Blagdansko vrijeme, vrijeme je darivanja, ljudske topline i dobre volje.
Svakako, to je i vrijeme od tradicija, a Dubrovnik i okolica imaju istih i pregršt. Tako smo se obratili našim sugrađanima, političarima, sportašima i javnim ličnostima kako bismo saznali koje obiteljske tradicije za Božić i Badnjak oni njeguju.
Vlaho Kljunak, ravnatelj Folklornog ansambla Linđo
U Konavlima uvijek za Badnjak unosimo badnjak u kuću. Sada se te tradicije više drži moj brat. Nakon što se unese, svi se skupa pomolimo i onda se – puca. Nekada se pucalo iz puški, ali danas više iz tradicije samo koju petardu bacimo. Što se mene tiče, neizostavna je ponoćka u Gradu. Nakon ponoćke ide se u prijatelja ‘na glavu’. To je jedan od onih običaja kojeg razvijete s prijateljima i nakon nekog vremena više se i ne zovete, svi se tamo samo pojave. Na Badnje jutro jede se bakalar, a u Konavlima je za vrijeme blagdana neizostavna zelena menestra.
Luka Bevanda, igrač RKHM Dubrovnik
Na Brgatu Badnje jutro počinje kuhanim bakalarom, priklama i kićenjem bora. Poslije podne domaćin donosi dub visine otprilike 1.20 metara okićen bršljanom, lovorikom, maslinom i ružmarinom. Kada padne noć on unosi dub badnjak u komin i govori: ‘Nazdravlje Vam Badnje veče!’, a domaćica ga pospe pšenicom. Nakon toga ide zdravica i obitelj se pomoli. Badnjak se tada stavi na popret i on gori do Sveta tri kralja. Za Badnje večer neizostavni su i kolendari. Odlazak na ponoćku se ne propušta. Za Božić se isto ide u crkvu na misu, a iza obilazimo selo i čestitamo svima do objeda. Objed je svake godine obilat i svečan, samo što na trpezi imamo brgatsku galatinu koja se pravi od svinjskih kožica, nogica i repa. Kada dođe vrijeme i za nešto slatko onda tradicionalno poslužimo suhe smokve, mjendule i orahnjaču. Eto nije puno, ali mi se držimo svoje tradicije i drago mi je što je tako.
Željko Raguž, predsjednik DUSTRA-e
S obitelji za Badnjak uvijek pođemo u Grad i, naravno, potratamo se bakalarom. Kolendavamo kao i svi ostali. Božić je vrijeme za obitelj i uvijek se trudimo da nam to bude prioritet i da provodimo vrijeme skupa u dobroj atmosferi. Naravno imam i obveze kao gradski vijećnik, ali se trudim da ih svedem na minimum jer tome nema puno mjesta za Božić. Naravno i djecu uvijek vodimo sa sobom, bilo da je neko događanje, koncert ili radionica. Ttrudim se da na što više toga idu da osjete taj duh Božića.
Sanja Putica, državna tajnica u MZO
Svake godine se trudimo održati te neke male tradicije. Uvijek sam kod kuće u krugu obitelji i najbližih prijatelja. Držimo se i svih dubrovačkih običaja, a dijelom i konavoskih jer uvijek idem svojima u Cavtat. Na ponoćku idemo svi, a i uvijek s osmijehom dočekujemo brojne kolendare koji nam za Badnjak pokucaju. Spravlja se uvijek isto, zelena menestra, pečenje i juha, kako naša tradicija i nalaže. Drago mi je da je tako jer sve se više gube te tradicije i osobni kontakt u gužvi svakodnevnog života. Uvijek, a pogotovo u ovo blagdansko vrijeme, treba naći vremena za obitelj i prijatelje. Za Božić posao treba zaboraviti, neka čeka neki drugi dan. Treba se okrenuti obitelji i tradicijama.
Darija Mikulandra Žanetić, producentica festivala Midsummer Scene
Mislim da nismo baš originalni po tom pitanju (smijeh). Naravno, tu su obiteljski objed i večera s prijateljima. To su neke neizostavne stvari. Naravno, ne smijemo zaboraviti i tradicije ponoćke i kolendavanja, a potonje je uvijek veselo. Vodimo i djecu, ali znate kako je to, oni su uzbuđeniji pa oni zapravo nas vode svugdje. Badnje jutro je uvijek u Gradu, poslijepodne se obilaze kafići i kuće prijatelja, a navečer se ide na misu. Za Božić uvijek nađemo način da se okupimo uz pjesmu, gitaru i piće. U to vrijeme posao ne postoji samo dobra volja, obitelj i prijatelji.
Marko Potrebica, predsjednik Gradskog vijeća
Već godinama tradicija nam je poći na ponoćku u Grad. Nekada smo išli u moju župu na ponoćku, ali sada neke obaveze ipak nalažu da idemo u Katedralu. Za Božić tradicionalno idemo u Primorje. Tu se svi okupimo na božićnom ručku gdje se naravno jede zelena menestra. Nakon toga dolaze prijatelji i skupimo se u kominu uz pjesmu do kasno u noć. To je već dugogodišnja tradicija i ne treba ih posebno zvati. Znaju gdje treba doći (smijeh). Djecu učimo kolendi pa ih rođaci vode po susjedstvu da sudjeluju u tradiciji kolende i nazdravljanja. Također, za Božić se uvijek tradicionalno ide i na misu u Ston u Crkvu svetog Ivana i Pavla. Mislim da su te tradicije jako bitne, jer ne smijemo zaboraviti pravi smisao Božića, a to nisu bogati ručak, pokloni ili Djed Mraz, već rođenje Isusa i drago mi je što se kod nas taj smisao nije izgubio.
Edi Jertec, član ansambla Kazališta Marina Držića
Dijete sam Grada i moram priznati kako su samo neke tradicije opstale. Kada sam bio mlađi češće smo ih održavali, ali to ne znači da su se zaboravile. Išlo bi se u đir po kućama u Gradu i nazdravljalo se Badnje jutro. Pitanje je bi li došli doma na vrijeme, ali bakalar se kod kuće nije izbjegavao. Negdje oko četiri, pet poslijepodne krenule bi pripreme za još posjeta kućama prijatelja i susjeda. Kako bi koju kuću posjetili, dobili bismo blagoslov roditelja, ali bismo i počastili domaćine. Sve bi to trajalo do ponoćke koja se nije izbjegavala. Iza ponoćke, pogotovo kada sam bio mlađi, išlo bi se u đir po gradu. Znate kako je to sutradan. Božić je, jedan lijep i svet dan, ali nerijetko bi se znalo doma dolaziti u neke sitne sate. Danas je nažalost malo toga preživjelo, u Gradu nema ljudi i mi smo se kao prijatelji podosta razišli po svijetu, ali uvijek ostane onih par prijatelja koje ćeš uvijek posjetiti. Teško je nekada uskladiti sve da bi se posjetili i vidjeli svi prijatelji koji su pošli iz Hrvatske, a ne bi trebalo biti teško, bar ne u ovo doba. Mislim da će, kako budemo sve stariji, sve to biti lakše i da ćemo više cijeniti tradicije koje smo malo zanemarili.