Na Facebook stranici KLGB Srđ je Grad objavljeno je pismo u kojem jedan dubrovački branitelj daje svoje viđenje Dana dubrovačkih branitelja.
Njegov pogled prenosimo u cjelosti.
Ove je godine na Dan dubrovačkih branitelja na prvi pogled sve izgledalo uobičajeno. Plakati s prigodnim programom bili su polijepljeni po gradu, novine pune tipskih čestitaka naših vodećih stranaka svim dubrovačkim braniteljima, na radiju pjesme s domoljubnim nabojem. No, jedan je događaj, ni više ni manje nego centralan za ovogodišnju proslavu, među dubrovačkim pukom, ali na žalost i među braniteljima, prošao gotovo nezapaženo. Riječ je o svečanosti uručenja Povelje počasnog građanina generalu Anti Gotovini. Taj, braniteljima i građanima ratnog Dubrovnika, važan događaj nije se našao u službenom programu proslave Dana dubrovačkih branitelja, a gospoda iz „Dubrovačkog dogovora“ su ga gotovo polutajno organizirala u Gradskoj vijećnici u 12.30, dakle u isto vrijeme kada je bilo predviđeno odavanje počasti pomorcima i poginulima na moru. Napravili su to, vjerujem, kako bi se riješili svih nepodobnih ili za njihov „ratni imidž“ potencijalno neugodnih svjedoka.
Dok sam prolazio Stradunom da se u podne nađem sa trojicom branitelja Srđa kojima su vijećnici Liste Srđ je Grad ustupili svoje pozivnice, sreo sam dosta svečano odjevenih branitelja kojima sam se u prolazu na brzinu javljao. Među mnogima, ugledao sam i svog prijatelja Ivanka Bogunovića koji svake godine 6.12. dođe iz Zagreba u kojem živi i radi, da bi sreo svoje ratne prijatelje. S njim sam se bolje upoznao kada smo davno na inicijativu Tonija Lozančića osnivali HVIDRU Dubrovnik. Njega vidim samo na taj dan pa sam stao javiti mu se i progovoriti dvije na brzinu. Rukovali smo se, nakon čega sam mu rekao da žurim na dodjelu priznanja generalu Gotovini, na što me on s nevjericom pitao kako on za to nije čuo, iako redovito prati gradske događaje, kako mu nitko za to nije rekao? Pokušao sam mu objasniti da ja to znam jer su naši vijećnici dobili službeni poziv te da idemo u Vijećnicu jer se lista Srđ je Grad dogovorila da svoja mjesta na svečanosti ustupi braniteljima koji su nam dali podršku kod donošenja UPU-a Srđ. Što sam više objašnjavao, bilo mi je više neugodno.
Za to vrijeme u Gradskoj luci su se okupljali ljudi koji su u isto vrijeme kada je Gotovina trebao biti u Vijećnici išli odati počast pomorcima i stradalima na moru. Vijećnik Viđen je u ime Liste bio tamo pa mi je kasnije ispričao kako je do nazočnih došla vijest o svečanosti uručenja Povelje i kako su se u nevjerici gotovo svi uputili prema Vijećnici.Tako je u jednom trenutku u vijećnicu uletio stampedo ljutih i zbunjenih ljudi među kojima i vijećnik Viđen. Mi (trojica branitelja sa Srđa i ja) smo za to vrijeme već bili na svojim mjestima (čak mislim na mjestima naših vijećnika) i ugodno ćakulali. Po neredu i nepripremljenosti na toliki broj ljudi čiji se ulazak više nije moglo kontrolirati, siguran sam da je ovaj događaj trebao proći među nekolicinom odabranih, vjerojatno od straha da ne bi netko nepozvan ismijao nekoga iz trojca Olga-Niko-Andro ili dobacio nešto neprilično u prigodi kada se svi žele pokazati kao oni koji su branili Grad.
Vrli nam je gradonačelnik u svom govoru htio reći da je Gotovina šesta osoba kojoj Grad daje ovo najviše priznanje i počeo je nabrajati prethodne uglednike. Krenuo je redom, gledajući slike na zidu i pritom je „prozivajući“ uglednike, neke prozvao krivim imenom i prezimenom, na što su skočile one njegove iz protokola i počele mu dovikivati pravo ime i prezime te osobe. Nakon toga na red je došla slika Stjepana Mesića kojeg je mrtvo hladno preskočio, bojeći se valjda reakcije. Onda je nešto govorio i dotakao se ostatka zastave koja visi u Vijećnici, a koju je opisao u svom posljednjem sjećanju u kojemu su on i Slobodan Lang 6.12. koordinirajući TISUĆAMA ljudi uspjeli ugasiti i spasiti Grad. Nevjerojatno, ali piše sve na njegovoj facebook stranici.
Ako se sjećate, na sjednici oko UPU-a Srđ je izjavio da je 6.12. bio na Srđu, nakon čega ga je zapovjednik obrane Srđa Milenko Radić vidno uzrujan pred TV kamerama pozvao da donese potvrdu o sudjelovanju u Domovinskom ratu i da mu objasni svoju izjavu.
Nakon službenog dijela počelo je fotografiranje. Bez imalo pretjerivanja, Vlahušić i Bulić nisu dali nikome da se slika s Gotovinom ako oni nisu bili u kadru. Čak se i klapi koja je pjevala Vlahušić ubacio u kadar, tako da su ovi poslije ispred Vijećnice pitali kamermane i fotografe ima li načina da u fotoshopu izbrišu njegovu glavu! Ljudi su ga na kraju vidno nervozni zamolili da se više makne da predstavnici udruga bar mogu generalu dati svoje poklone na što se pravio gluh, ali je na kraju morao uzmaknuti. Kasnije su političari „Dubrovačkog dogovora“ Antu opkolili i izveli ga vani na službeno fotografiranje, ali opet ni jedna slika bez njih u kadru. Tek nakon što je jedan časnik blizak Gotovini na rubu živaca rekao da mu dozvole fotografiranje s braniteljima, nekako su odstupili i kraj Orlandovog stupa se spontano (jer je većina odustala i pošla dalje) fotografiralo nekoliko branitelja, koji su jedni druge na brzinu u tom trenutku uspjeli okupiti. Onda je slijedilo ponovno opkoljavanje generala i sprovođenje ulicom od Libertine, na vrhu koje ih je čekao „gospar Ivo“, odakle su svi brzim korakom pobjegli u njegov restoran. Što znaš, ima branitelja okolo!
Ono što me kasnije posebno ražalostilo je da mi je Milenko Radić, jedan od trojice branitelja iz Vijećnice, rekao da je razgovarao sa Mišom Ljiljanićem, braniteljem kojeg bi on kao zapovjednik uvijek istaknuo kao najzaslužnijeg pojedinca za obranu Srđa, i da mu je u razgovoru rekao da je razočaran što i njemu nitko nije pružio priliku generalu dati ruku. Mišu, koji nije nikada bio eksponiran, a učinio je po riječima njegovih suboraca možda najviše za obranu ovog položaja i to od početka, a ne samo 6.12., kada je prema njihovim riječima izašao sa svojom grupom na tvrđavu i sudjelovao u najvažnijem dijelu bitke za Srđ.
Zbog razočaranih ljudi, istinskih branitelja i domoljuba kojima susret, fotografija ili (te li sreće) rukovanje s generalom Gotovinom znači ogromnu stvar u životu, pitam se zašto se ovaj događaj nije mogao upriličiti recimo u teatru? Zašto ga nije bilo na programu proslave dana branitelja i zašto građani nisu dobrodošli na dan kada Ante Gotovina postaje počasni građanin njihovog Grada? Zašto na ručak nisu bili pozvani i branitelji u čijem bi se društvu vjerujem i general bolje osjećao?
Mislim da znam odgovor. Da bi mu mogli pričati svoje verzije. Jer se povijest valjda može dubrovački dogovoriti radi naše dobrobiti.