Sve više učenika želi upisati škole u kojima stječu zanat, no postavlja se pitanje – što kada nakon tri godine treba početi raditi u struci u kojoj su se školovali?
Razgovarali smo sa zanatlijama s područja Dubrovnika i pitali ih koliko su mladi ambiciozni za rad ili uopće zainteresirani za posao kao što je postavljanje parketa, rad sa strujom ili vodom. Iako je potražnja za ovim i sličnim zanimanjima sve veća, mladi se ipak ne odlučuju u konačnici raditi taj posao zbog cijele lepeze drugih, možda i lakših, poslova od kojih će više i zaraditi.
Zoran Makljenović radi kao parketar, ali s mladima nema puno iskustva jer, kako kaže, nisu zainteresirani.
– Kada dam oglas da tražim podopolagača ili parketara, nitko iz Dubrovnika se ne javi. Javljaju se firme koje nude strane radnike i oni su dobri radnici. Mladih iz Dubrovnika, a ni iz Hrvatske, nema. Lakše je ‘skiperati’ i voziti kombije ljeti nego klečati i postavljati parkete. Nas smo trojica u firmi – rekao nam je Makljenović te dodao da posla uvijek ima, ali da nekako uspiju sve stići.
Sličnog mišljenja je i električar Ante Barišić, no smatra kako se mladi žele obogatiti preko noći, a to ne ide baš tako.
– Mladi su zainteresirani, ali trend se tek nedavno preokrenuo. Rezultati su vidljivi nakon pet godina, a oni bi ih vidjeli nakon mjesec dana. U ovom poslu to baš ne ide tako. Treba raditi i učiti svaki dan. Mi smo imali dvojicu mladih kolega koji su s nama počeli raditi, jedan sad vozi Uber, a drugi je još s nama. Mladi su dobri i za par godina bi me sigurno mogli naslijediti, ali sve je od čovjeka do čovjeka. Kako se nauče od početka, tako bude i kasnije – kazao nam je Barišić te dodao da je zainteresiranost mala s obzirom na obujam posla.
Nezainteresiranost mladih vidljiva je i Ivanu Markoviću koji radi završne i ostale vodovodne radove. On u svom poslu nema iskustva s mladima jer uglavnom radi sam, ali u razgovoru s kolegama čuje da mladi traže liniju manjeg otpora.
– Nemam pretjeranog iskustva s mladima. Ovako što znam po nekim kolegama, mišljenja su podijeljena, neka pozitivna, a neka negativna. Čujem od drugih kolega da mladi nisu baš pretjerano ambiciozni. Ja znam jednog mladića koji je iznimno veliki potencijal što se tiče mog posla, ali je shvatio da će više zaraditi vozeći Uber. Otvorio je obrt i radi stvarno puno, ali novce koje je zaradio na Uberu ne može zaraditi u zanatu. On je u ovoj godini zaradio 50-ak tisuća eura. To su novci koje ni jedan doktor ne može zaraditi – smatra Marković, a prisjetio se i svog početka u ovom poslu.
– I ja sam nekada bio mlad i nisam pokazivao pretjerane ambicije prema zanatu. To dođe s odrastanjem i odgovornošću. Ali, mladi kao mladi, najviše pribjegavaju tome da što lakše prođu kroz obrazovanje – zaključio je Marković.
