Jadran Radonić dugogodišnji Je Linđovac. Počeo je svoju karijeru kao plesač, ali ovih je dana lako prepoznatljiv kao Linđov gajdaš. Netipičan instrument sam je naučio svirati, a kako tvrdi uvijek je otvoren za nove instrumente.
Dugogodišnja karijera
— U Linđu sam već 34. godine. Od davne 1985. Počeo sam kao plesač, a 1998. sam se zaposlio kao učitelj plesa. Moja priča s gajdama je počela kada smo postavljali koreografiju ‘Istarski balun’. Baš u njoj je bilo potrebno svirati jednu vrstu gajdi, koju oni zovu mišnice. Kada je koreograf Đuro Abramović došao postaviti tu koreografiju netko je trebao to naučiti svirati. Nekolicina nas je počela učiti, ali meni je jedinome nekako baš ‘legao’. Počeo sam i sam istraživati i učiti o njemu. U Hrvatskoj te vrste instrumenata ima zapravo jako puno. Diple, Mih, Gajde sve su to srodna aerofona glazbala koja na prvi pogled izgledaju isto, ali su u stvarnosti potpuno drukčiji. Osobno sviram većinu vrsta gajdi, a najviše panonske gajde. Kada ljudima spomenete gajde, odmah ih asociraju na škotske gajde jer su one na jedan način najbolje brendirane, iako u Hrvatskoj imamo možda najraznovrsniju paletu različitih vrsta gajdi – ispričao nam je Radonić. Rekao nam je i kako nije ni lako naći nekoga tko bi vas sviranju gajdi i naučio.
— Sviranju sam se najviše naučio sam. Nema puno ljudi koji sviraju ovaj instrument i koji se bave time pa sam odlučio skupiti iskustvo upoznavajući druge svirače i obilazeći seminare. To je najbolji način za naučiti nešto, kada dijelite iskustva s drugima – dodaje Radonić.
Gajde su dio Linđa
Radonić nastavlja kako posla za njega u Linđovim koreografijama ne nedostaje.
— U Linđu ima dosta mjesta za gajde. Od kada sam počeo svirati trudim se uključiti u što više koreografija. U Slavoniji imaju slavonske gajde, u Bunjevcima njihove, Vojvođanski Hrvti imaju svoje gajde, na otoku Susku imaju jednu vrstu gajdi, u Istri imaju također, a čak i u Konavlima se svira konavosko podkolo s gajdama. Skoro svako područje ima neko tradicijsko glazbalo koje se svira na sličan, ako ne i jednak način. Što se tiče toga hrvatska kultura je stvarno bogata gajdama – priča nam Radonić.
Iako je odavno prestao plesati na sceni i sam nam je rekao kako mu plesa ne nedostaje. Radonić naime u Linđu radi kao učitelj plesa i brojne generacije mladih baš je on naučio prvim plesnim koracima.
— Djeca su talentirana i, hvala Bogu, ne nedostaje nam ih. Nekako ih najviše motiviramo na druženje i obiteljsku atmosferu koja je poput zašitnog znaka Linđa. Naša najveća vijednost je upravo to zajedništvo koje ostaje sa svim Linđovcima do kraja života. Ne kaže se za ludu ‘jednom Linđovac, uvijek Linđovac’. Uz ples i pjesmu najvažnije je svakako i očuvanje tradicije. Nekada je teško držati se toga i praviti koreografije. Vidite, folklor je dosta ograničen. On ima svoju formu iz koje se ne smije izlaziti. Svaki ples ima svoje korake, figure i formacije koje su zadane i ne smijemo iz njih izaziti. To stvara pravi izazov jer uz sva ta ograničenja nije lako biti originalan, a koreografije moraju biti nadahnute baš tom tradicionalnom formom. Iz svega toga treba napraviti zanimljiv nastup u kojem se ne gubi tradicija što je teško, ali i pruža veliko zadovoljstvo kada to uspijete napraviti – srčano nastavlja Radonić.
Iskusan glazbenik
Radonić je s nama i podijelio kako mu nedavna snimanja u studiju za nadolazeći album Linđa nisu prva iskustva te vrste. Naime, ne samo da je mnogo svirao u bendovima, već je i sam osmišljao originalne koreografije.
– Kako trenutno snimamo novi album Linđa i ja sam dao svoj doprinos.Već sam imao jednu suradnju gdje sam radio glazbu i koreografiju u kojoj sam spajao suvremeni ples i tradicionalna glazbala i ples. Muški su u toj koreografiji plesači iz Folklornog Ansambla Linđo i plesali su elemente iz hrvatskog folklora, dok su cure iz plesnog studija Step ‘n’ Jazz doprinjele sa suvremenim korcima. I kada sam bio mlađi puno sam svirao o bendovima , tako da je to nešto u čemu se dobro snalazim. Osim gajdi sviram i bas prim. Volim ih sve i nekako se u tome nalazim. Gajde su ipak sada moj primarni instrument i njih najviše sviram. Uvijek nekako ‘zagazim’ u novi instrument, jer volim šarolikost pa neću isključiti opciju da naučim još jedan instrument – zaključuje Radonić.