Folklorni ansambl Linđo dobio je poziv promovirati hrvatsku kulturu i običaje na festivalu folklora u bugarskom gradiću Elena.
Na svu sreću navikli smo na duga putovanja autobusom jer je turneja u Bugarsku podrazumijevala mnogo sati vožnje krivudavim cestama. Avantura – u punom smislu te riječi. Nakon cjelonoćne vožnje, u ranim poslijepodnevnim satima stigli smo u prijestolnicu Bugarske – Sofiju. Glavni grad, srce Balkanskog poluotoka, administrativno i turističko središte zemlje ujedno je i drugi najstariji grad u Europi koji danas broji oko 1.300.000 stanovnika. Sofija je također i industrijsko sjedište zemlje s preko 800 tvornica što poprilično utječe na izgled šireg gradskog područja.
Najpoznatija znamenitost Sofije je Katedrala Aleksandra Nevskog, treća najveća pravoslavna katedrala na svijetu, poslije onih u Moskvi i St. Peterburgu. Unutrašnjost crkve vrlo je raskošna i impresivna. Ukoliko izvadite mobitel, do vas će odmah dotrčati zaposlenik upozoravajući da se slikavanje crkve naplaćuje. Nekoliko fotografija ipak je nastalo prije ovog saznanja.
Crkva sv. Nedjelje, crkva sv. Nikolaja Čudotvorca i Narodno kazalište Ivan Vazov još su neka od značajnih znamenitosti grada. Pozornost svakako privlači i Palača pravde u kojoj se nalazi Nacionalni povijesni muzej, a čuvaju je dva ogromna kamena lava. ‘Vitoša bulevar’ glavna je ulica u centru Sofije u kojoj se nalaze brojne butige, restorani i suvenirnice. Taj dio centra izgleda poprilično isto kao i svi drugi gradovi Zapadne Europe. Ipak, šetnjom samo pet minuta od glavne ulice može se primijetiti lošiji standard i nerazvijenost ovog velegrada. Primjerice, metro je još uvijek u izgradnji pa podzemna željeznica ne povezuje sve dijelove grada, a i sami vlakovi izgledaju dosta staromodno u odnosu na druge europske podzemne željeznice.
Ples na kiši
Na putu prema Eleni, mjestu održavanja folklornog festivala, posjetili smo Veliko Tarnovo, nekadašnju bugarsku prijestolnicu koja privlači turiste posebice zbog specifične arhitekture. Na vrhu brdašca Tzarevetz nalazi se istoimena tvrđava izgrađena u 12. Stoljeću. Usponom od desetak minuta dospjeli smo do tvrđave odakle se pruža pogled na povijesni dio grada. Linđo je imao organiziran nastup na festivalu folklora u gradiću Elena na sjeveroistoku zemlje. Domaćini su nas dočekali veselo i nesmetano plešući na glavnom trgu bez obzira što je kiša poprilično jako padala. Iako predviđen na središnjem trgu, nastup smo zbog vremenskim uvjeta ipak održali u malom kazalištu gdje je publika s oduševljenjem pozdravljala svaku točku. Nakon spremanja nošnji i dogovora o obaveznom novom susretu zaputili smo se nazad u Sofiju. Četiri i pol sata vožnje – sitnica!
U Bugarskoj pričaj hrvatski
Ruže su definitivno zaštitni znak Bugarske. Kozmetički proizvodi od ruže vrlo su popularni, a može ih se kupiti na svakom koraku u centru grada. Razne kreme, parfemi, šamponi i kupke od ruže neizostavan su suvenir svakog turista. Što se hrane tiče, prilično je slična našoj, iako cijenom nešto jeftinija. Zanimljivost koju smo primijetili je da se salata služi kao predjelo, a ne kao prilog jelu što je običaj kod nas. Tradicionalna bugarska šopska salata koja sadrži pomadore, paprike, kukumare i slani sir sastavni je dio svakog ručka i večere.
Bugarska još nije uvela euro, valuta je bugarski lev, a jedan lev iznosi četiri kune. Standard je poprilično loš, prosječna plaća iznosi 220 eura, a noćenje u dvokrevetnoj sobi u hotelu koji se nalazak dvadeset minuta vožnje od centra stoji oko 20 eura. Do istog hotela iz centra se taksijem može doći za osam leva. Ako ste nešto lošije sreće, cijena može doseći i 30 leva. Stoga, oprezno i pametno!
Zanimljivo je da nam se bilo puno lakše sporazumjeti na hrvatskom nego na engleskom jeziku, iako Bugari puno bolje razumiju nas nego mi njih. Kad u Bugarskoj na hotelskoj recepciji budete pitali nove šugamane, tražite krpe, nećete pogriješiti!
Dani su brzo proletjeli, a šestodnevna bugarska avantura bližila se kraju. Povratak je bio nešto naporniji od dolaska, ipak je teže vratiti se doma svakodnevnim obavezama. Za kraj, jedan grupni zaključak u kojeg se uvjeravamo nakon svakog putovanja: Dubrovnik je najljepši grad na svijetu!
agj