Županijski vijećnici u srijedu usvojili su izgradnju Centra za gospodarenje otpadom u Lučinom razdolju za koje mnogi špekuliraju kako bi moglo značiti smrt malostonske kamenice. Skupština je, podsjetimo, sazvana na zahtjev 15 vijećnika, a na nju na svom društvenom profilu osvrnuo se i Vedran Kunica čiji status prenosimo u cijelosti:
– Upravo čitam izjavu jednog vijećnika koji kaže “Zamislite da nas 41 presudimo uzgoju kamenice u Malostonskom zaljevu. Možda je riječ i o promilima, ali i od toga se naježim. Zašto se ne naprave dodatna trasiranja i istraživanja i zašto ne otklonimo i najmanje sumnje.”, bilo bi dobro kada bi se radilo o promilima, ali nažalost radi se o postocima i to ozbiljnim.
Suština problema je u procijedim vodama koje ulaskom u podzemlje završavaju u Malostonskom zaljevu i izvorištima pitke vode. Voda koja završi u podzemlju prije obrade u uređaju za pročišćavanje kontaminirana je velikim brojem štetnih tvari, od kojih najveći problem mogu uzrokovati teški metali.
Kako je ovaj problem najbolje sagledati i biti objektivan? Iznimno jednostavno samo trebamo analizirati podatke istog takvog centra u Rijeci odnosno centra Marišćina. Već neko vrijeme sakupljam podatke uz pomoć Eko Marišćina, a rezultati odnosno podaci koje sam dobio od samog centra za gospodarenje otpadom su poražavajući. Naime, centar Marišćina je poslao detaljne podatke želeći ponosno naglasiti efikasnost uređaja na pročišćavanje, ali nisu shvatili gdje leži srž problema, a to su otpadne vode koje odlaze u podzemlje prije obrade u pročistaču.
Iz jednostavne analize postavlja se pitanje gdje su nestale dvije trećine padalina odnosno kontaminiranih otpadnih voda iz zone 3 – odlagališnih površina. Na sve tri preostale zone izračun padalina daje oko 1400 litara po m2 a u slučaju zone 3 to je 400 litara. Dakle, 1000 litara kontaminirane otpadne vode po metru kvadratu s odlagališnih površina negdje se gubi. Gdje je nestalo gotovo 5 000 000 litara kontaminirane otpadne vode? Odgovor je jednostavan!
U negativnom scenariju kontaminacija Malostonskog zaljeva uzrokovati će akumulaciju teških metala u tkivu školjkaša koji se hrane filtracijom velikih količina morske vode te usput nažalost akumuliraju i štetne tvari. Kada količine teških metala u tkivu pređu zakonske granice praćene redovnim monitoringom prodaja školjkaša se obustavlja. Bio bi to kraj tisućljetne tradicije i gubitak velikog blaga koje smo dužni čuvati i sačuvati.
Netko mora odlučiti hoće li to biti jedan od oglednih primjera održivog gospodarenja zaštićenim dijelom prirode ili tragičan i tužan scenarij.
Čekam dodatne podatke nakon čega ću sve uputiti svim institucijama od agencije koja projekt vodi do premijera u nadi da će netko objektivno sagledati podatke centra za gospodarenje otpadom Mariština i promisliti da li zaista isto želi u Lučinom razdolju odnosno Malostonskom zaljevu.