Bogatstvo kamenih figura na kapitelima u franjevačkom klaustru Male braće u Dubrovniku po svojoj raznolikosti je nešto jedinstveno i nadaleko poznato.
Na kapitelima u kamenu prikazane su ljudske glave u raznim pozama i izričajima, mitološka bića, zmajevi, maske, životinje i ptice… Tu je orao koji u pandžama drži zeca. U nizu prikaza ljudskih lica je i glava čovjeka otečena od zubobolje, što se tumači da je klesara dok je radio bolio zub, te je to jedan od pokazatelja da su majstori kod rada imali potpunu slobodu izražavanja.
Na zapadnoj kolonadi na kapitelu broj W 01 nalazi se dvostruki Grifon, mitološko biće, poznato još u starom Egiptu, koje u sebi sjedinjuje orla i lava. Na istoj strani na kapitelu broj W 03 je i figura u kojoj se prepoznaje starozavjetni lik Mojsija, koji također ima veze s Egiptom. Nije ništa čudno da se u franjevačkom klaustru našao jedan biblijski lik. Neobično je međutim da tog čovjeka, koji u rukama drži knjigu, kleči i svojim leđima pridržava krov iznad donje šetnice, grizu psi. Sa strane iza njegove klečeće figure prikazana su dva različita psa i svaki od njih grize po jednu Mojsijevu nogu. Jedan pas je prepoznatljiv i predočava dalmatinca, grize Mojsijevu lijevu potkoljenicu. Drugi pas, koji više sliči zmaju, s izrazito jakim repom i velikim zubalom, grize mu desnu nogu.
Uz biblijsku poruku koju ova kompozicija zacijelo šalje, ovdje je u kamenu čitljiva i ona druga o psećem svijetu. Može se zaključiti da je majstor koji je u kamenu klesao pse, u prvoj polovici 14. stoljeća, vjerojatno bio upoznat s teorijom da pas dalmatinac porijeklo vuče iz starog Egipta, budući da ga je ovjekovječio s Mojsijem. Možda se i drugi pas, u ovom trenutku neidentificirane pasmine, može također povezati s Egiptom? Za pretpostaviti je da su ovi psi u to vrijeme živjeli u Dubrovniku i trčkarali oko majstora dok je ovaj klesao kamen pa je njihove likove prenio na kamen kao figure u funkciji statike.
Postavlja se nužno više pitanja: Što znači scena koja ima vezu s izlaskom iz ropstva, i koja je njena poruka isklesana u kamenu? Zašto Mojsija grizu psi, i zašto ga grize dalmatinac?
Glavni odgovor može dati samo figura Mojsija koja je prikazana kako s dugim pokrivalom preko glave, kleči na zemlji i ispod duge brade čvrsto s dvije ruke drži otvorenu knjigu. Knjiga očito predstavlja petoknjižje (pentateuh) prvih pet knjiga Staroga Zavjeta, a to su: Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon. Petoknjižje, u kojem je opisano stvaranje svijeta do Mojsijeve smrti, u Novom zavjetu jednostavno se zove Zakon ili Knjiga Mojsijeva. Mojsije koji u ovom zgrčenom položaju drži „svoju knjigu“, nije tu samo stoga što mu je konstruktor odredio statičku ulogu terase klaustra. Sagnut je simbolički zbog svoje vjernosti i odanosti Jahvi. Njegova pokornička poza otkriva molitveni stav čovjeka koji je iz egipatskog ropstva tokom 40 godina kroz pustinju vodio narod prema obećanoj zemlji. Ovaj pokajnički položaj, obuhvaća takoreći sve ono što je Mojsije do tog trenutka za Jahvu i za narod učinio, kako to opisuje knjiga Izlaska. Nakon što se Gospodin objavio Mojsiju na brdu Horebu kao Bog otaca njegovih, Abrahama, Izaka i Jakova, i saopćio mu svoje ime Jahve, dao mu je zadatak da izvede izraelski narod iz egipatskog ropstva u obećanu zemlju. Sklopio je Jahve preko Mojsija savez s narodom, ali je narod vrlo brzo savez pokidao, klanjajući se zlatnom teletu kao bogu. Mojsije je molio Jahvu, da se smiluje narodu, i Bog ga je uslišao. Ovaj čovjek Božji u srdžbi je razbio kamene ploče saveza s deset zapovijedi, koje je sam Bog svojom rukom ispisao. Mojsije je i drugi put, posve intimno molio Boga kojemu je sada znao ime, da narodu grijeh oprosti: ‘Jao! Narod onaj težak je grijeh počinio napravivši sebi boga od zlata. Ipak im taj grijeh oprosti… Ako nećeš, onda i mene izbriši iz svoje knjige koju si napisao.’ (Izl 32,31-32). Jahve mu je odgovorio da će izbrisati iz svoje knjige one koji su protiv njega sagriješili, ali će ih zbog njihova grijeha kazniti (Izl 32,33-34). Tražio je zatim Jahve od Mojsija da u kamenu iskleše nove ploče, na koje će on napisati riječi koje su bile na prijašnjim pločama, te je tako obnovljen savez.
Knjiga Brojeva (20, 2-13) otkriva ipak Mojsijevu pogrešku. Nije se pouzdao u Gospodina, pa su on i Aron kažnjeni da ne uvedu narod u obećanu zemlju. Iako je Mojsije naoko time oštro kažnjen, Novi zavjet pokazuje da je tu bila riječ samo o simboličnoj kazni. Jer, sam Isus svojim suvremenicima govori: ‘Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate. Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao. Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?’ (Iv 45-47). Da je bila riječ o simboličnoj kazni potvrđuje i događaj preobraženja na gori, gdje se uz Isusa i Iliju također pojavljuje Mojsije (Mt 17, 1-13; Mk 9, 2-13; Lk 9, 28-36).
Ova kratka rekapitulacija Mojsijeve uloge u izlasku Izraelskog naroda iz egipatskog ropstva, upućuje na to da prizor na kapitelu prikazuje trenutak kada Mojsije moli Jahvu da se smiluje narodu. Knjiga u njegovim rukama, može se promatrati kao knjiga zakona Božjega – Tora. U slučaju da ga ne usliši, Mojsije od Boga traži da ga izbriše iz te knjige.
Nedvojbeno je ovaj umjetnik s teološkom naobrazbom htio na ovom kamenom kapitelu prikazati Mojsija u molitvenom stavu.
Fra Stipe Nosić