Prije dvije godine osmišljen je projekt snimanja animiranog filma „Legenda o lopudskoj sirotici“. Začetnik ideje, koji ujedno potpisuje scenarij i režiju je Rolando Peharec, dok je za produkciju zadužen Ars centar.
Projekt je zastao zbog nedostatka financijski sredstava, no Rolando Peharec ne odustaje od svog nauma. Ideja o animiranom filmu „Legenda o lopudskoj sirotici“ rodila se još davne 1980. kada je kao član kazališne skupine Coccolemocco, boravio u Dubrovniku za vrijeme Dubrovački ljetnih igara.
S IGARA NA FILM
– Više kazališnih skupina se ujedinilo u sklopu DLJI te smo organizirali kazališni spektakl „Ljetno popodne“ koji se odvijao na više lokacija. Taj spektakl temeljen je na legendi o lopudskoj sirotici. Tada, prvi put čujem za lopudsku siroticu – ističe Peharec, te dodaje kako se legenda temelji na neopravdano zanemarenom kulturnom biseru, zbog čega je odlučio osmisliti projekt stvaranja animiranog filma upravo na tu temu.
– S obzirom na temu i vrijeme priče, za naše tehničke uvjete neizvedivo je snimiti igrani film na tu temu. Sredstva kojima raspolaže hrvatska kinematografija ne bi bila dostatna za takav projekt – dodaje Peharec, i ističe kako je upravo zbog toga odlučio napraviti animirani film u trajanju do 80 minuta.
– Kompjutorske mogućnosti dovele su do niza radnji financijski pristupačnih našim uvjetima. No, nisam uspio dobiti potporu od HAVC-a (Hrvatski audio-vizualni centar, op. a), koji izdaje sredstva i financira projekte animiranih filmova – dodao je Peharec, naglasivši koji je slično iskustvo doživio i sa Zagreb filmom.
– U međuvremenu sam odradio većinu posla pripreme projekta. Očekuje se da imate producenta, a ja sam rekao neka to bude Zagreb film. Njima sam prije dvije godine donio prijedlog za cjelovečernji animirani film. No, oni su me zavlačili mjesecima – ističe Peharec i napominje kako je njegov projekt jednostavno gurnut u ladicu.
– Zaključili su kako s njime neće ići na natječaj HAVC-a kako ne bi konkurirali projektu „Ježeva kućica“ Milana Blažekovića. Zavlačili su me skoro pola godine. Dok sam ja živio u uvjerenju da imam njihovu podršku, nisam se okretao ni jednom drugom producentu – naglašava Peharec.
HOĆE LI FONDOVI EU OŽIVJETI PROJEKT
Ističe kako je na stvaranju toga filma trebalo raditi 60-ak suradnika za minimalnu naknadu.
– Izračunali smo da bi film mogli izgurat sa sredstvima od milijun i pol do 2 milijuna kuna – zaključuje i dodaje kako je zbog svega navedenog animirani film o lopudskoj sirotici ostao na razini projekta.
Odradio je predprodukcijske aktivnosti, izradu scenarija i knjige snimanja od 300 stranica, u što je uložio 50-ak tisuća eura vlastitih sredstava, uz provedeno istraživanje u dubrovačkom arhivu. Projekt je zamrznuo na dvije godine, želeći uštedjeti novac kako bi u vlastitom aranžmanu napravio 2 minute filma u visokoj produkciji te ga namjerava kandidirati za predpristupne fondove EU.
– Oni sufinanciraju vrijedne filmske projekte od kulturnog značaja. Daju 80 posto sredstava potrebnih za realizaciju, dok 20 posto moram osigurati sam – naglašava Peharec i dodaje da će tijekom ove godine napraviti dvije prve minute crtića.
Tužna ljubavna priča govori o pučanki Mari koja je živjela u uvali Šunj na Lopudu i potajno se viđala sa vlastelinom Ivanom koji se, kako bi joj bio bliže, povukao u samostan na susjednom otočiću Sv. Andrija. Ona bi noću plivala prema Sv. Andriji vođena bakljom koju bi Ivan zapalio, no jednu večer njena braća razotkrila su zabranjenu ljubav. Oni su se barkom uputili na pučinu i upalili baklju. Mara je plivala prateći svjetlost njihove baklje, sve dok se zbog iznemoglosti nije utopila.