Mnogim radnicima nije poznato u kojim slučajevima imaju pravo na plaćeni dopust, pa se u pravilu dovode u situaciju da mole poslodavca za isti smatrajući, posve pogrešno, da to ovisi o njegovom razumijevanju i dobroj volji. Međutim, Zakon o radu određuje slučajeve kada imate pravo na plaćeni dopust i za dobiti ga niste u milosti ili pak nemilosti poslodavca. I to je jako važno da znate! Međutim Zakon o radu nesumnjivo bi mogao i trebao biti korigiran u pogledu navedenog prava, jer nije dovoljno precizan pa ostavlja prostora poslodavcima da njegove, vrlo općenite odredbe tumače na razne načine. A pravo, što sam u toliko navrata naglašavala u svojim kolumnama, ne trpi nedorečenost, općenitost i manjkavost u definicijama.
Važne potrebe
Pravo na plaćeni dopust, i to u trajanju od sedam radnih dana, imate „u slučaju važnih potreba“. A to su: sklapanje braka, rođenje djeteta, teže bolesti ili smrt člana uže obitelji „i slično“. Kao što sami možete zaključiti ovaj termin „i slično“ ostavlja prostora poslodavcima da procjenjuju je li vaša određena situacija/potreba dovoljno važna da bi vam osigurala plaćeni dopust. Umjesto „i slično“ zakonodavac bi se trebao pozabaviti proanalizirati i definirati ostale „važne potrebe“, a ne prepuštati da to čine poslodavci ponaosob. Jer, logično, to otvara prostor za diskriminatornu praksu koja se nesumnjivo „na terenu“ i događa, jer će jedan poslodavac određenu situaciju, odnosno potrebu ocijeniti „važnom“, dok drugi pak „neće“. Primjerice, imate voziti teško bolesnog roditelja na operaciju ili pak selite. S obzirom da se navedeni slučajevi ne navode kao „važne potrebe“ u Zakonu o radu poslodavac vam nije obvezan omogućiti plaćeni dopust iz tih razloga. A može!
Dodatni je problem što u Zakonu stoji da imate pravo na plaćeni dopust u slučaju tih važnih potreba „ako to nije drukčije uređeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu“. Dakle jedno zakonom zajamčeno pravo se istim tim zakonom defacto poništava i prepušta samovolji poslodavca. Jako loše!
Razdoblje plaćenog dopusta smatra se vremenom provedenim na radu, što je vrlo važno nastavno na mogućnost ostvarenja drugih prava iz ili pak nakon radnog odnosa.
Pravo koristiti plaćeni dopust imate, sukladno Zakonu, neposredno nakon nastanka događaja zbog kojeg ostvaruje pravo na njegovo korištenje. Dakle ne možete ako vam netko blizak umre nastaviti raditi, pa tražiti tih sedam slobodnih plaćenih neradnih dana nakon 15-tak dana.
Članovi uže obitelji
Zakonom o radu je propisano tko se smatra članom uže obitelji u smislu ostvarivanja prava na plaćeni dopust. To su srodnici po krvi u pravoj liniji i njihovi supružnici. To su, dakle, roditelji, bake i djedovi, djeca, unučad… Nesporno je stoga da za slučaj smrti bake i djeda, temeljem Zakona, imate pravo na plaćeni dopust. A, na žalost, mnogi ga ne iskoriste.
