Andrej Kurkov ukrajinski je pisac rođen u okolici Sankt Peterburga. Piše na ruskom i ukrajinskom. Studirao je na Institutu za strane jezike u Kijevu, a neko je vrijeme radio i kao novinar.
Vojnu je službu odslužio kao zatvorski čuvar u Odessi. Radio je kao filmski kamerman, a zatim je i sam počeo pisati scenarije, uključujući i one za vlastita djela. Autor je 19 romana i desetak knjiga za djecu.
Piše: Marko Žanetić
Uz pohvale književne kritike, Kurkov je svojim romanima postigao i zavidan komercijalni uspjeh. Njegove su knjige prevedene na većinu europskih jezika, kao i na japanski, kineski i hebrejski i prodane u više od četiri milijuna primjeraka, po čemu je Andrej Kurkov najuspješniji suvremeni ukrajinski pisac te prvi i jedini autor s područja bivšeg Sovjetskog Saveza čiji je roman dospio na ljestvice 10 najprodavanijih knjiga u Europi. Nedavno je bio i u Hrvatskoj povodom promocije njegove nove knjige Vrtlar iz Očakova.
Viktor Zalatarjev živi mirnim, ali nikako običnim životom. Ima svog prijatelja pingvina Mišu kojeg je uzeo kada je Zoo dijelio životinje. Eto, nije da baš ima brdo prijatelja, ali njegov Miša mu je tako jako prirastao srcu da je osjećao kao da je on pravi čovjek, a ne pingvin. Pingvini su dosta slični čovjeku, jedna od sličnosti je i ta što pingvini također hodaju na dvije noge. Jednog dana ga sasvim iznenadi poziv glavnog urednika u Kijevskim novina s neobičnim upitom želi li pisati osmrtnice za važne i poznate osobe. Prihvaća taj dobro plaćeni posao, ali ne zbog novca. Od tada mu se život promijenio. U život mu ulazi još jedan Mišo ne-pingvin, njegova kćer Sonja i Nina koja čuva Sonju kada je Viktor odsutan.
Možda mislite i što sad tu može biti zanimljivo, ali ako tako mislite itekako se varate. Roman je prepun karakterističnog humora i gospodin Kurkov se odlično služi riječima. Tako me je opis nekih situacija oduševio. Njegov stil pisanja je jako poseban i zanimljiv. Vrlo brzo uvuče te u radnju i ne pušta tako lako. Roman za sigurnošću ne mogu svrstati u jedan žanr, ali svakako ima karakteristike krimića. Kako priča ide sve dalje, napetost i znatiželja je sve veća i drži te do posljednjih stranica. Kraj romana i moj rastanak s Viktorom me je malo i iznenadio. Nisam jako pridavao pažnju ukrajinskoj književnosti, ali to je bilo do sada. Od sada, zahvaljujući Kurkovu i mojoj dragoj prijateljici Dariji Lisenko koja mi ga je preporučila, svakako ću s više pažnje pratiti suvremenu ukrajinsku književnost i naravno, pročitati ostale Kurkove knjige koje su izašle kod nas. Andreja zasigurno zasluženo zovu jednog od najboljih suvremenih pisaca Ukrajine. Od srca preporučujem da pročitate ili barem bacite oko na Kurkova i knjigu Kako preživjeti s pingvinom.