Dvanaest godina jedne uspomene – Petra i Luka slikali su se te 2008. godine na Gorici svetog Vlaha za Festu, a ove nedjelje svoju uspomenu su obnovili i to zahvaljujući Tomislavu Macanu, predsjedniku Dubrovačkih trombunjera, Petrinom tati.
Lijepa životna crtica, koja je rasla zajedno s Petrom i Lukom, nastala je sasvim slučajno te 2008., da bi se 2020. na Gorici ponovila. Ovog puta, Petra je u nošnji, a Luka je i službeno trombunjer.
– Tada osmogodišnji dječak, Luka Grubišić tradicionalno je svake godine pohodio Festu na Gorici sv. Vlaha s roditeljima. Tad su živjeli u Lapadu pa im je odlazak na Goricu bio i bliže nego odlazak na samu procesiju sv. Vlaha, u Grad. Mi kao trombunjeri, vazda nekako gledamo tu dječicu, tko nam se od njih hoće primaknuti pa im i damo da probaju opucati iz trombuna. Tako se 2008. Luka kao dječak iskušao u ovoj vještini. I tad je izjavio kako će i sam postati trombunjer, što je i ispunio. Naime, lani je dao zamolbu, godinu dana bio pripravnik te je ove godine u redovnom članstvu. Naravno, ove je godine bio na Gorici – ističe nam Tomislav Macan zaokružujući jednu od onih lijepih priča s Feste.
– Slikao sam ga te 2008. s mojom kćeri Petrom, tada šestogodišnjakinjom, a do neki dan sam i smetnuo da sam ih ‘uhitio’ – pregledavajući stare slike, našao sam tu lijepu uspomenu. Zamolio sam ih u nedjelju da ponovo zajedno sjednu, na tu istu klupu, kako tad tako i sad, osim što Petra nije bila u nošnji. Ali uspomena je uspomena, lijepa priča je ponovljena – dodaje nam, a mi odgusta poslušamo i širimo i dalje ove naše gradske, životne ‘crtice’.