Emocije, sjećanja, prve ljubavi, prijateljstva, vagiđanja… sve je to duboko ostalo u sjećanju Lapađana koji su s nestrpljenjem, sigurno nakon više od desetljeća, dočekali ponovno otvaranje svoga ljetnog kina.
Među brojnima koji nisu propustili večerašnje otvaranje Kina đardin, a nazvali su ga događajem godine za Lapad pristigao je i gospar Nedjeljko Čanić koji nam je ispričao da je u kinu radio preko 42 godine, odnosno cijeli svoj radni vijek.
-Ovo mi je jako drago, žao mi je što je bio napušten, ali mi je neizmjerno drago što su ga obnovili. U ovom kinu je sve bilo lijepo, uvijek puno svijeta, a najdraža uspomena mi je što sam baš ovdje upoznao svoju ženu – povjerio nam se gospar Nedjeljko.
Oduševljenje nije krio ni gospodin Nikša Kusalić koji je ovdje radio prije 20 godina, te se prisjetio tih vremena.
-I brat i ja smo radili ovdje. I ovdje i u Kinu u Gružu. Svih tadašnjih kolega se jako dobro sjećam. Ne da sam sretan, nego sam presretan što se kino ponovno otvorilo. Živim jako blizu, nemam nego 5 koraka – rekao je Nikša Kusalić te kroz smijeh dodao kako će zasigurno pratiti sve premijere filmova.
Zamjenici gradonačelnika Jelki Tepšić je ovo kino djetinjstva i presretna je što mu je Grad nakon višegodišnjih pokušaja uspio ponovno vratiti dušu. Ispričala je da je to bio jako zahtjevan posao, sve je bilo zaraslo pa se zato i zahvalila svim kolegama iz Kinematografa, iz Vrtlara, iz Čistoće, Vatrogascima.
-Bez jednog takvog timskog angažmana ne bi bili uspješni i jako smo sretni što smo večeras ovdje, što će se obnoviti neke lijepe uspomene. Puno je tu ljudi iz Lapada i svatko tko je ušo na vrata, ušao je s istom primjedbom “Ajme što sam se raznježio ili raznježila”, ljudi su sjetili mladosti i to je nešto što je jako lijepo. Ali i oni mlađi koji nisu imali prilike tada ići u ovo kino mislim da će uživati, jer biti u ljetnom kinu je stvarno jedan predivan doživljaj – rekla nam je Jelka Tepšić.
A da je u ljetnom kinu u srcu Lapada opet zavladao pravi lapadski đir uvjerila se i gospođa Jovanka Ilić. I ona se dolaskom među zidove ljetnog kina vratila u djetinjstvo i mladost, prisjetila se zajedničkih izlazaka s društvom koji su joj ostali u posebnom sjećanju.
-Ponovno otvaranje kina je predivno jer ćemo mi iz Lapada opet imati gdje ići vanka – ushićeno je dodala Martina dok je tražila svoje mjesto na ležaljci.
Gospođa Radmila od uzbuđenja nije znala što bi nam prije rekla. Došla je sa svojim sestrama koje su se nekad, ispričala je pentrale po zidu i gledale najnovije filmove.
-Davnih godina smo se na lopovsku penjali preko zida, ali puštali su oni nas i bez karata kad smo bili manji. Uglavnom smo svaku večer bili ovdje. Mi smo Lapađani, nama je to predivno, jako mi je drago što se nanovo otvorilo, jako lijepih uspomena sam napravila ovdje – rekla nam je gospođa Vera Milaković.
Mnogi se nisu mogli sjetiti kad su zadnji put bili u ovom kinu. Večeras to niije bilo važno jer svih vežu samo lijepe uspomene.
-Jako mi je drago, prošli put sam ovdje bila prije mnogo godina, ni sama se ne sjećam koliko. Samo lijepe uspomene vežu me uz ovaj prostor, iako moram priznati sada je mnogo ljepše uređeno – kroz smijeh nam je rekla gospođa Kate.
Za neke ovo je bio prvi posjet kinu Đardin koji im je na prvi pogled osvojio srce.
-Ja sam presretna. Prvi put sam ovdje i već jedva čekam ljetne noći uz ovakav ambijent! Sve je prelijepo – rekla je Ljubica kratko ali uzbuđeno.
Najmlađa posjetitelj bila je Uma koja je stigla iz Zagreba te ju je baka odlučila izvesti vanka na u kino. Prva projekcija u uređenom prostoru je bila „Boja novca“, film Martina Scorsesea.
Kino Lapad je desetljećima bilo kulturno i društveno središte Lapada, a o tome je okupljene na predavanju uoči samog filma podsjetio povjesničar Ivan Viđen.
-Tadašnje kino poduzeće Dubrovnik, otvorilo je ljetno kino u Lapadu tijekom 60-ih godina 20. stoljeća i mislim da je ovo veliki korak za Lapad, da Lapad kao vrlo važan gradski predio dobiva ponovno svoje kino. Ovo je bivši vrt ljetnikovca Zamanja, odnosno danas poznati Kazbek – ispričao je Viđen.