Crysta Perak se 2019. godine preselila u Hrvatsku iz daleke Kanade, a već tri godine živi u Konavlima. Tijekom života bavila se raznim poslovima, putovala je svijetom, a u filmskoj industriji provela je čak devet godina. Ipak, sada je strast pronašla u dresiranju pasa, a nagrade koje ostvaruju ona i njen Čehoslovački vučji pas govore kako joj ova zanimacija ide i više nego dobro. Crysta i i njezina kujica Heze Dream Sonata Carpathica u kratkom su vremenu osvojile srca publike i sudaca u svijetu kinologije. Iza svakog naslova koji Heze nosi stoji nevjerojatna količina truda, učenja i posvećenosti. Do sad Heze ima osvojene ove titule: Svjetski prvak u kategoriji najmlađih štenaca, Nada Hrvatske, Šampionski naslov u kategoriji štenaca u Bosni i Hercegovini, Juniorski šampion Bosne i Hercegovine, Juniorski šampion Hrvatske, Kvalifikacija za Crufts i Mladi Međunarodni Šampion u Ljepoti.
– Kao bilo koji sport ili hobi, natjecanje sa psima oduzima vremena, novca i dosta osobnog ulaganja. Ne sudjelujemo uvijek u svim danima natjecanja. Radimo koliko možemo. Nije nam cilj samo osvojiti nagrade, već da zajedno rastemo, gradimo samopouzdanje i povežemo se – otkrila nam je Perak.
Cijelo putovanje je započelo 2021. godine, kada je Crysta počela pratiti Slovački uzgojnički program Sonata Carpathica.
– Radi se o vrlo cijenjenom uzgajivaču koji stavlja naglasak na zdravlje, temperament i unaprjeđenje pasmine Čehoslovačkog vučjeg psa. Oduvijek sam cijenila njihovu filozofiju, a posebno mi se svidjelo kako imenuju pse po zvijezdama. Heze je, primjerice, dobila ime po zvijezdi iz sazviježđa Djevice – objasnila je Perak.
Heze nije pas koji dolazi iz ‘obične’ obitelji i iza nje stoji cijela jedna priča. Majka joj je terapijski pas, a otac joj glumi u filmovima. No, Crysta kaže kako je svoju osobinu i radne navike Heze naslijedila od svojih predaka. Otkrila je kako je Heze uvijek u pokretu, stalno laje i da neprestano želi nešto raditi te kako nije nikako materijal za terapijskog psa.
– Oduvijek me privlačila pasmina Čehoslovački vučji pas. Prvi put sam jednog vidjela 2010. godine u Vancouveru i odmah sam bila očarana. Tada još nisam bila spremna za psa, ali godinama kasnije, nakon što sam se preselila u Hrvatsku, nabavila sam svog prvog vučjaka tijekom COVID lockdowna, no nažalost, on nije bio etički uzgojen. To iskustvo potaknulo me da dublje istražim pasminu i potražim psa čiji su roditelji zdravstveno testirani i stabilnog temperamenta. Tako sam ušla u svijet izložbi pasa i na kraju pronašla Heze – kazala nam je Crysta.
Sve je krenulo od nule
Crysta je u sve ovo ušla sama, a došlo je do toga da je u tako kratko vremena s Heze osvojila nagradu ‘Međunarodnog šampiona u ljepoti’. Ipak, u cijelom procesu imala je i podršku zaručnika koja joj je davala motivaciju da dalje ustraje u ovom hobiju.
– Krenula sam od nule, učila sam sve sama, preko YouTubea, Facebook grupa i metodom pokušaja i pogrešaka. Griješila sam (primjerice, jednom sam izašla u krivo vrijeme tijekom BIS-a u Crnoj Gori!), ali svaka izložba naučila me nešto novo. Rasle smo zajedno, ja kao handlerica, a Heze kao izložbeni pas – rekla je Crysta.
Kazala nam je i kako je sve ovo samo početak te da bi voljela istražiti i dodatne oblike treninga, sportova, a možda čak i filmski rad. Kao najveći problem istaknula je to što se natjecanja ne održavaju uvijek vikendom te kako ponekad padaju usred tjedna i traju po nekoliko dana i to je razlog zašto Heze malo sporije skuplja titule.
– Najveće iznenađenje za mene bilo je vidjeti koliko su neki handleri i njihovi psi dotjerani i usredotočeni. Prođeš pored savršeno njegovanog pudla koji mirno leži na stolu za uređivanje kao da je kraljevske krvi, dok ga vlasnik uređuje bez ikakvog otpora. To je zaista inspirativno, ali i pomalo zastrašujuće! A naravno, uvijek je poseban doživljaj vidjeti toliko različitih pasmina izbliza. Samim boravkom tamo naučiš jako puno – ispričala je svoje iskustvo Crysta.
Na izložbe ide cijela ekipa
Početak kao početak nije bio lagan. Crysta je objasnila kako je Heze uvijek lajala dok je čekala svoj red za izložbu, a često bi se razigrala i hvatala je za ruku dok bi se trebale kretati u krug. Objasnila je i kako je riječ o pasmini koja nije poznata po lakoći odgoja i ne vole biti odvojeni od čopora. Na natjecanja tako idu svi zajedno, Crysta i njen zaručnik, Heze i njihova druga dva psa Jura i Nikita koji obično ostanu u autu dok Crysta nastupa s Heze.
– Kunem se da ona tada protestira ‘Zašto ja moram raditi dok su svi oni tamo, mama?’ – ispričala nam je Crysta kako to zapravo izgleda, u pozadini cijele priče. Vježbaju gdje stignu: u parkovima, na parkiralištima, pa čak i ispred ogledala kod kuće.
Kao najdraži trenutak Crysta je spomenula trenutak kada je Heze osvojila vrpcu za Minor Puppy World Winner, koja je bila njihova prva izložba, a ovaj događaj smatra i početkom svega. Za sebe kaže kako je po prirodi sramežljiva i da je ulazak u svijet izložbi pasa bio ogroman iskorak iz zone komfora. Crysta je nedavno i službeno otvorila firmu, a nakon što se još riješi dio papirologije Konavle će dobiti klub za pse.
Crysta ima ideju kako će izgledati njen salon za pse
– U našem području već postoji lokalni kinološki klub za lovačke pse, ali Hezeina pasmina baš ne pripada tom svijetu. Iako izgleda kao vuk, zapravo je prilično plašljiva! Ipak, ima nevjerojatan njuh, a njezina pasmina poznata je po izvrsnosti u potragama i detekciji mirisa. Voljela bih pokrenuti jedan ležeran, zabavan klub aktivnosti za pse, fokusiran na stvari poput “Nose Work-a”, gdje psi uče tražiti određene mirise, čisto radi zabave i mentalne stimulacije. Heze i ja to već treniramo same, ali voljela bih jednog dana dobiti certifikate kako bih mogla poučavati i druge ovdje u Konavlima – otkrila je Crysta kojoj je već prvi posao davne 2011. godine upravio bio u jednoj trgovini za kućne ljubimce. Nakon toga je jedno vrijeme radila i kao veterinarska tehničarka, a cijelo to vrijeme je usputno studirala film te je radila povremeno na filmskim setovima i u produkcijskim uredima.
U svom salonu planira nuditi usloge poput kupanja, podrezivanja dlake, njege noktiju i uklanjanja mrtve dlake.
– Što se tiče proizvoda, planiram prodavati Nekmar, visokokvalitetnu hrvatsku hranu za pse kojoj i sama vjerujem i koristim je za svoje pse. Cijenjena je u svijetu izložbi pasa i blaga prema osjetljivim želucima, posebno kod energičnih pasmina poput moje. Za kozmetiku, u kontaktu sam s Milla Cosmetics, brendom osnovanim blizu Zagreba. Njihova glavna formulatorica, Master Hladnik, ima nevjerojatno znanje o zdravlju kože i prirodnim sastojcima. Njeni proizvodi formulirani su tako da odgovaraju i najosjetljivijoj koži i dlaci, upravo ono što želim nuditi svojim klijentima. Dugoročno, voljela bih da trgovina postane lokalno središte, ne samo za grooming i opremu, nego i za edukaciju, savjete, pa čak i male radionice ili događanja za zajednicu – ispričala nam je svoje planove sugovornica. Za Heze ima cilj, odnosno ostvarivanje titule ‘Međunarodnog šampiona ljepote (C.I.B)’.
Kad bi Heze mogla pričati rekla bi…
Crysta želi da Heze u Hrvatskoj osvoji sve nacionalne odrasle titule: Šampion, Grand Šampion i Aposlutni Šampion. Njen plan je i da Heze vrati u njenu ‘matičnu zemlju’ u Slovačku kako bi sudjelovala na tradicionalnim radnim i karakternim procjenama pasmine.
– To uključuje Bonitaciju, gdje se ocjenjuje struktura i karakter psa, te SVP testove izdržljivosti, seriju dugoprugaških proba posebno osmišljenih za čehoslovačke vučje pse. Prva razina, SVP 1, sastoji se od 40 km trčanja uz bicikl, u određenom vremenskom roku. Taj test dokazuje da pasmina još uvijek posjeduje izdržljivost i energiju svojih vučjih predaka. To nam je ogroman cilj za ovu godinu i mislim da će moj zaručnik biti taj koji će voziti bicikl 40 km uz nju, dok ja navijam sa strane! Sve je to dio pokazivanja da Heze nije samo lijepo lice, ona je snažna, motivirana kuja koja fizički i mentalno ispunjava standarde svoje pasmine – kazala je Crysta.
Zanimalo nas je i što misli da bi Heze rekla kad bi mogla pričati.
– Oh, opet to radimo? U redu… ali samo ako ja prva smijem zalajati o tome! – rekla je njena vlasnica kroz smijeh. Objasnila je i kako kao pasmina čehoslovački vučjaci nisu za početnike. Riječ je o psima koji zahtijevaju vrijeme, trening, razumijevanje i poštovanje.
Naša sugovornica, koja je zaista iskusna u ovom području, objasnila je kako ova pasmina brzo može postati anksiozna ako nemaju obuku za boks ili sigurno ograđen prostor. Osim toga, ako napustite kuću bez njih, zavijat će tako da svi znaju da ste ih ostavili same na neko vrijeme.
– Unatoč svemu tome, nevjerojatno su odani svojoj obitelji. Jura i Heze obožavaju djecu. Nježni su, pažljivi i potpuno se raznježe uz mališane. Kod kuće su privrženi, smiješni i puni osobnosti. Učinit će sve da zaštite i budu blizu ljudi koje vole. To je dio koji ljudi često ne očekuju, ispod divljeg izgleda i snažne energije, krije se pas koji samo želi pripadati – smatra njihova vlasnica. Često je ljudi pitaju i hoće li pariti Juru i Heze, a Crysta odlučno odgovara ‘ne’. Razlog je što Jurini roditelji nisu testirani na nasljedne bolesti, a i on sam nema rodovnicu.
Objasnila nam je i ako odluči jednog dana pariti Heze da će to biti s mužjakom koji ima rodovnicu, zdravstvenu dokumentciju i koji je dokazao svoju stabilnost.
– Moj cilj nije samo proizvesti štence. Cilj je zaštititi i unaprijediti pasminu. Češkoslovački vučjaci su ozbiljna pasmina. Zahtijevaju pažljivo uparivanje, dugoročno planiranje i potpunu transparentnost. Bez toga riskiramo prijenos skrivenih zdravstvenih problema, nestabilnog temperamenta ili osobina koje pasminu udaljuju od onoga što je trebala biti. Jura je za mene savršen, ali nije savršen za uzgoj. I to je u redu. On ionako ima najvažniji posao na svijetu: biti član moje obitelji – rekla je Perak.
Prilagodba na život u Konavlima
Crysta sada sa svojim zaručnikom živi blizu mjesta u Konavlima gdje joj je nekad živjela baka.
– S jedne strane, Konavle su predivne, mirne, okružene prirodom i s laganijim, prizemljenijim ritmom života. Obožavam tiha jutra, planine u daljini i povezanost sa životinjama i zemljom. To je potpuno drugačiji ritam od života u kanadskom gradu. Ali naravno, selidba u drugu zemlju nije jednostavna. Ostavila sam iza sebe brz i strukturiran sustav u kojem stvari poput dozvola i procedura često idu puno brže. Ovdje sam morala naučiti puno o strpljenju, birokraciji i kako se snaći kad stvari ne idu po planu. Također sam morala izgraditi sve ispočetka, društveni život, posao, pa čak i samopouzdanje – otkrila je naša sugovornica.
U Kanadi je radila po 16 sati dnevno samo kako bi preživjela, a sada je njen posao potpuno od kuće. Rekla je kako je u Kanadi stalno imala osjećaj da trči za vremenom i kako je radila da bi mogla živjeti. Kaže i kako mnogi lokalci budu iznenađeni što se preselila u Hrvatsku. No, ona je objasnila kako na papiru zaista zarađuje puno više, no s druge strane medalje u Kanadi su i puno veći troškovi stanovanja.
Nadimak među lokalcima
– Mnogi ljudi ovdje misle da sam malo luda, pogotovo zato što svoje velike pse držim u kući! U ovom kraju je puno češće da veliki psi žive vani u dvorištu ili u boksu. Ljudi su često iznenađeni kad kažem da moji češkoslovački vučjaci radije leže na kauču. Voljela bih da provode više vremena vani, posebno u našem velikom ograđenom vrtu, ali oni nisu zainteresirani. Vrata balkona su cijelo ljeto otvorena, a gdje su oni? Unutra, odmaraju ispod klima uređaja na najudobnijem mjestu na kauču. Totalne dive! – ispričala je Crysta koju u Konavlima zovu ‘ona s vučjacima u dnevnoj sobi’, ali kaže kako joj je to skroz u redu.
Zanimalo nas je i kakva je Hrvatska za pokretanje malog biznisa prema njenom mišljenju.
– Hrvatska nije uvijek najlakše mjesto za pokretanje malog biznisa, pogotovo u ruralnim krajevima i stvarno moraš graditi stvari od nule. Ali ako voliš ono što radiš i spremna si raditi naporno i prilagođavati se, vjerujem da možeš uspjeti. Ne očekujem da ću se obogatiti ovime, ali to nije cilj. Moj cilj je izgraditi život koji volim, u kojem svakodnevno radim sa životinjama, povezujem se sa zajednicom i imam slobodu razvijati nešto što je stvarno moje – zaključila je Crysta Perak.
Foto: Privatna arhiva