Zagrepčanin Ante P. (53) nepravomoćno je kao lažni ratni vojni invalid Domovinskog rata uvjetno osuđen na dvije godine zatvora uz rok kušnje od pet godina i državi mora vratiti 308 478 kuna jer je gotovo osam godina nezasluženo uživao financijske povlastice na teret proračuna RH.
U presudi zagrebačkog suca Zorislava Kaleba, utvrđeno je kako je Zagrepčanin stekao status HRVI slagavši kako je stradao na bojišnici 28. veljače 1994. godine te nezakonito primao invalidninu i doplatak te ostvarivao porezne olakšice.
Ante P, inače diplomirani ekonomist, koji će novac morati vratiti čim presuda postane pravomoćna, lažno je u svibnju 1996. prijavio Ministarstvu branitelja da je kao pripadnik 141. brigade HV-a stradao na ratištu ujutro 28. veljače 1994. godine.
Naveo je da se zbog neprijateljske topničke vatre, pokušavajući se skloniti, okliznuo i udario leđima i glavom o tvrdu podlogu. A toga jutra na bojišnici nije bilo ni topničke vatre, ni borbenih djelovanja, niti je stradavanje Ante P. u arhivi 141. brigade evidentirano.
No, on je na temelju dokumentacije, koja nije evidentirana u bolničkim protokolima KBC-a Split, i to nalaza neurologa i psihijatra, ishodio rješenje MORH-a, kojim mu je priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida (HRVI) sa 60 posto invaliditeta.
Stoga mu je od siječnja 2003. do listopada 2010. godine Ministarstvo obitelji i branitelja ukupno isplatilo na ime invalidnine i doplatka 61 963 kuna. Od veljače 2003. do veljače 2007. Poreznoj upravi u Zagrebu podnosio je prijave poreza na dohodak, pa su mu kao vojnom invalidu obračunali 200 tisuća kuna poreznih olakšica.
– U prijavi stradavanja opisan je nepostojeći događaj. Optuženi je naveo da je stradao 28. veljače 1994. ujutro, da se uslijed topničke vatre, pokušavajući se skloniti, okliznuo i udario leđima i glavom o tvrdu podlogu. Valja ukazati da u dokumentaciji koja je vođena svaki dan na ratištu ne samo da nije zabilježeno da je stradao, nego to jutro nije bilo ni neprijateljske topničke vatre – obrazložio je presudu sudac Kaleb.
Pregledom ratnog dnevnika i druge dokumentacije, 28. veljače 1994. tek je u 21,50 sati evidentirana detonacija za koju se pretpostavlja da je riječ o jednoj minobacačkoj granati. Ujutro nije bilo borbenih djelovanja i nitko nije stradao, Štoviše, zabilježeno je da poginulih i ozlijeđenih nije bilo.