Čitam neki dan u jednoj Facebook grupi raspravu koja se “potegnula” nakon što je gospođa pitala koliko bi novaca trebala tražiti za ponuđeni joj posao – 5 sati čišćenja apartmana, uz slobodan dan tjedno.
-Minimalno 2 i pol tisuće eura! Ako neće – nek’ čiste sami! – savjetuje je prva komentatorica.
Ostali se nadovezuju “razbacujući” se ciframa od kojih mi se doslovno zavrtjelo u glavi. Toliko bi, prema sugestijama, trebala tražiti ako posao podrazumijeva samo čišćenje, a ako treba još prati posteljinu i čistiti okućnicu onda i više.
Ma neee 2 i 500 nego 5 tisuća eura!
-Ma neee, malo je to! Minimalno 5 tisuća eura, a ako još trebate prati posteljinu i čistiti okućnicu onda minimalno 7 i pol tisuća eura. Plus, naravno, smještaj i topli obrok! – sarkastično prokomentiram i dobijem, očekivano nazad, salvu odgovora-napada, kojih je rezime kako ja ne razumijem koliko je težak taj posao. Odnosno razumijem, ali kako sam vlasnica turističke agencije u interesu mi je ljude obmanjivati da rade za “kikiriki”, jer sam napisala: “Ako nećete vi, neće čistiti vlasnici, jer ima tko će”. Dakle ja i svi, bilo vlasnici apartmana, bilo turističkih agencija, kao i ugostitelji i ostali privatnici – mi smo svi bespoštedni, okrutni kapitalisti koji, prema njihovom dojmu, plivamo u parama sa “sve 4 u zrak”, a sve na plećima jadnih iskorištavanih radnica.
E pa sad da ja vas pitam, onako zdravorazumski da procijenite sami: Je li zaista gotovo pola radnog vremena posla za koji je dostatna osnovna škola, vrijednije od onoga što u punom radnom vremenu odrađuju liječnici, profesori i nastavnici… Da ne nabrajam dalje. Dakle, ljudi koji su primarno uložili golemi angažman, vrijeme, na koncu i novce u svoje obrazovanje? Je li zaista briga oko toga je li negdje ostalo malo prašine, koja dlaka u kupatilu, veća od brige kirurga primjerice koji u rukama ima nečiji život? A tek noćne smjene? Operacije koje znaju trajati i po 7-8-10 sati…? Nastavnika koji uz brigu da učenici nauče gradivo imaju odgovornost, uz nas roditelje, i za njihov odgoj?
Sve u svemu lijepo su to neki, odnosno mnogi, zamislili! Dok vi ostali radite puno radno vrijeme cijelu godinu, mi ćemo za malo više od pola prosječnog radnog vremena, za posao koji, ponavljam, ne zahtijeva nikakvu stručnu kvalifikaciju, tražiti i primati novce od kojih ćemo živjeti cijele godine. Odradimo sezonu i “mozak na pašu”! Do iduće sezone.
Ima tko će!
Činjenica jest, i to je posve ok i legitimno, da u kapitalizmu u kojem živimo, plaće određuje zakon ponude i potražnje. Mada bi se i o tome dalo diskutirati u smislu koliku nam, kao društvu, dugoročno štetu stvara činjenica da, upravo zbog navedenog zakona ponude i potražnje, koji javni sektor ne uspijeva popratiti, sve više mladih ljudi odustaje od visokog obrazovanja. Jer, razmišljaju ovako: “Zašto bi se ja telio na jednoj medicini, arhitekturi, ekonomiji, pravu, filozofskom… kad mogu krenuti zarađivati, i to super lovu već od 18. radeći poslove za koje je dostatna osnovna ili pak 3 godine lagane srednje škole?! Zašto bi počeo zarađivati, i to bijednu pripravničku plaću, tek s 23-24-25, a alavija lovu tek s nekih 30-tak, kad do tad mogu skupit lovu i otvorit nešto svoje, biti sam svoj gazda?!”
Ali, ako ćemo i po zakonu ponude i potražnje, cifre s kojima se “bubaju” za posao čišćenja apartmana nikako ne drže vodu. Meštri, kojih nema za lijeka, su druga priča… Da točno je – danas je znatno teže naći radnika, naročito dobrog, savjesnog, odgovornog – negoli je to bilo prije. Ali gospodo ili gospođe drage – ako nećete vi odrađivati, ponavljam, polusatno radno vrijeme posla za koji nije potrebna nikakva stručna kvalifikacija, i gdje je razina odgovornosti smijurija u odnosu na gore navedene poslove, poput liječničkog – za 1200-1300-1400-1500 eura plafon – vjerujte ima tko će! I u Gradu. A ako nećete nitko od vas iz Grada – hoće Trebinjke, Nepalke… I one su spremne raditi i za tisuću eura. Da – ima tu malo posla i zafrkancije oko prijava, košta nešto i smještaj, ali neusporedivo manje od ovih iznosa koje vi mislite da miritate!
Dajte se prizemljite! Ili nemojte…
Nije ovo podcjenjivanje, da ne bude zabuna! Svaki posao je vrijedan poštovanja i, naravno, adekvatnog plaćanja. Ali, gdje ste pošli? Dajte se malo prizemljite! Ili nemojte, pa stanite doma i vodite pravdu po tipkovnicama, a zimi kukajte i tražite da vam se pomogne, jer nemate za platiti stan, za kupiti djeci poklone za Božić, odvesti ih na prikle… A mi koji drpamo cijelu godinu ćemo vam svesrdno izaći ususret i organizirati humanitarne akcije. Ma nema problema!
Isto kao što “nema problema” da je vlasnicima apartmana, turističkih agencija, kafića, restorana… sve eto “palo s neba”. Jeste li promislili da su ti ljudi “podvezali gaće”, pa digli kredit možda za kupiti taj stan koji iznajmljuju? Da je netko isto tako trebao “podvezati gaće”, investirati i dobro se naraditi da postavi privatni posao na noge? I ne samo da ga postavi na noge, već da ga vodi? A iluzije o tome da ti u jednu sezonu zrgnu love za kupiti još jedan stan, otvore još jedan restoran… Isto tako “mačku o rep”. Kad su turističke agencije u pitanju, ugostiteljski objekti, ma kao i bilo koji privatni posao, jeste li promislili kolika su davanja državi, koliko troškovi plaćanja radne snage i ostali? Naravno da niste! A ako mislite da je to tako lako, “pljuni, pa prilijepi” – a što onda, umjesto da čistite, konobarite, pečete pizze za druge, ne kupite svoj apartman/apartmane ili otvorite svoj kafić, restoran, što li već?! Pa dignite “sve 4 u zrak” i “pošteno” plaćajte čistačice 2-3-5-10 tisuća eura! Da, postoje oni koji su bili sretni pa dobili nasljedstvo, ali takvi su u manjini, a ne većini, a vi živite u zabludi.
Slobodno – “razapnite” me za ovaj članak. Stojim iza svake napisane riječi, kao i uvijek, jer moja argumentacija “drži vodu”. Vaša ne! A odnosi se, kao što sam gore već dala naslutiti, i na “konobare” koji ne znaju gvantijeru držat, ni pivu natočit, a kamoli koktel smiksat… “Pizza majstore” koji ne znaju tijesto razvući, nego očekuju da ih gazda nauči. Ali se znaju postaviti i hladno na razgovoru za posao zahtijevati par tisuća eura. Itd…
