Od obnove Lapadske obale život se ondje uistinu vratio, osobito u sezoni kada su otvoreni svi kafići i restorani, a domaći i sve više turista pokušavaju pronaći kutak za uživanje daleko od gužvi. Jedno od nezaobilaznih mjesta postao je ‘Shelby’ – lokal koji je, prije no što je dobio ovo ime, bio poznat kao ‘Wind’, a neko vrijeme bio je i restoran. Danas, za mnoge mlade generacije jest i ostat će u sjećanju upravo kao ‘Shelby’.
Samozatajni vlasnik Frano Mrđen u ove je tri godine prostoru, čini se s lakoćom, vratio šarm. Društvene mreže nisu njegov stil – Facebook je izbrisao, a Instagram ili TikTok nikada mu nisu bili prioritet. Ipak, Shelby već treću sezonu radi punom parom, a priča je dodatno oživjela otvaranjem novog prostora – takozvanog ‘Secret Gardena’.
Prvo pitanje koje se prirodno nametnulo bilo je – zašto baš ‘Shelby’, ime inspirirano britanskom serijom ‘Peaky Blinders’, koja s Dubrovnikom nema nikakve veze?
– U početku nisam znao čega se uhvatiti, koje teme, kada smo tek počeli raditi u baru. Onda mi je jedan prijatelj sugerirao, s obzirom da smo obojica tada gledali Peaky Blinders, nekakvo ime inspirirano serijom. Meni je to bila vrhunska ideja, ali nisam htio točno staviti Peaky Blinders, da nije baš odmah toliko očito pa sam modificirao u Shelby, kao glavna obitelj u seriji. U vrijeme kada smo otvarali Lapadska obala bila je tmurna, što me je, baš kao i njene kamene kuće, asociralo na Englesku – objasnio je kroz smijeh.
Susret koji je promijenio sve!
Shelby ne bi bio ono što je danas bez ljudi koji su ga stvorili i koji iz dana u dan ulažu u njegovo unaprijeđenje. Među njima je i Marija Pijević, Franova dugogodišnja suradnica, kolegica, a sada i prijateljica, koju možda znate iz restorana Ficović u Hodilju. Kako je njezin put krenuo iz sela prema Gradu, a zatim i prema Shelbyju, ispričala nam je u kratkim crtama.
– Ja sam u Hodiljama radila dvije godine i onda je došla korona, nakon čega sam otišla. Mislim, meni je tamo bilo super, tada sam imala 26 godina, živjela sam na selu, ali došla bi zima i tada je sve bilo zatvoreno. Najviše sam zbog korone otišla od tamo i plan je bio otići na sezonu u Grad pa ju tamo odraditi. Tada sam vidjela oglas kod Frana i odlučila otići na razgovor – objasnila nam je.
I Frano se u tom trenutku prisjetio prvog susreta u njegovom bivšem baru.
– Ja sam tada bio suvlasnik beach bara s mojim bivšim partnerom i tražili smo konobare, pojačanja. I došla nam je Marija, ovako mirna, krhka i ja govorim ‘Joj, neće ona izdržati ovaj tempo’. To je tada stvarno bio luđački tempo, ja ni ne znam koliko bismo koktela napravili u jednoj smjeni. I onda je krenula raditi, a ja sam tada shvatio da će izdržati sve živo – dodao je kroz smijeh.
Marija nam je ispričala kako joj naporan tempo nije predstavljao prepreku, jer se na njega već navikla radeći u Hodilju. Ipak, priznaje da je tada tražila nešto mirniji sezonski posao, ne sluteći da će je upravo taj izbor i upoznavanje s Franom odvesti u sasvim novom smjeru.
– Vidjela sam taj oglas, iskreno ne znam zašto sam se baš za to odlučila, ali to je bio prvi oglas na koji sam naletila. Nikad prije nisam ni bila tamo, ja sam tražila ulaz sigurno 15 minuta, kasnila sam i morala sam slagati da mi je bus kasnio jer nisam od srama htjela reći da nisam mogla naći put – prisjetila se kroz smijeh.
Od tada, kažu, rade nerazdvojno.
‘Secret Garden’ – nova stranica Shelbyjeve priče
Najnoviji adut Shelbya, ‘Secret Garden’, otvorio je potpuno novu dimenziju lokala. Marija nam je za početak otkrila koliko je posla i truda uloženo u projekt.
– Sve ovo što vidite je većinom produkt Frana i njegove obitelji. On se vjerojatno neće pohvaliti s time pa evo odmah da se ja ubacim. Ima i drugih naravno, ali on je to većinom odradio sa svojom obitelji – od fizičkih radova, do ideje. Jako puno truda su uložili u sve – rekla je, a Frano dodaje:
– Vidio sam da bi tu mogla biti jedna lijepa taraca, samo sam čekao da glavni dio stane na noge i da to sve posložimo pa onda radimo dalje. Sav prostor je u najmu, vrt smo treću godinu stavili pod ugovor i tako smo se za početak proširili. Gospodin Luko Knez, prijatelj moga oca, nam je sa svojom građevinskom firmom pomogao oko iskopa. Morali smo na nekim mjestima dizati i korijene, ali ja sam htio ostaviti zelenila što je više moguće. Tu imamo naranče, limune, masline, a pod i ostalo smo sve napravili moj otac, punac i ja – rekao nam je.
Za kompletno preuređenje prostora trebalo im je između četiri i pet mjeseci, a od prvog dana reakcije gostiju nadmašile su očekivanja.
– Ljudi su baš prezadovoljni, nema tko nije ušao i nije se oduševio, osobito preko noći kada se ovdje upale lampice i rasvjeta. Mene je inspirirao jedan kafić u Gradu gdje sam vidio nešto slično što se tiče ovog pjeskovitog poda. Ja sam htio nekakav miks pa smo dodali i deking – kaže Frano.
– Super je i za majke kada dođu s djecom. Tamo imamo i stolić kao dječji kutak, a djeca ovdje imaju i prostora za igranje – dodala je Marija.
– Da, ovdje u prostoru ‘Secret Gardena’ ima 15 stolova, a moglo ih je stati 20-25, no nismo ih htjeli nabiti, htjeli smo da svima bude ugodno i lijepo, da nismo jedni drugima na ušima – nadovezao se Frano.
Otvaranje novog prostora donijelo je i potrebu za dodatnim zaposlenicima – danas ih je u Shelbyju petnaest, troje u kuhinji, a ostali rade na terasi. Posebno je zanimljivo da su svi djelatnici ili rođeni u gradu ili ovdje žive već godinama.
– Nekad se može malo duže pričekati. Jer je milijun ljudi, ne mogu sad imati 30 konobara, to je nemoguće. Zna se dogoditi da nekome nešto ne stignemo dati, ali uvijek imamo razumijevanja i trudimo se sve pokriti maksimalno. Ja uvijek kažem ako nekome nešto ne paše recite nam, dobit ćete novo, pomoći ćemo, popraviti kako znamo – istaknuo je Frano.
I kad je skupo, ‘tura na kuću’ ne izostaje!
U vremenu kada cijene u ugostiteljstvu rastu, Shelby je odlučio zadržati povoljniji pristup, posebno prema domaćima.
– Mi smo uglavnom ostavili cijene kakve su bile prošle godine. Neke stvari su naravno poskupile, recimo cijena kave pa smo to korigirali ovisno o tržištu. Mislim, kod nas većinom i dolaze domaći ljudi, a za njih imamo popust. Na taj sam način radio i u svom bivšem lokalu, a tako radim i sad, ljudi to osjete. Trudimo se da ljudima bude onako kako bismo se i mi sami htjeli osjećati u kafiću. Mi smo, hvala Bogu, ljudi od kafane cijeli život, tako da nam ne treba neka posebna formula za uspjeh – ističe Frano.
– Stranci isto tako kad vide da je sve krcato domaćih ljudi, odmah dođu. Tako da nam je uvijek nekako u sezoni pola-pola domaćih i stranaca – dodaje Marija.
U Shelbyju još uvijek njeguju danas pomalo zaboravljeni običaj ture od kuće.
– Ljudi su većinom šokirani, pogotovo ove sezone, kad donesemo nekome turu od kuće. Svi pitaju: Ali to još postoji? To se rijetko viđa ovih dana – ispričala nam je Marija.
Kako su strahovi postali zajednička vizija…
Pitali smo ih jesu li na početku strahovali, s obzirom na to da je Shelby otvoren dok su radovi na Lapadskoj obali bili na samom vrhuncu.
– Znači ja sam prije otvorenja radila s njim dvije godine. Kada je došao na ideju da otvara Shelby, novi bar, pitao me hoću li ostati uz njega i ja sam odmah rekla ‘da’. Naravno, kad sam vidjela kakva je ideja i da je to područje Lapadske obale rekla sam – e nema šanse. Mislila sam u početku da to nikako neće ići, ne mogu reći da nisam bila preplašena. Zbog radova i okolnosti bila sam uvjerena da ovdje nitko neće kročiti nogom. Zadnje tri noći prije nego smo što smo se otvorili, samo sam stajala i mislila se ‘Bože kako će ovo izdržati cijelu sezonu, nitko neće ulaziti’ i onda ono – navala – kroz smijeh se prisjetila Marija.
U Shelbyju je rijetko kada mirno – živo je od ranog jutra pa sve do zatvaranja u dva iza ponoći. Dan zaposlenika započinje kavom prije posla, no već oko osam taraca se puni stalnim gostima i prvim jutarnjim kavama. Navala traje do kasnog prijepodneva, nakon čega se ritam mijenja: iza podneva stižu prvi gosti na ručak, uglavnom stranci, dok domaći redovito svraćaju na kavu nakon posla.
Predvečer slijedi kratko zatišje, da bi već oko osam krenule večere i rezervacije, a tada počinje i najveća gužva. Ipak, pravi vrhunac nastupa tek nakon ponoći, kada se gosti opuste nakon večera i posla.
– Tada kreće najjače, do dva sata ujutro, kad smo na izmaku snaga, ali uvijek zadovoljni jer je atmosfera odlična – istaknula je Marija.
A što dalje?
Budućnost Shelbyja izgleda svijetlo jer ideja i prostora za rast ne nedostaje. Stari dio iza lokala trenutačno služi kao skladište, no Frano u njemu prepoznaje skriveni potencijal, prostor koji bi već u skoroj budućnosti mogao oživjeti i dobiti novu, potpuno drugačiju funkciju.
– Ovdje je stvarno neiscrpan izvor potencijala. Uvijek se može nešto poboljšati ili doraditi, ali najprije želim da ovo što već imamo bude vrhunsko, pa ćemo onda vidjeti što dalje.
Foto: Ivan Pozniak