Kupanje u tri mora i penjanje na Etnu

Nakon 17 dana avanture na biciklima, šestoro entuzijasta iz udruge „Čovjek na Zemlji“ vratili su se ove nedjelje s „Prve dubrovačke biciklističke đirate“ u kojoj su prešli 2012 kilometara, povezavši Dubrovnik i grad Ragusu na Siciliji.

Pune dojmova sreli smo ih na jutarnjoj kavici u Gradskoj, gdje su nam pričali o jedinstvenom doživljaju s putovanja ispunjenog brojnim doživljajima.
 
DOŽIVLJAJ IZ PRVE RUKE
 
Na ovom putovanju koje je pokrenula dubrovačka udruga „Čovjek na Zemlji“ su bili Đuro Mileusnić, Lado Pletikosić, Martina Dragaš, Nikolina Đivanović, Ivana Butigan i Marijeta Čalić, a podržali su ih Hrvatsko planinarsko društvo Sniježnica, Sportsko-penjački klub Tarantela, udruga Kinookus i Biciklistički klub Pedalinec. Putovanje je potaknuto željom da se ukaže na biciklizam kao zdravi i zabavan oblik prijevoza bez štetnog utjecaja na okoliš

– Naše prvo putovanje biciklima nam je pokazalo kako taj način putovanja odlična prilika za intenzivni doživljaj iz prve ruke kraja kroz koji prolazite. Boje, mirisi i zvukovi koje osjetite, pružaju poseban doživljaj. Prošli smo puno mjesta i samo smo se u tri zadržali po 2 dana, u Ragusi, Siracusi i Materi, a mjesto koje nam je svima pružilo poseban doživljaj je bila Taormina. Na Siciliji je čitavo područje koje smo prolazili obrađeno, voćnjaci i maslinici, žitna polja, zelenilo, agrumi i nevjerojatne boje. Na povratku je bilo i trešanja pa smo zaista gustali cijelim putem – ispričao je Lado Pletikosić.
 
SNJEGOVI AKTIVNOG VULKANA
 
– Poseban podvig je što su Đuro i Lado ispeli Etnu biciklima. Krenuli su od razine mora i vozili sve do visine od 200O metara. To je dokle se može doći putem i stazama s biciklom, a od tu do vrha vulkana cijela ekipa je prešla trekking stazama. U biti smo ispenjali i ishodali cijelu Etnu. Pružila nam je fascinantni krajolik, od potpuno crnih dijelova, gdje ništa ne raste i gdje je lava i nedavno tekla, do iznimno plodnih krajolika punih voćem.

Bio je 1. svibnja pa se na vrhu događao spektakl, od pjesme i plesa preko roštiljanja pa smo vidjeli Etnu u posebnom izdanju – otkriva Ivana Butigan.

– Pravo iznenađenje je bio snijeg na vrhu vulkana. Zapravo, skijalište je bilo otvoreno do polovice travnja, a žičare još uvijek rade i cijelu godinu voze ljude na vrh vulkana. Čuli smo od ljudi koje smo upoznali da su u siječnju morali odustati od skijanja zbog jer je Etna eruptirala i otopila snijeg – zanimljivost je koju nam prenosi Lado.

– To je nevjerojatan prizor, snijeg je posut crnim prahom i izgleda potpuno suludu – nadopunjuje doživljaj snijega na vrhu vulkana Ivana.

– Moramo reći da smo cijelim putem bili ugodno iznenađeni koliko su ljudi koje smo susretali bili ljubazni, uslužni i opušteni. Uglavnom smo spavali u kampovima. Gdje god smo bili, osjećali smo se dobrodošli – govori nam Ivana.

Prva dubrovačka biciklistička đirata ne bi bila ostvariva bez auta koji je išao s njima i koji je nosio svu opremu, a ekipa iz auta, koje u šali zovu „šerpe“, su ih svugdje dočekali s postavljenim šatorima i skuhanim večerama.
 
ČUDO SV. VLAHA U MARATEI
 
Posebno ističu posjet gradu Maratea na obali Tirenskog mora, koji ih je oduševio.
– Njihov je zaštitnik također sv. Vlaho /san Biagio, čija je prekrasna crkva podignuta na brdu, na visini od 500 metara s impresivnim kipom Isusa iznad. Imaju i legendu, vrlo sličnu dubrovačkoj, prema kojoj su u II. svjetskom ratu američki bombarderi krenuli bombardirati Marateu i okolne gradove, ali je sv. Vlaho grad sakrio oblacima. Svi okolni gradovi su bombardirani, osim Maratee – priča nam Marijeta Čalić.

Dodaju, kako je lako zamisliti grad obavijen oblacima, jer iako je na obali, podignut je na uzvisini, a ispod su prekrasne plaže s crnim pijeskom.
– Oduševljeni smo tim krajem, jer je to bio početak našeg uspona biciklima preko Apenina, što nije bilo ništa lakše od uspona na Etnu. Svima nam je ostao u posebnom sjećanju – ističu biciklisti ove dubrovačke đirate.

Saznajemo kako su ukupno prešli 2012 kilometara, od čega preko tisuću na biciklima, a ukupno su „ispeli Mt. Everest“, zapravo preko 8 tiusća metara visinske razlike se nakupilo u gumama u dva uspona preko Apenina i na Etnu.

Ističu i kako su se kupali u tri mora, Tirenskom, Jonskom i Sredozemnom, a sad se po povratku doma nadaju i prvoj banji u Jadranu.
 
KAKO SE IGRA SKOPA NA SICILIJI
 
Cilj putovanja bila je Ragusa na Siciliji, grad prijatelj Dubrovnika.
– Riječ je o klasičnom sicilijanskom gradiću koji je podignut na uzvisini, točnije na dva brda pa imaju gornja i donja Ragusa. Donja Ragusa je stariji grad, s jedne strane sličan, ali zapravo, ni sličan našem!?

Na trenutke nas gradnja i kamen podsjeti na Dubrovnik, ali ulice su nepovezane, slijepe, vode nikuda i zapravo je građen bez plana i reda. Međutim, ima sjajne betule. Posebno pamtimo „Trattoriu La Betula“ u kojoj, ne samo da smo vrhunski jeli, već smo naučili igrati i sicilijansku skopu. Oni igraju skopu poput naše, ali i scopone scientifico – zapravo skopu u parova.

Konobarica je, svaki trenutak kad ne bi imala što raditi, dolazila do našeg stola i pokazivala nam skopu. Mi igramo s „talijanskim“ kartama, a u njih je sicilijanska varijanta, koja je slična, ali umjesto kralja je desetka, konj je devetka, a fanat osmica. Treba malo vremena za naviknut se, kao i na način kako su oslikane bate, špade, dinari i kupe – ispričala nam je dojmove iz Raguse Nikolina Đivanović.

Upoznali su i povezali se s biciklističkim klubom iz Tranija, blizu Barija, koji se zove „Nogom na Zemlji“ pa je njihova udruga našla talijanskog partnera sličnog naziva i vjerojatno će doći sljedeće godine na festival „Čovjek na Zemlji“.

Dojmova je uistinu puno, ali vjerujemo kako je i ovo dovoljno da izvučete biciklu iz šupe i zaputite se u Župu, Konavle, Primorje, na Pelješac, Korčulu ili druge predivne krajeve u blizini, kako biste i sami doživjeli avanturu sličnu ovoj s prve dubrovačke đirate do Raguse.