KOMENTAR IVANE MIJIĆ VULINOVIĆ Feđa i Kandelora! Gradu na dušu i na preispitivanje…

Danima nakon vijesti o smrti malo je reći našeg velikog književnika Feđe Šehovića čekala sam pročitati kada je komemoracija. Nisam dočekala jer komemoracije nije bilo. Grad Dubrovnik očito ne smatra da ga je čovjek koji je primio nagradu ‘Vladimir Nazor’ za životno djelo, koji je utemeljio Tetar Lero i bio idejni pokretač i voditelj doma Marina Držića, čiji se roman našao na popisu 10 najboljih romana koje je iznjedrila hrvatska književnost u 20. stoljeću te bio jedan od utemeljitelja novopovijesnog romana u hrvatskoj književnosti, dovoljno zadužio da bi mu na ovaj način odao počast. Nije rođen u Grad! Nije! Doselio se k nama, prihvatio nas i zavolio takve kakvi jesmo, fasciniran s nama, postao je jedan od nas. Možda nekima čak i na nerazumljiv način. Gledam sinoć jedan stari dokumentarac na HRT-u o njemu… Izgradio je svoje utočište u Vitaljini, a svoju babu Bosanku, zvao, kako drukčije, nego none!
Toliko je toga nama ovaj književni bard ostavio u naslijeđe; knjiga, predstava, vođenja kulturnih ustanova… Ali gradski oci očito nisu svjesni veličine Šehovićevog lika i djela. Žalosno.
S druge pak strane, a baš se nekako potrefilo u isto vrijeme jer Feđa je partio baš na Kandeloru, gledam galerije s te nekoć zaista gala večere. Svaka čast svakome od pozvanih/prisutnih, međutim pitanje koje se nameće već nakon letimičnog pregleda fotografija za mnoge uzvanike je; a čime nas je to ovaj/ova zadužio da bi sjedao tu noć u Revelinu. Na račun građana, jer ta se večera plaća opće je poznato iz gradskog proračuna. Pitam se samo bi li situacija bila i približno slična da večeru moraju platiti iz svog džepa, kao nekad davnih sedamdesetih?
Posljednja tri desetljeća sve je na račun Grada, što je lijepo, ali zadnjih godina nametljivo upada u oči da stolica na Večeri od Kandelore, prema procjeni naših vladajućih, nije dopala one čije je djelo poznato i cijenjeno ne samo u Hrvatskoj već i izvan nje. Dakle, ako ste jednom bili na listi neke stranke, ako predsjedavate udrugom, radite na nekom lokalnom portalu, na koncu da skratim priču dobri ste s onima koji sastavljaju listu uzvanika, a napeto vam je pa okrenete telefon… večerat ćete na Kandeloru u Revelinu. Štoviše moći ćete dovesti cijelu familiju. Ili pak drugu neku pratnju. Po svom izboru, koga god. Istovremeno doma tu noć ostaju, što njima nije nužno ni važno, ali itekako je bitno ili bi barem trebalo biti Gradu, akademski umjetnici ovjenčani brojnim nagradama čija su djela postavljana u prestižnim europskim i svjetskim galerijama, od kojih neki čak stoje u sveučilišnim udžbenicima, znanstvenici istog tog ranga, da ne nabrajam… Dakle ljudi koji bi trebali biti naša perjanica jer činjenično jesu suvremeni poklisari i Dubrovnika i Hrvatske.
Večera od Kandelore zbog navedenoga je izgubila svoju svrhu i značaj. Ona je postala okupljanje bez mjerodavnog kriterija proizvoljno odabranih ljudi. Ako ste se jednom našli na listi nastavit će vas pozivati, bez obzira što više niste na poziciji na kojoj ste bili. Pa makar nikakvog značajnog traga ostavili niste. A lista se nadalje nadopunjava ne po zaslugama već poznanstvima, bez kriterija. I mogu nam trubiti drugačije, ali imamo oči i zdrav razum za prosudbu. I podatke. Dovoljno je ukucati nečije ime u Google tražilicu. Ako ne izbaci ništa, a za mnoge ne izbacuje ništa osim linka za Facebook i Instagram stranicu, logično da toj osobi uz dužno poštovanje tu nije mjesto. S druge pak strane u istu tu Google tražilicu kad ukucate imena brojnih koji nisu pozvani izlistat će vam se stranice i stranice priznanja, postignuća, značaja za Grad. Dakle nešto je trulo… Ne u Danskoj nego kod nas. I možemo se samo nadati da će se oni koji su odgovorni za navedeno, a to je naravno gradska vlast, pa koja god ona bila od svibnja, stara nova ili posve nova, pozabaviti večerom od Kanedelore. Koja trenutno ipak nema ovo veliko V, a trebala bi imati.
Da se vratim na početak teksta ne bi griješila dušu, možda je pozivan, a nije se odazivao, ali tužno mi je da nikad nisam vidjela fotografiju Feđe Šehovića na Večeri od Kandelore. Ali i brojnih drugih zaslužnih iz svijeta umjetnosti, znanosti, sporta… A Bogu hvala imamo ih!
Najžalosnije je što nam najveći od najvećih odlaze, a mi im nismo odali počast kakvu zaslužuju. Pa sam Luko Paljetak mi se u zadnjoj emisiji koju sam vodila da Dubrovačkoj televiziji, koje više nema, kao ni njega, žalio kako u Teatru nema ni njega, ni Feđe, ni ostalih živućih dubrovačkih književnika. Za njih nema mjesta na daskama. Bio je baš jako nesretan zbog toga. I čim je umro postavila se monodrama njemu u čast. I reprizira se svako malo i ljudi hrle u kazalište. Je li baš nužno da nam velikani umru da bi im odali počast kakvu zaslužuju? Pa evo kao u slučaju Feđe ne učinimo to čak ni tada.
Gradu na dušu i na preispitivanje…