Jednom riječju ‘ruglo’! – komentiraju za DuList stanovnici predjela Grada koji ime nosi po afričkoj državi Kongo. Pretrpanost smećem koje se danima ne uklanja zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, sumnjivi pojedinci što se okupljaju ispred stražnjeg ulaza u tamošnju samoposlugu i pretrpanost parkinga tek su neki od problema s kojima se svakodnevno susreću. Zbog automobila koji često ne prilagođavaju brzinu te ponašanju lokalnih ‘pijanica’ djecu oklijevaju pustiti bez pratnje, a ni njima samima nije svejedno na obližnjoj autobusnoj stanici čekati na prijevoz s obzirom na nesnosni smrad iz tamo smještenog reciklažnog dvorišta Čistoće. ‘Zimi kad onuda prolazite osjeti se izuzetno neugodan vonj. Ne možete ni zamisliti kako je u toplijim mjesecima’, povjeravaju nam se. Unatoč pritužbama za koje su, kažu, već nekoliko puta uložili, aktualne vlasti inzistiraju da njegova lokacija ostaje nepromijenjena. ‘Nigdje u civiliziranom svijetu, doista, ne možete vidjeti takvo što u centru Grada’, negoduju stanari Konga koji su se ipak odlučili ostati anonimni. Mnogi od njih čude se što hostel smješten neposredno uz prometnicu Vladimira Nazora uopće ima gostiju. Da se njih pita, najradije bi pobjegli glavom bez obzira. Doista, sramotno, zaključuju. ‘Reciklažno dvorište mora biti u blizini i na raspolaganju građanima jer nema funkciju ako je dislocirano izvan naselja’, objašnjavaju nam pak iz Čistoće, a sam direktor Marko Iveković iznosi kako se prostor pere dva puta dnevno jer im služi i kao pretovarna stanica, gdje iz manjih prekrcavaju otpad u veća vozila za transport na Grabovicu.
‘Gnjusni’ uvjeti
Poslije pranja, tvrdi, koriste se sredstva za uklanjanje neugodnih mirisa. ‘Ovaj prostor ima istu namjenu već 20 godina’, kategoričan je Iveković. No, sa smećem Dubrovčanima koji naseljavaju ovaj kvart tu problemi ne staju. U oči ih bodu otpadci koje za sobom ostavljaju neodgovorni građani uz rubove parkirališta. Posljednjih nekoliko godina ondje je niknulo i nelegalno odlagalište krupnog otpada. Ispred nekadašnje dvorane za badminton nalaze se tako odbačeni hladnjaci, vreće sa šutom i na desetke naslaganih madraca. Iskrcavaju ih, govore, kombiji za selidbu preko noći, a nadležna komunalna tvrtka navodno ih odbija zbrinuti. To još mogu i pregrmjeti, sliježu ramenima naši sugovornici. Brinu ih legla štakora, ali i bespravni stanovnik barake u kojoj su svojevremeno bili uredi i skladište Minčete, a potom Dubrovkinje. Iz građevine dopire snažan vonj urina i izmeta, a njega često znaju susresti kako u polusvjesnom stanju tetura ili pak leži na ulici. Nekoliko puta u pomoć su mu pritekli prolaznici te je, pričaju, ove zime zbog zdravstvenih tegoba završio u bolnici. Socijalne službe očito nisu reagirale te se brzo vratio na ‘stari’ teren. Iz PU dubrovačko-neretvanske tumače kako ne raspolažu takvim saznanjima, ali će u skladu s dobivenom informacijom svakako dalje djelovati. U najmanju ruku ‘gnjusni’ uvjeti uz preostalo odražavaju se na recenzije ugostiteljskog objekta – hostela ‘ChillDrill’ čija je ocjena na platformi Google 3.6. ‘To se ne može nazvati smještajem. Izgrizle su nas stjenice. Prljavo je i loše organizirano!’, ‘S obzirom na to da je Dubrovnik turistički grad ovo mjesto je sramota!’, ‘Precijenjen, pogotovo zbog stanja objekta’, samo su neki od ostavljenih komentara.
PROMETNO SRCE GRADA
Optimalno rješenje za probleme koji su i tada morili Dubrovčane
Prema PUP-u prije Domovinskog rata u naselju Kongo planirano je prometno srce Dubrovnika. On, međutim, nikad nije usvojen, a podrazumijevao je veliku garažnu kuću za osobne automobile, kolodvor za gradski, prigradski, međugradski i međunarodni prijevoz te onaj za turističke autobuse. Njegov zadatak bio bi prihvat posjetitelja koji u naš grad dolaze, a koje bi se potom upućivalo na korištenje javnim sredstvima. U isto vrijeme trebala se realizirati gradnja vatrogasnog doma koji bi se izmjestio s lokacije Iza Grada. Svi stambeni objekti bili bi srušeni te bi se zamjenski stanovi nalazili uz Ulicu Vladimira Nazora koja bi pak bila proširena na četiri traka. Ideja je bila izuzetno složene provedbe, ali bi na zanimljiv način i optimalno riješila mnoštvo sadržaja jednim potezom koji su i u to vrijeme morili Dubrovčane.
Iz tiskanog izdanja od 10. srpnja 2019.