Napokon otriježnjenje!? Jučerašnja presica odgovorne osobe Grada Dubrovnika koja priznaje svoju slabost i nesposobnost upravljanja gradom dobra je vijest za naše građane. Tako je prekjučer, na sveopće veselje i gradonačelniku postalo jasno da uporno režemo granu na kojoj sjedimo – ističu iz Kandidacijske liste građana birača Srđ je Grad.
Ostatak priopćenja donosimo u cijelosti:
-Obzirom da znamo da se dokazano radi o osobi koja je nesposobna uopće razumijeti što je to GRAD, a kamoli išta suvislo s njim i napraviti, jedino je moguće da se radi o pomoći s nebesa koju možemo nazvati – pravim malim čudom. A čudo je doista još jedino što nas može izvući iz ovog kaotičnog glavinjanja u kojem je nabrajanje nebuloznih cifri koje se ovdje „vrte“ postalo svakodnevna mantra građanima Dubrovnika kojima ovaj Grad polagano klizi iz ruku. Poticaj ovom prosvjetljenju bilo je osobno iskustvo nemogućnosti izlaska iz Grada. Iskustvo je ovo koje je iskusio svaki drugi Dubrovčanin, no u ovo predizborno vrijeme ovo je dobar motiv da nam Vlahušić ponovno krene obećavati „brda i doline“, kao i slučaju pitanja Referenduma na Srđu. Ovo svojevrsno pokajanje kao i uvijek ima vrlo jednostavnu zadaću – uvjeriti potencijalne glasače da se nešto radi i da „nevidljiva ruka“ Gradonačelnika bdije nad svima nama.
U stvarnosti, Dubrovnik se nalazi na nikad nižoj civilizacijskoj razini u svojoj cjelokupnoj povijesti! Jer kako protumačiti činjenicu da nam je potreban UNESCO sa svojim „pritiscima“ kako bi nas uvjerio da je Dubrovnik biser svjetske baštine koji zahtjeva izradu Plana upravljanja, Studiju za razvoj turizma s posebnim osvrtom na kruzerski turizam, kao i ostale planske dokumente koji se tiču elementarne sigurnosti unutar Grada u slučaju elementarnih nepogoda. Spomenimo i zahtjeve za širenje sigurnosne kontaktne (buffer) zone gdje bi se zaštita proširila i na more oko Lokruma i na zapadne padine Srđa kao i na čitav tvrđavni pojas na platou Srđa. Da je ovo pravi gradonačelnik, on bi potegao sve svoje veze i iskustvo da ovo izbori za našu budućnost, ali ne, on nije taj, tek nažalost, još jedan dubrovački promašaj. Prisjetimo se i promašenih poziva građanima da ne izlaze iz svojih domova u slučaju kruzerske invazije, bivše gradonačelnice Šuice.
A što onda oni rade?
To što oni rade jest jednostavno rečeno – rasprodaja Dubrovnika. Ova rasprodaja nije samo materijalna rasprodaja prirodnih resursa kao npr. Srđa ili eksploatacija gruškog obalnog pojasa, već ono još gore, ovo je rasprodaja naše uljudbe, onoga što nas čini Dubrovčanima, ovo je rasprodaja našeg ponosa i onoga što je Dubrovnik oduvijek krasilo – držanje mjere.
Možda je u tom smislu doista za Dubrovnik kasno, jer ako na izborima za Gradonačelnika pobijedi osoba koja je osuđena zbog zloporabe položaja i ovlasti, ako nam ta ista osoba prodaje gorak ukus malograđanštine prispodobljene u fontanama od Coca Cole ili gomilanjem božićno- novogodišnjih kućica na Stradunu koje valjda služe da zaboravimo prazninu Grada (do koje je dovelo upravo promašeno promišljanje Dubrovnika), ako se ljude koji su sačuvali zrno dostojanstva prema Gradu u kojem žive posprdno naziva „njorgetalima“ kada iskažu neslaganje sa kulturalnim devastacijama, onda to nije onaj Dubrovnik o kojem smo navikli govoriti. To je neki drugi Dubrovnik i vrijeme je da to sebi priznamo!
Krepat ma ne molat
Ipak, ne treba se predavat dok ima ljudi koji ovaj Grad „ćute“, a ima ih i treba da ih ima. Za njih vrijedi jedino to da se ne smiju predati malodušnosti i da se sustavnim upiranjem na izradi planske dokumentacije, poštivanju zakonskih okvira, prvenstvu javnog interesa nad privatnim stvari mogu promijeniti.
Mi u Srđ je Grad duboko vjerujemo u to – priopćenje je KLBG Srđ je Grad.