Festanjuli su svjetovni domaćini Feste, predstavnici građana. Jedan se bira iz redova pomoraca – kapetana, a drugi obrtnika – drugih građanskih zanimanja. Taj izbor festanjula baš između kapetana i obrtnika uspomena je na kršćanski i slobodarski duh Dubrovačke Republike, koja je pod zaštitom svetoga Vlaha uživala samostalnost i blagostanje od rada, ponajprije tih uslužnih i proizvodnih zanimanja.
Glavno mjerilo kojim se članovi Bratovštine vode pri izboru novih festanjula jesu čestitost i stručnost; da su u svome zvanju radišni i odgovorni, da ih prati dobar glas ljudskoga i kršćanskog ponašanja, ugledni na poslu, u obiteljskom i osobnom životu; da su vjernici ne samo po izjašnjenju, nego i po onome što sve čine, govore i kamo idu nedjeljom.
Istraživanja ukazuju kako se festanjuli spominju već na Festi 1836. godine, dok se u sakristiji zborne crkve svetoga Vlaha čuva dokument – popis festanjula od 1874. do danas. Ne zna se točno koje godine su bili izabrani prvi festanjuli, ali danas su poznata imena dvojice priređivača feste još iz 1873. Tada su za festanjule izabrani kapetan Petar Jakšić i zanatlija Mato Šarić.
Festa bez festanjula
Svjetovni domaćini Feste nisu imenovani u nekoliko navrata. Godine1883. Općinski činovnici preuzimaju ulogu festanjula, a političko upravljanje izbora festanjula događa se i u razdoblju od 1907. do 1911. kada gradonačelnik Pero Čingrija ukida tradicionalno biranje festanjula međupukom. Naime, Čingrija je krajem prosinca 1906., obrazložio da ukida festanjule zbog rastrošnosti i velikih troškova. Ipak, riječ je ponajprije bila o odluci koja se odnosila na političke prilike u Dubrovniku, ali i Dalmaciji te je tijekom sljedeće četiri godine tročlani odbor imenovao vijećnike zadužene za upravljanje svečanosti sv. Vlaha.
Časnu dužnost koju su inače predvodila dva festanjula, biranjem u vijećnici obavljala su katkad
tri izabrana vijećnika. Festanjuli nisu birani ni tijekom posljednje dvije godine Prvog svjetskograta, 1917. i 1918., a proslava blagdana svetog Vlaha bez slavlja, procesije pa samim tim i odabira festanjula, obilježila je i godine Drugog svjetskog rata od 1942. do 1944. Ondašnja komunistička vlast ukinula
je odabir festanjula. Oni se nisu birali od 1949. sve do 1972.
Dva kapetana
A, tko su bili festanjuli pred stotinu godina? Kako je u knjizi Sveti Vlaho i njegovi festanjuli zabilježio Dubravko Kovačević te godine za festanjule su odabrana dva kapetana! Kapetan duge plovidbe Frano Pitarević iz Dubrovnika i kapetan duge plovidbe Ivo Bronzan iz Popovića. Obojica su završila Nautičku školu u Dubrovniku. Inače, te 1920. godine na čelu grada bio je načelnik Melko Čingrija, dubrovački
biskup je bio mons. Josip Marčelić, a rektor crkve sv. Vlaha kanonik don Mato Vlahušić. Festanjuli su
jednoglasno odabrani na prijedlog Općinskog upraviteljstva.
Slavni Odvjetnik Grada
U tadašnjim novinama Narodna svijesti ususret svetom Vlahu su zapisali kako će se tradicionalna svetkovina našeg sv. Parca dostojanstveno proslaviti ‘revnim zauzimanjem gospode Festanjula Frana Pitarevića i Iva kap. Bronzana’. U istoj su novini s kraja siječnja 1920. s puno emocija i poštovanja o samom blagdanu dubrovačkog zaštitnika zabilježili: ‘S godine na godinu povraća nam se blagdan sv. Vlaha, slavnog Odvjetnika grada Dubrovnika i njegove nekadašnje Republike. Dubrovčanin, ma gdje bio, sa zanosom srca i tradicionalnim načinom slavi ovaj dan, koji budi u njegovome srcu najmilije uspomene.
Dubrovnik i sv. Vlaho: to su, rekli bismo, dva sinonimna imena; to su dva nerazriješiva pojma. Nije skoro
moguće promisliti jedno bez drugoga. Kad pomislimo na Dubrovnik pred našom pameću stvara se odmah simpatična pojava svetog starca Biskupa, čigova je zastava jednoć ponosno vijala na bogatoj mornarici moćne dubrovačke republike, a čigov je kip još i danas na zidinama našega grada, te obavijen bršljanom priča čarobnu priču iz davnih vremena. A opet kad pomislimo na sv. Vlaha pred našom pameću udilj dolazi slika malenoga grada, koji ovaj svetac drži u svojim rukama, i pod svojom možnom obranom. Nije ime sv. Vlaha za Dubrovnik prazno ime; nije ime proste parade; ono je ime puno bogatog sadržaja, ime, koje uključuje u sebi sve lijepo i plemenito i uzvišeno što Dubrovnik učini tečajem stoljeća. Dignimo iz povijesti dubrovačke sve što na sv. Vlaha potsjeća: kako bi duboka praznina tu nastala!…’
Fotografije iz knjige Sveti Vlaho i njegovi festanjuli autora Dubravka Kovačevića