Vjeridbeni i svadbeni običaji, iako se još uvijek u našim krajevima do nekih njihovih segmenata čak dosta drži, polako padaju u zaborav. Danas je sve više slobode u pogledu vjeridbe i vjenčavanja, ali prije se strogo držalo do tradicije i njenih pravila. Detalje o vjeridbi i vjenčanjima u Konavlima možete pronaći u bogatom katalogu izložbe ‘Konavoska svadba’ koji vas čeka u muzejskoj suvenirnici Zavičajnog muzeja.
Ovdje ćemo samo izdvojiti par zanimljivih detalja o konavoskoj vjeridbi.
‘Što su riječi, to je šala mala, ubručić se za maškaru dava, a kad je prsten, tad je vjera prava’ – poslovica je u kojoj je sazdana suština vjeridbe u Konavlima.
-Prije same svadbe, zaruke ili vjeridba označavaju početak spajanja budućih supružnika. Na taj dan u kuću djevojke dolazi budući zet sa starim svatom, babinim bratom ili rođakom, svatom koji je bio u prošnji, majčinim bratom i još pokojim. Iznošenje pečenog središnji je dio svečanonsti, a nakon njega slijedi darivanje: stari svat na taj dan predaje djevojci malo obilježje, odnosno poklon budućoj nevjesti kojim se potvđuje vjeridba. Malim obilježjem djevojka je obilježena, a time i zaručena, odnosno vjerena. Malo obilježje sastoji se od predmeta iz kućnog i kupovnog asortimana te potpuno pripada djevojci koja će se udavati. Ona postaje vlasnicom svojeg, a time i kućnog zlata obitelji u koju se udaje. Male vežilice, male puce pod grlo, mala čermica, škopica, veliki šareni rubac za na rame, crvene kajzerice, četiri prstena i kralješ s dvije-tri srebrne medalje dijelovi su malog obilježja – opisuju iz Muzeja i galerija Konavala lijepe običaje.
Foto: Muzeji i galerije Konavala