Pred nama je 1045. Festa, na ponos grada, a u nju će nas ove godine uvesti naši svjetovni domaćini, festanjuli – pomorac Luko Šoletić i obrtnik Vlaho Violić.
Dva gospara su u pripremama, proglas se nosi po župama, no ipak našli su vremena za otkriti za DuList ushićenje sudjelovanjem na Festi…
Gospar Luko Šoletić rođen je 1963. u Dubrovniku, a osnovnu školu završio je, prva četiri razreda, na Kalamoti. Poslije, do osmog, brodom u Gruž! Cijela njegova familija vezana je uz more, reći će nam, a i njega samog obilježio je modri put. Osim toga, od 1991. godine dragovoljac je Domovinskog rata, kada se priključio u obranu grada. Cijeli život je, kaže, na brodu, baš kao i nono i pranono te pokojni otac, svi su iz tradicionalne pomorske obitelji.
– Pomorsku školu završio sam u Dubrovniku i od 1982. plovim na brodovima duge plovidbe Atlantske plovidbe, malo kasnije prešao sam na velike obalne plovidbe, također od Atlantske plovidbe. Stigao sam na brodove Jadrolinije 1998. godine, a upravo od te godine sam zapovjednik na brodu Postira – kaže s ponosom Šoletić. Na Postiri je kao zapovjednik dobio nagradu Turističke zajednice Grada Dubrovnika, a pod njegovim zapovjedništvom dobili su i Nagradu Grada Dubrovnika, na što su ponosni i on i cijela njegova obitelj – supruga Emilija i dvije kćeri, Petra i starija Ana, koja je rođena baš na blagdan našeg Parca, pa je, kaže, u njih u kući posebna festa.
Ima li što ljepše od šarenila procesije?
– Što nam znači Festa? To vam se teško može riječima opisati! Kad se cijeli grad i okolica spuste na Stradun, svi u grad s barjacima, ma to šarenilo je posebno! Uvijek mi je bilo drago nekako doći i gledati malo sa strane ono šarenilo, cijeli život. Doći na Stradun i gledati barjake, nošnje iz Konavala, Primorja… Ima li išta ljepše? – kaže nam gospar Šoletić, a otkrio nam je i kako se Festa slavila na Kalamoti. — Kući se Festa slavila tradicionalno, ručkom, pa poć u grad brodom s Kalamote, to je posebni doživljaj. Kao djeca, s brodom na procesiju, kakve su to lijepe uspomene! – ističe.
– Izuzetna mi je čast jer ove godine prvi put predstavljamo još i naše Elafite, dočekivam festanjule s naših otoka. Svake godine kad bih se zatekao na brodu, pozdravio bih ih, pogotovo barjaktare, trombunjere s Osojnika odakle je i gospar Vlaho, a oni bi mahali kad bi prolazili… – kaže, a dodaje i to kako, s obzirom da mu je žena Emilija iz Mostara, stiže familija i otud i iz Zagreba i svi su već uzeli godišnje odmore kako bi prisustvovali Festi. Festanjuli su složni, Festa je svakom čovjeku grada u srcu, o njoj se priča cijelu godinu. Kažu, cijeli život su u Festi, a od ove godine su uključeni u nju i to je, dodaju, neopisivo!
– Kad su nam priopćili, to je bio osjećaj koji se jednostavno ne može opisati. Izgledalo je to ovako – ne znate bi li sjeli, napili se vode ili prošetali! Momenat je to kad vam dođu i suze i smijeh, srce počne malo jače lupati i ne znate što biste. Toliko pozitivan osjećaj! – kažu festanjuli uglas, uz pohvalu don Tomi Lučiću, koji im je puno pomogao.
Osjećaj je to neopisiv riječima
Uz puno ponosa, pohvala, časti, sreće, predstavlja nam se i vrijedni obrtnik, gospar Vlaho Violić, koji kaže, s ponosom nosi ime našeg Parca! — Rođen sam 1955. na Osojniku gdje sam završio i osnovnu školu koja je tada postojala na Osojniku. Potom sam krenuo za automehaničara u Dubrovniku. Počeo sam raditi u putničkoj agenciji Atlas te proveo skoro cijeli radni vijek na održavanju, na poslovima automehaničara, bravarskih poslova i svega ostaloga što je trebalo, sve dok je postojala Atlasova radiona u Gospinom polju. Kad se to ugasilo, prešao sam na otok Lokrum gdje sam radio u Rezervatu na održavanju svega što je bilo potrebno – kaže gospar Violić, koji je na otoku dočekao i mirovinu. Otkrio nam je i kako se osjećao kad je primio lijepu vijest.
– Poziv me zatekao pomalo i nespremna. Bi li prihvatio da budem festanjul? Prvo sam ostao iznenađen, velika je to čast, a na prvi momenat nisam bio svjestan da bi baš mene to mogao netko pitati! Uvijek sam nekako mislio da bi to trebalo biti za nekog drugog, da ima netko prešniji. A u mom selu prije osam godina bio je jedan festanjul, prije toga nije bio nitko i sad sam ja drugi. Za moju obitelj i prijatelje veliki je to ponos i čast – ističe, dodavši kako se na Osojniku posebno doživljava proslava Feste svetog Vlaha.
-Prvo bude priprema barjaka za jutarnji polazak, u ranim satima, oko šest ujutro. Budu trombunjeri za ispraćaj, zvona zvone, tako da i tko ide i tko ne ide na Festu, u nju je uključen. Isto je tako i kad se barjaci vraćaju, uz zvonjavu i zakusku – dodaje te ističe kako je išao na Festu kad god je mogao, cijeli svoj život.
– Pogotovo na misu i na procesiju, a obično bih, budući da mi je ime Vlaho, prijatelje počastio tek sutradan – kaže kroz osmijeh gospar Violić, čija je obitelj, supruga Marijana i tri kćeri, ponosni i radosni zbog ovogodišnje Feste.
– Zahvaljujem se svima koji su prepoznali da bih ja mogao obavljati tu časnu dužnost – kazao je za kraj gospar Violić, a obojica festanjula poželjeli su čitateljima sretnu i uspješnu 2017. godinu, uz poruku: ‘Vidimo se na Festi!’
MNJ