Već je općepoznato kako u Dubrovnik u posljednje vrijeme dolazi sve više stranaca, neki od njih tu su samo na izletima, a neki od njih se, kako kažu jednostavno zaljube u Dubrovnik toliko da odmah odluče ostati tu cijeli život.
Upravo ti ljudi koji su odlučili nastaviti svoj život kao naši sugrađani nisu prošli baš jednostavan put. Kako bi im bilo lakše od 2008. u funkciji je Dubrovački klub stranaca kako bi se svi imigranti lakše i jednostavnije adaptirali na naš način života. Prijavljenih članova u Klubu trenutno je pedesetak, iako ima i članova koji ne žive stalno u Dubrovnik pa se oni zajedno s Dubrovčanima koji pomažu Klubu ubrajaju u vanjske suradnike.
Klub ima organizirane satove učenja hrvatskog jezika i većina njih već polako razumije i priča, jer kako ističe rizničar kluba Francis Bradssard:
„Većina nas ima supružnike iz Hrvatske pa smo i mi polako morali naučiti jezik, ne samo zbog obitelji, već i zbog posla. Živim u Hrvatskoj tek godinu dana, ali da bih našao posao u Dubrovniku moram što bolje pričati pa stoga kad sam kod kuće sa ženom i djecom stalno pričam hrvatski.“
Kako bi im život u Dubrovniku bio što ljepši i ugodniji, nerijetko organiziraju humanitarne akcije. Tako su prošlog tjedan u Klubu Lazareti organizirali secondhand kupovinu te sav skupljeni novac od prodaje namijenili udruzi ''Dva skalina'' kako bi pomogli djeci sa posebnim potrebama. Moramo dodati kako je ovo već druga takva akcija te da se i ovog puta skupila lijepa svota novca za one kojima je to trenutno najpotrebnije.
Članovi Dubrovačkog kluba stranaca na čelu sa svojom sadašnjom predsjednicom Michelle Kojaković većinom su umirovljenici ili ljudi u potrazi za poslom pa su sretni kada mogu ''ubiti'' svoje slobodno vrijeme nekom akcijom, a još sretniji kada znaju da time pomažu drugima.
Svatko od članova ima svoju veoma posebnu priču na koji su način stigli u Dubrovnik, većinu njih na putu vodila je ljubav. Ljubav prema nekoj osobi, ali i priče koje bi mogle poslužiti kao predlošci za film.
– U Dubrovnik sam se vratila u posjet svom bivšem mužu, bio je to susret poslije trinaest godina, ali vratila sam se i da ponovno doživim onaj poseban osjećaj koji možeš osjetiti jedino kada si unutar gradskih zidina. To je poseban grad, grad koji ima svoju dušu i jednostavno ga ne možeš ne voljeti. Ponovno sam se zaljubila, živim u Dubrovniku i zaista sam sretna – priča nam Carol Ann Kelesy, prva predsjednica kluba.
U razgovoru sa članovima kluba Michelle Kojaković, Carol Ann Kelesy, Christiane Mandukich i Francis Brassard saznali smo što ih toliko vuče da ostanu u Dubrovniku, iako je to vrlo malen grad i većina ga smatra gradom koji spava zimi. Ovi ljudi pokazali su nam kako zapravo svi ''nedostatci'' Dubrovnika mogu biti njegove vrline.
– 'To što je Dubrovnik malen čini ga zapravo vrlo sigurnim gradom. Da živim u Perthu, Zapadna Australija, nikada se ne bi usudila pustiti djecu samu da idu ulicom noću ili da se voze sami autobusom, u Dubrovniku im to dozvoljavam bez imalo straha' – ističe predsjednica Dubrovačkog kluba stranaca Michelle Kojaković.
Ovi zaljubljenici u Dubrovniku obožavaju Dubrovačke ljetne igre, sviđa im se čisto dubrovačko more, ali ima nešto što im se ipak ne sviđa u našoj klimi.
– Ovo je zaista divan grad i super je kad, za razliku od New Yorka u kojem ne poznaješ ljude iz svoje zgrade možeš popričati sa gotovo svim sugrađanima, svi se međusobno znaju i pozdravljaju i to je zaista divno. Ali ono što ne volim je bura, svaku zimu pobjegnem u New York od nje i onda se u proljeće vraćam u Mline gdje trenutno živim sa svojom obitelji – kaže Cristiane Mandukich.
Trenutno su u klubu članovi samo sa govornog područja engleskog jezika i to većinom iz Australije, Sjedinjenih Američkih Država, Njemačke i Kanade, ali bi im bilo drago da se klubu pridruži što više članova i drugih nacionalnosti i s drugih jezičnih područja.
– U Dubrovniku ima i mnogo ljudi koji su stigli tu iz Rusije i Bugarske i žive tu jednako kao i mi. Bez obzira što nisu toliko dobri u engleskom jeziku, bilo bi lijepo da se pridruže klubu jer mi uz sate hrvatskog, imamo i tečajeve engleskog jezika – zaključuje predsjednica kluba Michelle Kojaković.