U sklopu mjesečnog promišljanja o letargiji, u organizaciji mladih okupljenih oko dubrovačkog Studentskog katoličkog centra (SKAC), ovog utorka 18. ožujka u prostorijama Samostana sv. Klare na red je došla tzv. ‘kava s duhovnikom’.
Riječ je o druženju mladih koji su zajedno s jednim duhovnikom, tj. svećenikom promišljali o mjesečnoj temi. Ovog puta taj duhovnik je bio don Hrvoje Katušić, koji je prije same ‘kave s duhovnikom’ uistinu skuhao kavu i čaj, te su mladi nakon toga u opuštenoj i prijateljskoj atmosferi razgovarali o letargiji.
Ivan Lučić uveo je ukratko u mjesečnu temu, nakon čega je don Hrvoje pokušao dati odgovor na pitanje što bi Crkva rekla o letargiji, a krenuo je od biblijskog odlomka iz Markovog evanđelja.
Zatim je kazao da je u povijesti Crkva nažalost znala nastupiti kao da ‘ima’ istinu, kao da je posjeduje, što danas više nije slučaj, a kao primjer naveo je i trenutnu raspravu o pitanju primanja sakramenata rastavljenih i civilno ponovno vjenčanih, te je potaknuo okupljene mlade da zajednički promišljaju o raznim temama, naglasivši da on ne želi dati gotove zaključke.
Zatim je donio prvu rečenicu iz dokumenta Drugog vatikanskog koncila Gaudium et spes: „Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe, jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika.“
Svi zajedno su zaključili da je Isus svačiju radost i nadu, žalost i tjeskobu, doživljavao kao svoju, a to je primjer i zadatak i svakom vjerniku. Naglašeno je da kršćanstvo ‘ne poznaje zatvaranje vrata’, tj. da vjernik ne smije biti letargičan ni u odnosu na drugog čovjeka.