Tradicija koja u stopu prati svake Igre generalna je proba svečanog Otvaranja, koja večer prije, točno u ponoć, pokrene dubrovačko kulturno ljeto, tih 47 dana kada gradom zavladaju umjetnici, ove godine njih čak dvije tisuće.
Nestrpljenje otvorenja, koje je trebalo biti u režiji publike, poraslo je odmah nakon one ‘obične’ probe. Naime, intendant Krešo Dolenčić zatražio je netom prije ponoća ‘oko pola sata pauze’ za Generalnu, što je izazvalo buru negodovanja i zvižduke od naoko naoštrene publike.
Međutim, kada je krenula Generalna, čuo se tek poneki ‘hrabri dobacivač’, a stranci, glumci i statisti ostali su uskraćeni za glasne i jasne kritike. Tek je ponegdje izletio kakava glasan ‘Tako je!’ ili pak koja ‘zeznutija’ kritika intendantu. Možda je to pokazatelj dobrih očekivanja iduće večeri.
Naime, Dolenčić je ponovio i ove godine elemente prošlogodišnjeg Otvaranja, no uz male preinake, što se pokazalo izvrsnim receptom za početak, a uz koreografkinju Larisu Lipovac i kostimografkinju Doris Kristić.
Dubrovački simfonijski orkestar, kojima ravna Filip Pavišić, te sjajni Udaraljkaški ansambl Sudar s Matejem Meštrovićem koji je napisao glazbu za ovu prigodu, stat će sutra uz bok glumcima. Tu je i Gradska limena glazba Dubrovnik, Akademski pjevački zbor Pro musica iz Mostara, Zbor Libertas, Folklorni ansambl Linđo, KUD Stjepan Radić iz Pridvorja, Triko cirkus teatar i Dubrovački trombunjeri.
Festivalskom dramskom ansamblu ‘pomogli’ su i Kolarin, učenici dubrovačkih srednjih škola, baletni odjel Umjetničke škole, članovi više plesnih studija, juniorski igrači Vaterpolskog kluba Jug i dubrovačka dječica…
Međutim, večeras su oni koji najbolje poznaju grad bili tihi. Jednostavno nije bilo elemenata za ‘zafrkanciju’ ansambla, a izostao je i gradonačelnik, te je povodom toga ‘izletio’ kakav kratki ‘Androooo’. Tu i tamo tkogod bi se glasno zaderao, no čini se, što se publike tiče, da je glasna kritika (p)ostala stvar prošlosti…
Mora se dodati još nešto. U srcima je svima, kako puku, tako i glumcima, pa ipak, tek je jednom, kad se silazilo s tribina, odjeknulo, no pretiho: ‘Pređoooo, vrati seeee!’