Još jedan našijenac van Grada je Josip Paškov. Kao i većini gimnazijalaca opcija nije bila ostati tu već stjecati znanje, ali i nova životna iskustva, u nekom drugom gradu. Prvi je izbor bio Zagreb, ali mu je ipak ‘grah pao’ na Zadar. I nije požalio, dapače! U tom je lijepom gradu završio dvopredmetni studij Francuskog jezika i književnosti te Povijesti na Filozofskom fakultetu. Prije diplome je upisao tečaj za turističkog vodiča i počeo raditi kao freelancer i pratitelj na turama. Uz to bavi se prevođenjem i podučavanjem. Hobi su mu kvizovi, a sudjelovao je i na Superpotjeri. Osim toga veliki je zaljubljenik u Euroviziju pa nije propustio ni ovogodišnju Doru gdje je zabilježio susret s pobjednikom Baby Lasagnom.
Nakon završene Opće gimnazije u Dubrovniku za studij ste odabrali Zadar. Većina stremi Zagrebu. Što je Vas privuklo baš Zadru? Niste mogli bez mora?
Stremio sam kao i svi Zagrebu, jer sam uz francuski jezik, koji sam htio studirati i usavršiti, želio upisati studij Komparativne književnosti, a u igri je još bila i Opća lingvistika, čega nema u drugim gradovima. Kako to nisam uspio, a bio sam blizu crte, prijavio sam u Zadru francuski i povijest na drugome roku. Ostatak je povijest. Razmišljao sam godinu dana o prebacivanju u Zagreb, no toliko sam se navikao na Zadar da sam jednostavno ostao tamo na fakultetu. I more je odigralo bitnu ulogu, istina.
Zapravo ste iz Konavala, ali mladost Vam je obilježilo školovanje u Gradu, druženja, izlasci… Kako pamtite te srednjoškolske dane?
Kao srednjoškolac sam prve dvije godine živio još u Cavtatu, jer smo 90-ih još uvijek bili prognanici, a nakon toga smo obnovili kuću i vratili se u Čilipe. Srednjoškolski dani su bili zanimljivi, ludi, kako već ide to u skladu s godinama. Tražio se svaki trenutak da se dođe u Grad na druženje i provode. Ipak, to razdoblje sam upamtio i po lošoj i rijetkoj prometnoj povezanosti Konavala s Dubrovnikom, što nam je kao mladima stvaralo frustracije, a slično je i danas.
Općenito koje su Vam najljepše uspomene iz Konavala, a koje iz Grada?
Nakon toliko godina, shvatio sam da mi je najljepša uspomena iz Grada put kojim bih išao do škole, odnosno Gimnazije – s Ilijine Glavice, preko Konala, Straduna i Grada i onda na Ploče. A iz Gimnazije vidiš Lokrum, Banje i opet Grad. U vrijeme srednje škole nisi ni svjestan pored koliko zanimljivosti i ljepote prolaziš.
Za Konavle sam vezan obiteljski, u Čilipima, te uz Gornju Bandu jer su moji baba Nike i pokojni djed Ivo Bupić iz Dunava, točnije Dubravke. Njihova je kćer Luce Paškov, moja mama. Vrijeme provedeno kod njih i s njima, vožnje biciklom kroz Konavle, kupanje na stijenama te priroda i krajolik najljepše su mi uspomene iz Konavala.
Živite na relaciji Zadar – Zagreb, ali naravno redovito posjećujete svoje Konavle i Grad. Zašto ste se odlučili na život u ta dva grada, kako to uopće funkcionira i koliko često ste u rodnom kraju? Kad ste tu, kako provodite vrijeme i što Vas najviše veseli?
Živim praktički na tri mjesta, zimi više u Zagrebu, a za vrijeme turističke sezone u Zadru s čestim posjetima Dubrovniku i Konavlima. I Jagoda Buić je živjela na 3-4 adrese; nisam kao ona, ali sam na dobrome putu. Zadar sam zavolio kao svoj grad, u njemu sam proveo jako bitno razdoblje, sviđa mi se njegov položaj, geografija, klima, raznolikost okolice. Zimi je u Zagrebu zanimljivije i s više društvenih i kulturnih događanja.
U Dubrovniku i Konavlima sam nekad radno, a kada se odmaram to je čisti hedonizam – druženje s obitelji i prijateljima, izleti po prirodi, gastronomski užici, kupanje ljeti. Samo da je raznoliko i dinamično. Dupli sam strijelac!
U nekoj budućnosti gdje se vidite? Je li povratak opcija?
U budućnosti se vidim ovako, u pokretu, na više adresa. Možda i inozemstvo bude jedna od opcija. Ipak, moram priznati da sam u zadnje vrijeme počeo razmišljati o povratku, iako ne tako skorom, već u starijim, umirovljeničkim danima. Onda se vidim isto u điru i šetnji po Pilama, Stradunom i Pločama, ali s nekom grupom koju vodim na francuskom jeziku i prenosim im bogatstva našega naslijeđa. Samo nek’ je raznoliko!
Foto: Privatna arhiva
Poseban je gust, kaže nam Josip, navući pregaču i kuhati konavske delicije s bakom