Knjiga Un arcivescovo del Cinquecento inquieto: Lodovico Beccadelli tra letteratura e arte (Dubrovački nadbiskup Lodovico Beccadelli: na razmeđu književnosti i umjetnosti) povjesničarke umjetnosti Tanje Trška, koju je objavio Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, prati životni put i crkvenu karijeru Lodovica Beccadellija (Bologna, 1501. – Prato, 1572.) kroz veze s likovnim umjetnostima. Unatoč pozornosti koja je njegovu životu i djelu posvećena u talijanskim i hrvatskim studijama, tema nadbiskupa Beccadellija u ulogama naručitelja, sakupljača umjetnina, sudionika kulturnih zbivanja i prijatelja umjetnikā koje su u njegovoj osobi povezale dvije jadranske obale nije do ove knjige bila sustavno istražena.
Veze Lodovica Beccadellija s likovnim umjetnostima i renesansnim umjetnicima – među kojima se ističu Tiziano Vecellio, Michelangelo, Jacopo Sansovino i Giulio Bonasone – intenzivirale su brojne promjene umjetničkih središta, jer je put Beccadellijeve crkvene karijere vodio od Tizianove Venecije i Michelangelova Rima do renesansnog Dubrovnika, te zatim u Toskanu – Firencu, Pisu i Prato – u vrijeme vladavine obitelji Medici. Na dužnosti dubrovačkog nadbiskupa (1555. – 1564.) i za vrijeme boravka u Dubrovniku Beccadellijevi su napori bili usmjereni na obnovu duhovnog i materijalnog stanja nadbiskupije, a u sferi likovnih umjetnosti na dogradnju i uređenje nadbiskupskog ljetnikovca na otoku Šipanu, koji je – usprkos lošem stanju očuvanosti – prepoznat kao jedno od ključnih djela ladanjske arhitekture dubrovačkoga područja i najraniji sačuvani primjer fresko dekoracije svjetovnoga sadržaja u ladanjskom prostoru. Beccadellijeve narudžbe i obnove obiteljskih posjeda prate se u dijelu knjige posvećenom likovnoj baštini i naručiteljskoj djelatnosti nadbiskupa u Bologni i okolici, a u knjizi se obrađuju i teme koje je moguće smjestiti na granicu između književnosti i likovnih umjetnosti, gdje je posebna pozornost posvećena odnosu s Michelangelom.
Kako ističe recenzentica knjige prof. dr. sc. Sanja Cvetnić, autorica ‘postavlja uzorni obrazac istraživanja i prezentacije istraživačkih rezultata i to na jednom važnom ulomku povijesti umjetničke baštine promotrenoj kroz ključ naručitelja, nadbiskupa Lodovica Beccadellija. Osim toga, kroz sudbinu nadbiskupa povezuje (i sučeljava) kulturno ozračje različitih sredinā s dviju jadranskih obala pa je društveni interes širi od hrvatskih granica, čime ujedno predstavlja hrvatsku znanstvenu zajednicu kao aktivan, a ne samo receptivni dio europske humanistike’. Kao posebna vrijednost knjige ističe se činjenica da je napisana na talijanskom jeziku, čime je omogućena njezina dostupnost znanstvenoj i stručnoj javnosti i izvan hrvatskih granica.
Drugim riječima, sjajna knjiga Tanje Trške, koja proučava blistave umjetničke veze između hrvatske i talijanske sredine u vrijeme renesanse, a danas te iste obale povezuje kroz vrhunsku znanost.
Nella Lonza
