Zbirka pjesama Jacquesa Préverta, izašla u sklopu biblioteke Mirac mali, predstavila se večeras u Saloči od zrcala povodom četrdesete godišnjice autorove smrti.
Ovu knjižicu, nazvanu ‘za svačiji špag’ priredio je te ujedno i preveo odabrane pjesme Luko Paljetak. U predstavljanju ove knjige, večeri francuske poezije i šansone, sudjelovali su akademik Luko Paljetak, Sebastijan Vukosavić, Boris Njavro i uz Sebu, na harmonici Mario Miladin.
– Želim vam večeras ugodan provod. Skupili smo se iz jednog zanimljivog razloga, druge knjižice u nizu ‘za svačiji špag’. Prošle godine je gospar Luko Paljetak spominjao kako je 80 godina od smrti velikog Lorce. Tako je izniknula prva knjižica u biblioteci Mirac mali, a Luko ide dalje i stalno radi, te je tako došlo do knjižice o još jednom velikom autoru, Jacquesu Prévertu. Ponovo je gospar Luko preveo pjesme na svoj način, napravio pogovor i sve pripremio, dok je korekturu knjižice učinila Anuška Paljetak kojoj posebno zahvaljujemo. Slijedi treća, što će biti ugodno iznenađenje, no o tome ima vremena – kazao je uvodno Boris Njavro na početku večeri te prepustio riječ akademiku Paljetku.
– Razlog večerašnjeg okupljanja je jednostavan – večeras nema nikakvih događaja – nasmijao je Paljetak sve prisutne kazavši kako smo ‘svi mi jedan događaj’. No…
-No, najveći događaj na svijetu je ljubav. To je ovaj veliki autor shvatio valjda na samom početku svog života, da nema drugog ili boljeg rješenja za ovaj naš komplicirani svijet, boljeg načina za dvoje ljudi… Ljubav je jedina i najbolja stvar. ‘Čovjek bez ljubavi nalik je na feral bez svjetlosti, na javnu kuću bez ferala, na luku bez mornarske četvrti, bez muzike i pjesme, glupu kao nosač aviona’, zapisao je Prévert. U ovom malom citatu možemo otkriti ne samo svu filozofiju ovog čovjeka, koji je također bio i izvrstan slikar, kolažist, već sažetost njegovog rada – kazao je Paljetak, dodavši kako je Prévert shvatio kako postoji samo ljubav, ona najjednostavnija.
– Kad prestane ta vrsta ljubavi, nema više tragedije, idemo dalje. Stvar je vrlo jednostavna, funkcionalna i na toj filozofiji odgojile su se mnoge generacije. Na Jacquesu Prévertu. Uzmite u obzir kako su mnoge majke svojoj djeci dale ime Barbara upravo pjesme koja se zove ‘Barbara’, da su se i zbog njegovih stihova mnogi zaljubljivali i posuđivali ih kao svoje. Kao mladi početnici pjesnici, znali smo posegnuti u Préverta, da nam pomogne u času kad nam ponestaje inspiracije. No, ljubavi jesmo imali dovoljno. Uvijek je ima dovoljno, samo ju ne vidimo – dodao je akademik Paljetak, kazavši kako Prévert bio ‘veliki vjernik ljubavi’, dok s druge strane pak ‘ateist, anarhist, no zapravo za urednu pobunu svijeta i uredni kaos’.
-Zašto smo zaboravili Préverta? To je pitanje na koje je teško odgovoriti. Jesmo li mi to ogrubjeli? Jesmo li našli neke druge pjesnike, jesu li pjesnici – ‘rockeri’ dostojna zamjena? Oni su isto, samo na drugom planu. Zašto smo zaboravili Préverta? Zato što, odjedanput, ne želimo više biti nježni, ne želimo biti zaljubljeni. Želimo biti ‘tough’, kliknuti odmah na prvu, a kliknuti na prvu znači – ugasiti na drugu – zaključio je Paljetak.