Dok se na relaciji HDZ – Slobodno (udruženi SDP & Srđevci) već odvija predizborni cirkus; prozivke za nezakonito postupanje (nelegalno iznajmljivanje stana oko kojeg se vodi sudski spor, lažna prijava prebivališta unutar zidina i, posljedično, ubiranje plodova tog poteza) i protuprozivke po sustavu ‘napad je najbolja obrana’ – Viktorija Knežević je odlučila stati po strani. Ona šuti! Žena koja je kandidaturu najavila prva i to, što je gotovo hrvatski presedan, dvije godine prije izbora. I koja je kampanju već tada započela i to žestokim, gotovo pa svakodnevnim udarima po aktualnom gradonačelniku Matu Frankoviću. Mora da ga je jadnog progonila i u snovima. Proziva ona i progoni Mata i dalje, no najavila je i bespoštednu borbu za pravičnost. Što je i logično, odvjetnica je.
Međutim, kad je u pitanju Anita Bonačić Obradović, ona ne samo da šuti već po društvenim mrežama objavljuje status o tipičnom HDZ-ovskom progonu gdje ova stranka ‘zloupotrebljava sve moguće institucije kako bi kandidata koji ih ima šanse pobijediti izbacio iz utrke’. Uz objavu prilaže link nekog splitskog slučaja. Već na letimični pogled uvelike nalikuje na ovaj aktualni dubrovački, ali o njemu ni slova.
Evidentno je da Knežević prema svojim protukandidatima primjenjuje dvostruke kriterije. Od jedne pravnice bi se očekivalo da bude izrazito, što je dosad i pokazivala i na čemu temelji, kako sama ističe saborski angažman, osjetljiva na kršenja zakona. Bez ulaženja u priču oko sporne nekretnine, jer tu i jedna i druga strana izlažu argumente, a sud ima dati zadnju riječ, a na koncu Bonačići bez dozvole institucija vlasti ne bi ni mogli iznajmljivati stan… Ali sama činjenica da je Bonačić Obradović lažno prijavila adresu prebivališta i tim protuzakonitim potezom pribavila sebi protupravnu korist/koristi je nesporna. Potvrdila je sama Bonačić Obradović kad se slikala na Stradunu jer je ‘sišla’ do biračkog mjesta glasovati, a živi u Lapadu. I Knežević umjesto da iskoristi priliku i na navedeno ‘oplete’ po Bonačić Obradović na najjače, de facto joj drži leđa. Pitanje koje se nameće samo po sebi je zašto.
U ovoj fazi možemo samo pretpostaviti da Knežević djeluje prema instrukcijama s vrha svoje stranke koje su dale naputak da je bitno srušiti HDZ. I da lijevi po lijevima, nebitno jesu li u pravu ili krivu, ne smiju. Osim toga, vidjela je kako stoji u anketama, koje mogu ići dole-gore, malo se isfrizirat, ali je iz svih jasno kao dan, kako bi se mogle odvijati stvari u drugom krugu. Tamo bi se po anketama mogli naći kandidat HDZ-a, za kojeg pretpostavljamo da će biti baš trenutni gradonačelnik, ali ga de facto još ne znamo, i Anita Bonačić Obradović, a Knežević im ne može ‘prismrdit’ po tim nekim preliminarnim rezultatima. I tu su Knežević, odnosno Centar, trebali donijeti odluku! Prikloniti se ljevici s Bonačić Obradović na čelu, igrat za njih, i u Dubrovniku i na nacionalnoj razini pribaviti sebi političke bodove koje će, za slučaj da ljevica pobijedi, kasnije ‘unovčiti’. Naravno kroz pozicije. Jer što drugo zaključiti, s obzirom da u trenutku kad ima tu mogućnost, a i pravno znanje da ožeže po znatno pogubnijem protukandidatu, ona ne samo da ne koristi serviranu opciju, već joj još, kroz rukavice, ali vrlo providno, staje u obranu?! A zašto je Bonačić Obradović po Knežević pogubniji kandidat od Frankovića – logično je! Franković ne odnosi Kneževićki glasove. Bitka će, makar u prvom krugu, biti na relaciji desni-lijevi. Kneževićkina šansa za drugi krug stoga ne ovisi o tome koliko će umješno pokazati da je bolja od Mata ili nekog drugog HDZ-ovog kandidata, već hoće li se uspjeti nametnuti kao kandidat ljevice. A onda kreće bitka za nekakav centar…
Dakle, prema ovome čemu svjedočimo, za sad je naizglednija teza da se Knežević pomirila s tim da je važnije rušenje HDZ-a, što može samo ujedinjena ljevica, ma makar ujedinjena i samo pro forme, od fotelje. E sad, je li to za pohvalu kao vrlo odano i lišeno ega ili pak licemjerno i kukavički – ovisi iz kojeg kuta gledate. Teško je zaista povjerovati da Knežević vjeruje da na ovaj način ima imalo šanse ostvariti svoj, prije dvije godine iskazani naum – sjesti u prvu fotelju grada. U toliku razinu naivnosti bi bilo jako teško povjerovati. Jer ‘oružje’ koje imaju HDZ i SDP udružen sa Srđevcima je mašinerija odanih glasača, koje Knežević činjenično nema. Ona je imala/ima šanse ovaj ‘rat’ dobiti jedino ‘gerilskom’ taktikom. Navući znatno nadmoćnije ‘neprijatelje’ na svoj teren. A njen ‘teren’, ono gdje je mogla igrati na nadmoć i oplesti bez dlake na jeziku, da joj pri tom nitko ništa ne može, jer joj politika ništa dosad nije dala pa joj ništa, značajno, ne može ni oduzeti. Da je priklonjena istini, pa koja god cijena bila. I da je pravična, poštena i ravnopravna prema svima.
Ovom šutnjom, poštedom ljevičara, podrškom – ne posve otvorenom, ali ne ni presuptilnom kao da je sama sebe navukla na svoj teren i na njemu se počela potkopavati. Iako ona kampanju sama praktički vodi već dvije godine, sada kad je prava kampanja krenula njoj ne treba ni HDZ, ni itko drugi i treći da je sabotira kad čini to najbolje sebi sama.
A Franković…? Njega ćemo analizirati drugi put. Kad ga popusti nervoza, jer jedino je to što se sad primjećuje. Ide po treći mandat, i samo to ima teret dovoljan da može uopće razborito rasuđivati. Jer ipak, to nikome u novijoj hrvatskoj povijesti nije pošlo za rukom. Zato umjesto o budućnosti i prosperitetu grada, čitamo na društvenim mrežama njegove trenutne izljeve, gledamo na Tik-Toku serijal Dinastije Obradović u režiji HDZ-a. Vizije nema ni u tragu. Možda je još rano!