Mala ulica Vara i čeljad iz Široke

I Široka je bila puna čeljadi. Nekad. Rekli bi – davno! U pomoć zovem svog jokera za prisjećanja, bar u ovom dijelu Grada, Igora Žuvelu. „Aj' probat' ćemo!“ reče i krećemo sjećanjima s vrha, od crkve, na niže prema Stradunu. Desnom stranom. Il' bandom. Po domaći.

Odmah do crkve Od Domina je Dom Marina Držića, a to je nekad bio dom obitelji Kamber koja je baš tu, u toj maloj kućici živjela. Zrinko, vadi stare fotke iz albuma!
– A u kući do te bio je pravi mali orkestar. Bila je to kuća od glazbe! Ma bulikan djece je živio u toj kući! – na prvu će Igor.
Spominje kako su u toj većoj, prvoj narednoj kući nekad živjele obitelj trubadura Lućija Capursia, pa obitelj Gavrilica, uz dodatak kako je stariji brat također sjajno igro' na puca, te treća i najbrojnija obitelj Krasovac, iz koje je većina djece završila u glazbi.
Sjećanja idu dalje, preko ulice Od puča koja sječe Široku, te se Igor spominje kako je tu bila velika butiga „od štofa“ i robe, koju je davno nekad vodio gospar Tovarac. Pored te bila je ona butiga u kojoj smo se oblačili dok smo bili klinci, „Braco i seka“ A onda ide… 
 
VARA – IZ IMENA SVETICE
 

Mala, poprečna, skrivena ulica, često vonja na mačke i obližnje restorane, koja spaja Široku i Božidarevićevu, uz sve ostalo i čudnog je imena – Vara. Zapravo, taj dio Grada se u spisima iz 1836. zove Od Varra. U starim spisima spominje se kako je tu negdje još 1281. bila crkva Svete Barbare, potpuno porušena u trešnji 1667., te se i ova mala, prijelazna ulica do 1912. zvala po toj svetici.
Tražeći pojašnjenje današnjeg naziva ulice Vara, zovem još jednog svog jokera, šetajuću enciklopediju znanja, velikog profesora i znalca, istinskog gospara Tomislava Kuljiša. A On mi pojašnjava kako je to Vara nastalo kod čeljadi iz imena svetice, Barbara, prvo skraćeno Bara, pa to „B“ se pretvorilo u „V“ i dobismo konačno – Vara! Ako on  tako kaže… Generacije pamte kako je tu nekad bio Studentski centar preko kojeg smo ljeti zaradili da bi se zimi „prehranili“. Odavno je i naš dragi SC partio u Lapad, iako na onoj bordo reklamnoj plahti i dalje piše kako je tu. U toj maloj ulici Vara, sjeća se Igor, nekad je bio i frizerski salon „Ivana“, al' još bolje se sjeća, pa i ugodni miris mu još vonja od kolača koje je tu činio legendarni Haso Čampara! Mi mlađi ga pamtimo kao oca Mime i Kike, al' spominjemo se i kad bi karićem s kolačima kreno' u đir iz Vare preko Široke na Placu, a mi klinci za njim, pa ukradi koju šampitu il' što već! Zadero bi se, ma se nikad nije jedio, jer znao bi reć' kako je račun'o da će mu mularija ukrast koji kolač, pa bi uvijek na karić stavio koji više.

Ulica Vara nekad davno, davno mirisala je i po krafnama znanog slastičara Margete. Taj miris pamte još tek najstarije generacije, a moja tek zna kako mu se kćer udala za našeg profesura od sporta, gospara Iva Ljepoticu. Danas vonja po uju iz tamošnjih restorana, jedva se može proć' između njihovih stolova i sva, tako mala blješti od reklama. Nakon svega, tu još uvijek žive i naša profesorica od matematike iz osnovne, Boke Andrijić, a preko puta nje, uz one jedine skale ulice, Jozo Glavić, dugo godina, valjda više od trideset, tajnik MZ pa Kotara Grad. Vječno u điru, Jozo je svakako jedan od najomiljenijih likova Grada i osoba koja zna baš svaki problem i svako čeljade unutar zidina. Godinama.
 
OKUPLJANJA U KOTARU
 

Na kraju te strane, desne bande od crkve, u zadnjoj kući, onoj gdje se rodio Konte Ivo Vojnović i gdje je Matica, na zadnjim vratima odmah pored ona tri stupića i Place, nekad je bila mala butiga od poštanskih maraka i raznih papirnatih stvari. Pa na drugu stranu, nase prema vrhu i crkvi, prva vrata od Straduna i kuća u kojoj živi i obitelj Bečić. Stari Bečić bio je hodža u Gradu i pravnik u Općini, a od tri sina svi u Gradu najbolje znano Adnana koji je igrao beka u onoj sjajnoj generaciji Cibone s Acom i Draženom Petrovićem. Dalje, Igor se spominje velikog komestibila od hrane, kojoj je šef bio gospar Zečević. Do njega je i danas gospar Boris Filičić, a daje korta, ulaz u središnju zgradu Široke u koju čeljad zove Kotar. E tu godinama radi Jozo Glavić kao tajnik.
Desetljećima je tu okupljanje raznih sekcija, udruga, nekad davno je tu bio Kotar, pa Mjesna zajednica, a u zadnje godine opet Kotar Grad. Nekad je tu bila i „Čistoća“, u ona vremena kad se Grad i njegove ulice redovno održavalo, izjutra pralo i čistilo. Bio je tu na kratko i Dubrovački vjesnik. U toj zgradi je zadnjih godina Udruženje obrtnika i njihov tajnik, neizbježni omiljeni lik đira Gradom Nikola Kalafatović. Godinama je tu i Planinarsko društvo, Šahovski klub, Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata,  u zadnje i Škola bridža.

Zapravo, tu je jedna velika dvorana u kojoj se događa svašta nešto. Igra šah, pripovijeda, sastanči, skuplja pomoć za Crveni križ, a tu se okuplja i ekipa udruga Porporela i Nazbilj kad god kreću u svoje škerce i kazine po Gradu.
 
Prilozi:
Karnevo udruge Porporela prije desetak godina, koji redovno krće iz prostorija Kotara Grad
… u kojem i Porporelaši; s lijeva Milan Čejo, Periša i Jozo zaigraju šaha!
Tri stupića i Široka ulica
Skrivena i mala, na pola Široke, ulica je Vara