Ovog utorka, 24. srpnja 2018. u galeriji Flora otvorena je izložba Tee Ivković, Kako prestati a ne nestati. Izložba je multimedijalnog karaktera i autorica se služi zvukom uz likovni izraz kako bi izrazila lirska stanja i fenomene ženske psihologije u određenom trajanju i specifičnom vremenu.
Autorica je boravila na rezidenciji u Flori iizložbu je oblikovala kroz svoj boravak. Koncept ostavlja iznimno nježan dojam i umirujuću atmosferu. Minimalistički i nepretenciozno postavljeni artefakti sugeriraju stanje tišine i mira. Ukoliko pobuna postoji ona je u blagom ispodpovršinskom sloju i naslućuje se kao potisnuće, puknuće i razrezotina.
S minimalnim intervencijama u velikim formatima papira autorica sugerira kako je i ono što je na prvi pogled neznatno i te kako znatno te to povezuje s univerzalnim procesima donošenja odluka i nemogućnošću nestajanja. Fokusirana na problem nastajanja i nestajanja svaki potez pretvara u djelovanje koje se očituje kao svojevrsni krateri. Izložba je produkt kontemplacije o vidljivom i nevidljivom, o sjenama, pomicanjima, ožiljcima i onome što ostaje poslije. Ovo je sofisticiran rad okupljen oko razmišljanja o odgovrnosti, voljnom djelovanju i postojanju koje je u imperativu djelovanja čak i onda kada to ne želimo.
Dva velika formata papira bilježe svjesna pomicanja u stanjima svijesti suptilno dočaravajući nestajanje, odluku i odgovornost. Mali formati donose dnevničke zapise u obliku lirskih crteža, a audio zapis monologa uključuje konkretnu struju razmišljanja u vizualni koncept. Osnovni ton djela je intimistički, intuitivan i nenametljiv. Puknuća i razrezotine na površini sugeriraju ožiljke i putanje boli i iskustva, izražene slobodno i snažno. Fragilnost i nježnost papira čija je narušena savršenost u ovom slučaju vođena autoričinom energijom asocira na intervencije u prirodi kroz koje prepoznajemo posebnost vrste. Kao kamen, sjena ili god.
Ambijent galerije Flora ovom izložbom postaje meditativna postaja za lirsku introspekciju. Izložba Kako prestati a ne nestati bit će postavljena do 8. kolovoza.
Piše: staša aras