Ako je jedna samohrana majka godinama živjela od socijalne pomoći, više puta primala odbijenice izdavača, a zatim vidjela svoja djela kako postaju jedne od najprodavanijih knjiga u povijesti, onda nije nemoguće. Ako je jedan dječak rođen s oštećenjem živaca i izborio se s govornom manom, a onda napisao scenarij i glumio u jednom od najpopularnijih filmova, onda nije nemoguće. Ako je jedan mladić izbačen iz srednjoškolskog košarkaškog tima, a kasnije postao zvijezda američke košarke, onda nije nemoguće. Ako je jedna novinarka otpuštena s prvog televizijskog posla i dobila savjet da se makne iz tog svijeta jer nije za njega, a kasnije je stvorila jedan od najgledanijih talk-showa u povijesti, onda nije nemoguće. Ako je jedan slikar patio od ozbiljnih mentalnih problema, za života prodao samo jednu sliku, a danas je jedan od najpoznatijih slikara u povijesti, onda nije nemoguće. Ako je jedan skladatelj postao gotovo potpuno gluh, a unatoč tome je skladao neke od najvećih djela klasične glazbe, onda nije nemoguće. Ako postoje ljudi koji su uspjeli unatoč teškom djetinjstvu, tragičnoj obiteljskoj situaciji, ozbiljnoj bolesti ili teškom siromaštvu, tko smo mi da s potpunom sigurnošću za bilo što tvrdimo da je teško ili neizvedivo?
Nitko od nas u životu ne bira početne karte. Netko dobije špil koji na prvi pogled izgleda obećavajuće i povlašteno, a netko onaj kojeg bi većina odmah bacila na stol i predala igru. I baš tu, u trenutku kad pogledamo vlastite karte i shvatimo da nisu onakve kakve smo željeli, počinje prava partija života. Jer život, koliko god mi to ponekad pokušavali pojednostavniti, nije igra u kojoj svi počinjemo s istim pravilima i istim šansama. Netko će kroz djetinjstvo proći potpuno neokrznuto, a netko će u tim istima godinama već okusiti koliko borbu za nešto što drugima dolazi prirodno. Netko će imati sigurnu pozadinu i ruke koje ga mogu pogurati u svakom trenutku, a drugi će od najranijih dana naučiti svoja leđa sami štititi. Netko će iznova i iznova padati na tvrdo tlo, sve dok ne nauči potpuno samostalno ustajati. I onda se često dogodi ono čemu se najmanje nadamo. Oni koji su dobili najslabije karte, nauče igrati najpametnije. Nauče čekati pravi trenutak, nauče da se neke bitke ne dobivaju samo snagom, već i strpljenjem. I najvažnije, nauče da poraz nije kraj igre, već samo jednog kruga.
I zato sam sigurna da život i nije toliko nepravedan koliko se na prvu čini. Možda samo testira koliko dugo smo spremni ostati za stolom s kojeg su nas mnogi već odavno otpisali. Često nas život iznenadi baš onda kad smo već pomislili da je sve izgubljeno. Jedna nova karta, jedna prilika o kojoj nismo sanjali, jedna osoba koju nismo očekivali i promijeni se tijek cijele igre. Ono što se do jučer činilo kao poraz, odjednom postane samo jedna lekcija na putu prema nečemu većem. Izgubimo potrebu gledati u tuđe karte jer shvatimo da nemaju nikakve veze s nama i da je uspoređivanje špilova uvijek tri koraka nazad, za nas i naš put.
I ne zaboravimo da najopasniji protivnik u igri često nije netko drugi. On je ona tiha sumnja koja nam se uvuče u misli i glasovi koji nas uvjeravaju da nismo dovoljno dobri, dovoljno pametni ili dovoljno sposobni. Istina se pak nalazi s one druge strane. Mnoge velike pobjede u životu počinju se događati kad čovjek odluči ignorirati te glasove, zanemariti činjenicu da počinje igrati iz minusa i odluče se za onaj jedan potez u kojeg ni sam nije u potpunosti siguran. Zato u uvodu nisam htjela spominjati imena. Nije bitno radi li se o Beethovenu, Jordanu ili J. K. Rowling. Za svakoga od nas vrijedi isto jer svačiji život, baš kao i špil karata, uvijek ima još jedan krug. I budite sigurni, u baš tom jednom krugu dogodi se ono što nitko nije očekivao i shvatimo da upravo oni koji su najduže igrali s lošim kartama na kraju povuku potez koji promijeni sve.
