Ako za nekoga možemo reći da je žena lavica – e to je nesumnjivo Magda Knego. Za njezinu tešku životnu priču svi znate. Svakodnevna borba za svoju, sada već 11-godišnju kćer Gogu, koja ima dijagnozu cerebralne paralize četvrtog stupnja. Borila se Magda „Za Gogin korak“ sa svojim voljenim suprugom Perom dok ga doslovno preko noći nije zauvijek izgubila kada je prije šest godina umro od infarkta. Tri godine nakon muževe smrti, u prosincu 2022., i Magda je preživjela infarkt i srećom operacija joj je spasila život. Međutim uslijed teškog dijabetesa, za vrijeme prošlih božićnih blagdana, Magdi se je, samo dakle dvije godine nakon infarkta, stanje toliko pogoršalo da joj je, nakon 4 operacije u 4 tjedna, morala biti amputirana noga. Pričali smo tada s njome i njezin optimizam i vjera su nas fascinirali. I zaista, sve što je Magda tada rekla, je i napravila. Nastavila svoju borbu uzdignute glave.
Za Magdu odustajanje nije opcija!
-Ja uvijek rečem kad me strefi, a bome me u životu strefilo i to žestoko u više navrata, Bože pomozi! Moram biti jaka, kao i uvijek do sada što sam morala biti, za moju Gogu. Ona treba terapije. Nema odustajanja! Jako je bitno da Goge vježba i kako znamo i umijemo ponovo ćemo joj to omogućiti – rekla nam je tada Magda. I tajko je i bilo, zahvaljujući njezinoj ponajviše Magdinom ocu i sestri, koja ima čak sedmero djece od kojih petero bioloških i dvoje malenih Roma koje je udomila. I dok su oni brinuli za Gogu, Magda je sve svoje napore uložila da sebe stavi ponovno na noge kako bi ponovno mogla davati sve od sebe za svoju mezimicu. Obradovale su nas stoga neizmjerno lijepe vijesti iz ove obitelji. Naime, Magda je bila na rehabilitaciji u Varaždinskim toplicama, odvojena od svoje Goge duže vremena, ali izdržala je i vratila se doma jača nego ikad.
Konačno dočekala rehabilitaciju
-Nakon amputacije dočekala sam konačno rehabilitaciju u Varaždinskim toplicama. Nije bilo lako nimalo ponovo se odvojiti od života svoga, moje Goge. Ali, objasnila sam joj: „mama, srećo moja, mora otići po svoju prijateljicu (umjetnu nogu, op.a.) da možemo nastaviti dalje hrabro koračati. Ajme kako je bilo teško! Sa suzama u očima i knedlom u grlu otišla sam, a svoju Gogu ostavila jedinom čovjeku koji doslovno život znači – mome ocu, vodilji, pokretu života, koji je sa svojih 76 godina premještao planine sa svoje dvije ruke s mojom majkom koju sam prerano izgubila, a čitavo ovo vrijeme je to isto činio s nama dvjema – Magda je puna je hvale i zahvalnosti za svoga oca. Rehabilitacija joj, ističe, nije bila nimalo lagana.
Odvajanje od Goge bilo je preteško
-Boravak u toplicama i rehabilitacija nisu tekli baš tako glatko. Bilo je tu jako puno uspona i padova, ali idemo dalje hrabriji, još jači! – ustrajna je Magda, koja ipak ističe, kao i uvijek, ono pozitivno.
-Upoznala sam puno ljudi, čula toliko raznih, teških životnih priča. Ekipa mi je bila izvrsna, a cimerica najbolja moguća. Pazila je na mene kao da smo oduvijek skupa. Moja Dragana, žena lavica. Njoj sam tako neizmjerno zahvalna, jer je razmakla sve tmurne oblake do sunca i napokon je zasjalo. Proteza je stigla i zakoračila sam u novo poglavlje života – poručuje naša hrabra Magda koja je jedva dočekala vratiti se svojoj najvećoj ljubavi, svojoj Gogi.
-Čvrsto sam je stisnula u zagrljaj kad sam se vratila. A suza suzu stiže od radosti da smo ponovo zajedno. Rekla sam joj: „Mama može sve i želi za tebe ljubavi jedina do zadnjeg daha dati sve, i više od ‘sve’! Ma ne može se opisati taj stisak, poljubac i Gogin radosni vrisak: „Vratila se moja mama!“ Nakon mjesec dana od tako bolnog rastanka. Ali i na preko 600 kilometara udaljenosti naša su srca kucala k’o jedno! – završava sretna Magda.
Borbi nije kraj, pomozite i vi…
Magdinoj i Goginoj borbi, naravno, nije kraj. Ona će biti doživotna u to nema sumnje. A kako stvari stoje u našoj državi, odnosno javnom zdravstvenom sustavu, većinom su u toj borbi prepuštene same sebi i pomoći dobrih ljudi. Naime, kako nam je u više navrata kazala Magda, HZZ podmiruje samo najosnovnije troškove liječenja za Gogu.
Zbog teškog pogoršanja Magdina zdravstvenog stanja više nisu mogle živjeti same u Župi, pa su se preselile u Korčulu, gdje su im obitelj i prijatelji, spremni pomoći, prilagodili kuću njihovim potrebama.
-Ja čvrsto vjerujem da nam Bog da onoliko koliko smo u stanju nositi. Kad mi je najteže utješim se tako što si rečem – uvijek ima gore, teže. Isus je imao svoju muku, svoj križ, ja imam svoj. I nema – ne mogu! Moram! Vjera me drži i nikad je ne puštam – tako razmišlja Magda. Ipak, Magdi i Gogi uz vjeru treba i financijska pomoć kako bi mogle nastaviti s potrebnim rehabilitacijama, stoga ako imate volje i mogućnosti „otvorite srce“ i pomozite im i vi…
UPLATE ZA GOGIN KORAK
Tekući račun OTP BANKE HR8724070003106675881 ZA UPLATE IZ INOZEMSTVA SWISS CODE OTPVHR2 PRIMATELJ: KNEGO MAGDA, IZMEĐU DOLACA 3, 20236 NOVA MOKOŠICA
Foto: Privatna arhiva