Danas, dok ovo čitate, 7. studenog, pozvani ste preko raznih mejlova na „Dan bojkotiranja svih Konzuma u RH“! Mail s tom obaviješću i pozivom, uz pojašnjenje i navođenje i ne malog broja razloga ove akcije kružio je zadnjih dana Hrvatskom.
Naravno, o ovoj akciji – inicijativi niste mogli čitati u tiskanim izdanjima EPH, naravno ni slušati preko TV postaja, državnim i komercijalnih. Zapravo, osim preko ovih mejlova, o ovoj akciji niste mogli čut ništa. Pa evo je i na početku ovog dana i ovih „ulica“, jer zaista i previše je razloga i povoda za učinit ovaj bojkot „Konzuma“, samim tim i njegova vlasnika, istinskog vladara Lijepe naše.
SANDY I LADISLAV
A kakvi su naši mediji mogli ste se uvjeriti i ovih dana, vezano za još jedan američki medijski spektakl, „oluju svih oluja“ kako je nazvaše skoro pa svi mediji kugle zemaljske, tako romantično nazvanoj Sandy, što asocira na onaj ugodni sentiš Johna Travolte i Olivije Newton John iz filma „Grease“. Američki mediji banaliziraju sve oko sebe, pa čak i jednu ovakvu prirodnu nepogodu. Naši mediji u tome ih slijepo slijede. Otvorenih očiju i ušiju. Ponižavajuće.
A tek koji dan iza lijepu našu Dalmaciju poharala je snažna ciklona također romantično povijesnog imena – Ladislav. Uz jaku kišu, puhalo je i 150 km na sat, u Rijeci je palo 300 litara na metar kvadratni, Zadar je ostao bez plaža, kidana su stabla u parkovima i otpadali dijelovi obale, trajekt „Marko Polo“ skoro je potonuo i pristao sa polomljenim vozilima i izlupanim putnicima. Slično je bilo i kod nas, „južnije i tužnije“, a kako je bilo na otocima s kojih nema TV snimaka, možemo tek naslutit.
I tako je u Dalmaciji redovno kad krene nevera. I bura s Velebita od nekih 150 km, pa i jače. Il' jugo s mora. Kad krenu naše oluje Sandy. Američke kuće po tim olujama lete na sve strane jer su od kartona pravljene, kao u bajkama. Koje, kao ni puno toga, Amerikanci ne čitaju, a trebali bi barem to pročitati. Posebno onu o tri brata praščića, koji na kraju napraviše kuću od kamena, kakve se i prave na našoj obali, uz puno muke, novca i odricanja, jer naša čeljad zna kako je kad zapuše naša bura il' naše jugo. I deset dana unaprijed slušali smo kako se Istočna obala sprema za dolazak Sandy. O tome što čeka našu obalu nismo imali pojma.
Tek kad se oluja dogodila i nama, nakon završnih izvješća o istočnoj obali u danima nakon Sandy, slušali smo javljanja o tome što se nama dogodilo. Eto, to su vam hrvatski mediji, kojima u velikoj većini vlada gazda Konzuma. Pa i zbog toga bar danas budimo dio najavljenog bojkota.
JUGO U NAŠIM GLAVAMA
Da, danas ćemo saznati i ime novog il' možda i dalje starog predsjednika SAD – a! Onog koji će narednih godina vladati i odlučivati i o našim sudbinama. Ipak jedna zanimljivost vezana je za Sandy. Sve te snimke dana i noći uoči njena dolaska, posebno praznih ulica bez ljudi, podsjećale su na one dane u našem Gradu od prije dvadesetak godina. U vrijeme rata. Kad je Grad bio stravično prazan. Inače mejlom je ovih dana kružila i zanimljiva fotografija hrvatskog turista na prolazu il' boravku negdje u Srbiji, točnije njegova vozila sa zanimljivim natpisom. Očito, nije ni nama lako kad krenemo do njih.
Dakle, jugo vlada ovih dana našim krajevima, al' i našim glavama. A to i nije tako lako. Ni podnošljivo. Ni na Porporeli nije bilo nikog za vidjet. Zapuše jugo, pa krene neka sjeta, neka mutna razmišljanja, sjećanja, uhvati nas neka nostalgija. I ne daj Bože spojit te dvije riječi; „jugo“ i „nostalgija“, dežurni“ će odmah skočit i reagirat. A iz te „nostalgije“ mejlom stiže još jedna zanimljiva fotografija! Početkom 90 – tih naša dubrovačka tvrtka „Dubrovkinja“ bila je toliko jaka da su čak imali i televizore sa svojim imenom.
Odavno nema „Dubrovkinje“, propala je i rasprodana kao i puno tog, al' evo jedan televizor je preživio s njenim imenom. U Opatiji, u jednoj hotelskoj sobi! Eto, fotka bar za spomen i na nju.
DOMJENAK ZA OPROŠTAJ
A u danima pred nama, točnije 11. 11. u neke sate naš bivši Knez Milan Čeja, zadnjih godina imenovan od današnjeg Kneza Joza Mafioza kao ministar turizma i ostalih degustacija, odlazi ponovno na svoj put do Tajlanda. Jednomjesečni ugodni odmor nakon naporna ljeta i teškog ribanja okolo Lokruma i još dalje. Tim povodom učinjen je i prigodan domjenak za oproštaj s njim, uz ugodne želje da mu tamo bude lijepo od nas koji ostajemo u điru Gradom. I po ovoj južini.
Evo, spomenuh našeg Čeja iznova, unatoč ljutnji nekih „forumaša“ koji ga čak nazvaše i ružnim i lažnim pridjevima. Na njihovu sramotu, jer time žele skriti ono što su zapravo oni sami! Bar ih tako pojašnjavaju u điru Gradom. U koji idemo dalje, iznova do ulice Božidarevićeve, jer tamo ima još lijepih priča i sjećanja, pa i fotografija o čeljadi Grada. Nakon pauze, koju učinismo u ove dane kad smo se s puno poštivanja prisjećali onih koji nisu više s nama.