijeme, međutim osjetili smo potrebu da nekako zaključimo jednu etapu našeg rada te razmišljamo, odnosno bolje rečeno preispitujemo kojim bismo putem išli dalje. Naravno da ćemo se i dalje naslanjati na promoviranje prvenstveno takozvanog klasičnog izričaja kroz koji vraćamo vjerodostojnost vještini, umijeću i znanju – počela je priču o Glazbenoj radionici Sorgo Marija Grazio.
Naime, kako će sami reći za ‘Sorgo’, to je radionica koja je nastala s namjerom da oživi zaboravljene muzike u glazbenim arhivima Dubrovnika, istražuje notne zapise i provocira nove načine izvođačke prakse i autorskog suvremenog rada.
Kroz svojih trinaest godina poklonili su Dubrovniku preko šezdeset koncerata, a kroz radionicu prošlo je više desetina glazbenika i toliko članova raznih ansambala.
Dalje će dodati kako Sorgo nije ‘samo ciklus koncerata, već ideja buđenja svijesti o dubrovačkoj baštini, poticaj za novi skladateljski, izvođački, izdavači i svakojaki kreativan rad.’ Oni vraćaju vjerodostojnost onome kreativnom, vraćaju potrebu za klasičnom glazbom, a objašnjavaju to na vrlo jednostavan način:
– Klasično obrazovani glazbenici jedini su umjetnici koji od svoje 5., 6. godine moraju sjedati za tim instrumentom, oni su indoktrinirani na neki način s vještinom i umijećem, podcrtavaju stjecanje vještine, ali zapravo umjetnost možda ipak ostaje negdje drugo. E taj spoj vještine i invencije, kroz cjeloživotno obrazovanje i posvećenost, nekako bi trebao doći do izražaja. Zašto vraćanje vjerodostojnosti – zatrpani smo raznoraznim tzv. sviračima koji zapravo apsolutno nemaju pojma o glazbi, ili znaju vrlo malo, što kompenziraju svojom energijom, iskrenim izričajem i slično, a mislim da su klasično obrazovani glazbenici izgubili svoje mjesto u toj komercijalnoj trci – mišljenja je Marija.
Stoga Sorgo vrata otvara dijalogu između različitih glazbenih stilova i pravaca, a idući im je korak, kažu, ostavljanje baštinskog i orijentiranje na suvremeni klasični izričaj, traženje pozicije suvremene glazbe. Konstantno preispituju i izvođenje i percepciju glazbene baštine uz aktualne glazbene tokove. Koliko je to sretna kombinacija i može li, na primjer, ‘trgnuti’ mlade ljude da se više posvete klasičnoj glazbi, kako slušalački, tako i aktivnim sudjelovanjem?
– To se može prikazati vrlo jednostavno. Na primjer, Glazbena radionica Sorgo zna imati i po 60, 70 ljudi, u ovom famoznom Gradu, gdje je teško parkirati, doći i slično… To jest, gdje nestaje komocije. Dakle što se tiče te svojevrsne apatije, ona je puno šire usmjerena, a ne tiče se toliko žanra ili bilo čega drugog u glazbi – ističe Aljoša.
– Ono na što sam ponosna, a što smo radili sve ove godine je činjenica da smo uspjeli provocirati skladateljstvo, a praizvođenjem istih dali mogućnost glazbenicima da se osjećaju oslobođeni i neopterećeni od uvriježenih načina interpretacije. Stoga dolazi do vrlo svježeg spoja kojeg publika prepoznaje – dodat će pak Marija.
Promoviranje sada nastale glazbe
Postoji nešto što će Aljoša u razgovoru nazvati ‘nesretni talog obrazovanja’, nečeg što postavlja vrlo određene kriterije pri učenju glazbe ili pak stvaranju radionice ovog tipa.
-Imao sam određenih skepsi po tom pitanju jer kad imaš taj nesretni talog obrazovanja, vrlo specifičnog, on ti postavlja i određene kriterije, te se onda dugo vremena vodiš idejom da ništa što je lošije od Mozarta ili Brahmsa ne bi trebalo biti na sceni – što je promašen način razmišljanja, no to je problem za Akademsku zajednicu. U vlastitom radu i redefiniranju te pozicije sam shvatio da to uopće nije tako, već ono što se događa, stvara po inerciji same potrebe da se stvara, odnosno ono što je vrijedno. Na veliku Marijinu inicijativu i guranje ideje, promoviranje sada nastale glazbe je postalo – ukratko – jedna od važnijih komponenti Sorga – ističe Aljoša, koji dodaje i ovo:
– Glazbenici tim nesretnim talogom obrazovanja zatiru kreativnost u stvaralačkom smislu. No, dobra strana priče, čini se, jest u tome da su oni sad to počeli emancipirati. Ono što sa sigurnošću mogu reći jest da, osim u Zagrebu, gotovo nigdje u Hrvatskoj ne postoji ovako malo, ali značajno središte produkcije glazbe – napominje.
Na pitanje kako privlače mlade ljude ka glazbi, također imaju ‘spreman odgovor’.
Kako radimo u Umjetničkoj školi, pokušavam učenicima zadati da komponiraju skladbicu i oni su u šoku, ne znaju, pitaju ‘kako će oni sad to?’, dati nešto svoje…Vidm to kod najmanjih uzrasta, kako su djeca strašno opterećena ocjenom, ispitom… Zato su mi postale puno draže tzv ‘slobodne aktivnosti’, razne radionice, gdje djeca dobiju pravi input da naprave nešto od sebe, usmjeravaju tu neku svoju energiju na davanje – kaže Marija.
– Naravno, ta inhibicija kreacije je nešto što se stječe i to je taj zanimljiv trenutak. Djeca nauče biti inhibirana, te dolazi do tog zatvaranja u sebe i nestvarnog mjerenja sa stvarima koje te okružuju, uspoređivanja i slično. Osim toga, djeca su kao spužve, upijaju sve što vide. A ne vide dovoljno kreacije, nemaju primjere dobre kreacije kako bi sami emancipirali vlastitu. S druge strane, to ‘upijanje im stvara uspoređivanje, što vrlo često dovodi do dva krajnja rezultata od kojih ni jedan nije najsretniji – ili si totalno prekritičan i ne stvaraš ništa ili da si bez kriterija, pa stvaraš svašta. Dovoljno je pogledati našu kulturnu scenu – kaže Aljoša.
Smatram da su nam kurikulumi u školama toliko kruti i zastarjeli da nemamo niti vremena niti prostora raditi s djecom, kao da je umjetničke škole ‘pojelo vrijeme’ – dodaje Marija, te zaključuje:
‘Zato u Radionici Sorgo pokušavamo napraviti spoj truda, umijeća i toga da ipak ima input u sadašnjost. Treba postojati kontinuitet pa će rezultat doći!’