Uvijek sam voljela kreativan rad, ali za to nisam nikad imala vremena! A, kad sam pošla u mirovinu, imala sam odjednom krcato vremena. Nisam mogla pronaći što bih radila, a sve bi. No, polako sam se pronalazila. Na samom početku sam počela raditi ukrasne stvari s lavandom. Bila je puna kuća lavande! Kad je jedna žena u zgradi rekla: ‘Što nam ovo vonja lavanda’ – govori nam gospođa Anuška Jukić kroz smijeh o svom ponovnom pronalasku u kreativnom svijetu nakon odlaska u mirovinu, a sve dok ispijamo njen sok od ljute naranče. Sladak za dušu! Rad gospođe Anuške zapeo nam je za oko na društvenim mrežama, posebno njena jaja izrađena u Decoupage tehnici. To je umjetnost ukrašavanja predmeta lijepljenjem izrezaka papira u boji u kombinaciji s posebnim efektima boje i ostalim ukrasnim elementima. Gospođa Anuška u ovom slučaju radi sa salvetama, onim njenim najtanjim dijelovima zbog čega je potrebna vješta i spretna ruka. ‘Ništa Fabergeova jaja, vaša su za izložbe’, rekli smo joj gledajući ta mala kreativna djela, i nasmijali je. S izradom je počela prije četiri godine, a svako jaje je unikat.
— Nijedno jaje nije isto, a za svako mi treba minimalno dva sata. Radila sam i božićne kugle i mogu vam reć’ da ne znam što je zahtjevnije. Jer nije riječ o ravnoj plohi, već se zaobljeni predmet mora obložiti sa salvetom i lakirati. Sve to mora imati smisla. Zahtjevan je proces ako želite da bude lijepo. Sve je jako pipavo. Neke linije crtam sa čačkalicama. Baš treba imati ruku za ovakve stvari. Jaje je od stiropora koje najprije brusnim papirom ‘izglaspapiram’ nakon čega stavim ‘tri ruke’ boje. I onda ga finim glaspapirom opet malo prođem te onda na njemu radim. Postolje na kojem se nalazi jaje, izrađuje se od gipsa. U glavi uvijek imam ideje, a u izradi sve pomalo razrađujem – reći će nam gospođa Anuška koja zna raditi jaja i do ranih jutarnjih sati. ‘Fali mi sati u danu, nekad gledam ura po ponoća’, kroz smijeh će.
Dosta mogućnosti za rad
Prisjeća se kako je prije skoro deset godina počela raditi na staklu u Decoupage tehnici. Prije toga je, kako je i rekla, radila poklončiće od lavande, a nije joj strano ni pletenje.
— Koliko sam toga radila, suprug bi mi reko neću imat đe leć’ (smijeh). Inače, nisam baš znala za tehniku nego sam pošla na nekoliko radionica, i svidjelo mi se jer ima dosta mogućnosti za rad, ne samo na staklu, već i na drvu, keramici, plastici. Na svim mogućim površinama se može raditi ova tehnika. Nije jeftin hobi (smijeh). Potrebno je koristiti posebne boje, lakove i ljepilo. Prvo sam počela raditi na staklu, što je i najteže. Svaka najmanja greškica se vidi, nema popravka! I ako tu tehniku svladate, sve vam je ostalo lako. Nakon dosta kreativnog vremena, usavršila sam se. Nikad ne gledam je li mi se isplati, ispunim sebi vrijeme i veseli me – reći će. Inspiraciju pronalazi na Youtubeu. No, za nju je inspiracija uvijek prisutna, čim izađe vani.
— Sve me u prirodi inspirira. Sve u prirodi je iskoristivo. Inače sam s Kalamote, gdje sam živjela 15 godina. Non stop sam bila u prirodi i skupljala sam mahovinu. Uzgajala sam čak 11 vrsta. Moja mama je čuvala moj herbarij iz šestog razreda osnovne škole – naglasila je. Drago joj je kad mladi ljudi cijene ručni rad. U kreativnim radovima, kaže, nema mode jer čovjek da sebe u to što radi.
— Mislim da ove moje stvari što radim govore puno o meni. Volim ovo raditi. Volim raditi kreativne stvari koje će ljudi prepoznati. U svemu dajem sebe, i volim da netko tko kupi moj rad, da ga kupi jer ga i voli – reći će i dodati da ‘nikad nije kasno’.
— Kad čovjek radi ono što voli, nikad nije kasno. Čovjek sve što želi, može ostvariti – zaključuje naša gospođa Anuška.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 31. ožujka 2021.