Ulicama moga Grada

Još malo sportskih sjećanja gospara Kreša…

njavro21

Fiskulturni vjesnik, objavljen u Zagrebu 30. prosinca 1949. godine, u to vrijeme bio je godišnji pregled svih sportskih natjecanja, rezultata, imena sportaša.

Nakon svih godina zanimljiv je svakako i zbog imena tada mladih sportaša. A u toj masi raznih sportova, gospar Krešo Nikić pomaže mi pronaći „plivanje“, a tamo nalazimo jako puno imena, tada klinaca, djece, a kasnijih godina, pa i do današnjih dana znana imena novije povijesti Grada.
 
IMENA U FOJIMA
 
Tako čitamo po tim starim, pomalo rasparanim, ali jako vrijednim fojima rezultate tadašnjih plivača PK Jug; prva mjesta u kategoriji omladinaca osvojili su na 50 m prsno Ivo Ljepotica, kasnije dugo godina nastavnik tjelesnog u Gimnaziji, te na 50 m leđno Luka Ciganović, mlađi od imenjaka znanog vaterpoliste! U istoj kategoriji Jugaši su dva puta prvi u štafeti, 4 x 100 m slobodno i 4 x 100 m mješovito!

Još su bolje tadašnje omladinke; Eša Ligorio, kasnije znana plivačica s mnogim rekordima, tada je prva na 50 i 100 metara leđno, Dube Šuković, kasnije udana za dr Marka Margaritonia, prva je bila na 100 m slobodno, a Marijana Čagalj, inače Rokašica, bila je prva na 50 m i 100 m prsno. U mlađoj kategoriji pioniri, kao što zapisasmo, naš Krešo Nikić bio je prvi na 50 m, oborivši tadašnji državni rekord, te na 100 m prsno, a Srđan Murvar na 50 m leđno.

I tu su još bolje tadašnje pionirke; Tea Kalčić, kasnije profesorica i pjesnikinja, prva je na 50 i 100 m stil slobodno, Geri Tripalo, kasnije udana za Hrvoja Kačića, prva je na 50 i 100 m prsno, a Čenči Dabrović, kasnije udana Tripković i naša znana profesorica u srednjim školama, bila je prva na 50 m stil slobodno za najmlađe kategorije.

Eto ih! Klinci iz Grada te 1949. na prvom velikom natjecanju ondašnje države u plivanju u Zagrebu, kao članovi PK Jug. Sreća i po njih i po Grad i Jug da je Krešo Nikić sačuvao ovaj stari Fiskulturni vjesnik, uz pojašnjenje;
– Gotovo ista ekipa išla je i naredne godine u Rijeku, i opet smo postigli sjajne rezultate, ali tu ti nemam sačuvano ništa. Tek neke stare slike, koje ste objavili, a na kojima su mnogi od ovih navedenih. Pa nek' se traže. A onda sam prešao u vaterpolo. I slučajno i normalno za očekivat!

Svi smo zajedno trenirali na Dančama, znali se, družili, sve je to bilo vezano. Gledali me kako plivam tadašnji treneri mlađih kategorija VK Juga, Cvjetković i Dinko Fabris, pitali „Bi li?“, a u meni se malo probudio neki inat, i aj… Imao sam 16 godina. I uključim se u ekipu juniora, pravi treninzi, krenu i utakmice, turniri… Tri godine za redom smo bili juniorski prvaci države; 1951, 52. i 53. godine!
 
TREBALO JE ŽIVIT'
 
I onda, s 18 godina – stop! Razlog?
– …ništa! Nisam mogao više. Ostali majka i ja sami, ćaća umro, sestra se udala, brata Iva su mi ubili na Daksi, a drugi brat Tomislav je pobjegao u Kanadu. Trebalo je raditi, hranit' sebe i mater. Nije bilo lako i nije se moglo živit' i bavit sportom. Bilo je dana kad nisam imao što za izist'. Još osjećam okus sendviča s narančom, što bi nekad znali pojest. Završio sam zanat uz sve te sportove.

Kasnije sam se tek nekako vratio sportu, kroz radničke igre u firmi i naravno, sa velikim srcem u ondašnjoj divljoj ligi i uz VK Porporela! Još se spominjem kako smo Rastko Barbić i ja organizirali te prve turnire ondašnje, prve „Divlje lige“! I tih prvih ekipa, Porporela, Penatur, Danče, Piplić… A nakon svega, još sam u sportu, po stare dane, otkad sam u Župi, boćanje! To mi je tek poseban gust.

Spominjemo naravno i onaj već legendarni put preko do Italije u Bari VK Porporela 1964. godine, kad je on bio vođa puta, brinuo o malim Porporelašima da se ne izgube u velikom gradu i fotografirao ih. Radio je svašta, bio vozač u pošti, pa u ondašnjem „Todoroviću“ i „Budućnosti“, a onda postao trgovački putnik i predstavnik „Ilirije“ iz Ljubljane. To pamtimo i mi mlađi, jer bi mu sin Nikola vazda miriso na nešto fino!

Pročitajte još

NA STRADUNU Na kraju ovoga đira ulicama našeg Grada

Boris Njavro

ULICAMA MOGA GRADA Na Paskovoj poljani, naokolo fontane

Boris Njavro

ULICAMA MOGA GRADA Nikad nikome nemoj natjerati suzu!

Boris Njavro